O dodjeli Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu, protestima, reakcijama razgovaramo sa jednim od najistaknutijih bh. intelektualaca, orijentalistom i akademikom Esadom Durakovićem i Aleksandrom Petrovićem, docentom na Katedri za njemački jezik i književnost na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu.

Kakvo je vaše mišljenje o odluci da Peteru Handkeu pripadne Nobelova nagrada za književnost u ovoj godini?

Duraković: Uvjeren sam da je to pogrešan potez Švedske akademije budući da je gospodin Handke promovirao i još uvijek promoviše nešto što je neetično i što je potvrđeno pred međunarodnim instancama, a to je rat u Bosni i Hercegovini i genocid u Srebrenici. Nema teksta bez konteksta i nema teksta koji je ideološki potpuno nedužan. Kad Handke govori o zločinima i genocidu to više nije privatna stvar jer ulazi u javni prostor. Mislim da Komitet mora voditi računa o ideološkim implikacijama ove nagrade.

Petrović: Naučnici se lako slože oko nauke. Slažem se sa profesorom da nema teksta bez konteksta. Ne bih odvajao Handkeovo djelo od njegovih javnih istupa, ali postoji način na koji možemo interpretirati piščev život u odnosu na njegovo djelo.

Da li smatrate da se Handkeovo djelo interpetira na loš način?

Petrović: Apsolutno. Zato što Handke nikada nije bilo šta neetično podržavao.

Zar nije neetično negirati genocid?

Petrović: Citirajte (gdje negira). Evo jedan citat iz njegov ‘Zimskog putovanja’:

“Nećeš dovesti u pitanje masakar u Srebrenici, jel da, prokomentarisala je S”. A Handke kaže: “Neću.”

Zamislite da je Handke pozivao i opravdavao bombardovanje? Gunter Grass je 1999. godine opravdavo bombardovanje Srbije i to ga je kvalifikovalo za dobijanje Nobelove nagrade. Gdje su tada bili svi silni intelektualci?

Duraković: Ne možemo odvajati djelo pisca od njegov ličnosti, od njegove personalnosti. Dijelo je plod kompletnog habitusa njegovog autora. Oni koji posežu za argumentom da se djelo posmatra odvojeno od Handkea pokušavaju ideološki opravdati nagradu koja ne može biti opravdana. Handke može pisati šta hoće i kako hoće, ali stvar dobija na značaju kada se promovira najznačajnijom književnom nagradom. Onda će oni koji poriču genocid u Srebrenici kazati da gospodin Handke, Nobelovac, ima drugačije mišljenje o Srebrenici.

Da li je Nobelov komitet “zažmirio” na odluke Međunarodnih sudova o genocidu u Srebrenici?

Duraković: Nobelova nagrada je odavno izgubila svoj autoritet, posebno nagrada za mir. Bit ću možda prestrog – u ovom slučaju radi se o uvođenja Nobelove nagrade u kontekst islamofobije. Nije se smjelo, da je i jedini pisac koji je napisao tako dobra djela, da mu se da nagrada. Zašto dati piscu koji negira genocid, koji je posjetio balkanskog kasapina i kojem se sad, postoji ozbiljna ideja, namjerava gradnja spomenika u Srebrenici?

U jednoj od posljednjih izjava Peter Handke navodi: “Žao mi je ako su moje izjave shvaćene drugačije.“

Petrović: Maloprije sam pomenuo Grass koji je prvo podržavo bombardovanje pa se kasnije predomislio. Pisci mogu da kažu ovo ili ono, ali njihovo djelo ostaje. Handke kaže da je vrhovna civilizacijska vrijednost dovođenje u sumnju.

Šta konkretno mislite da se treba dovesti u sumnju?

Petrović: Jedan intelektualac, naučnik mora sve dovesti u sumnju. Nema velikih djela bez preispitivanja i dovođenja u sumnju.

Duraković: Pitanje je šta Handke podrazumjeva pod pravdom. Haški tribunal je sa svoga stanovišta pravde osudio zločine u Srebrenici, a gospodin Handke piše “Pravdu za Srbiju” što je potpuno novo viđenje pravde. Ovo znači da gospodin Handke ne umije da predstavlja istinito stvarnost. On je predstavlja drugačije od onoga kako je potvrđena pred međunarodnim instancama.

Petrović: Politički narativ koji Handke preispituje, znate nije se on slučajno zakačio, on kada je vidio medijsku sliku koja se stvorena protiv Srba i Srbije… On je baveći se jezikom razobličavao takve stvari. Konstantacije poput “balkanski kasapin” izašle su iz PR agencija.

Duraković: To nisu fraze, on je zločinac. Njegova politika je presuđena u Haagu.

Petrović: Zašto ne kažete bivši jugoslovenski predsjednik. Prvi sam izlazio na proteste protiv Miloševića.

Duraković: Ovo što kažemo danas “zločin”, “kasapin” – to nisu fraze. Ako će to uzeti kao fraze onda nećemo razgovarati.

Porodice žrtava genocida u Srebrenici duboko su povrijeđene nagradom?

Petrović: Ja vjerujem da su porodice žrtava povrijeđene. Ali, koliko su povrijeđeni oni, među kojima sam i ja, koji pripadamo srpskom korpusu, kada se ponavljaju nagrade Grassu, Salman Rushdieju… Ja razumijem sve one koji su povrijeđeni.

Duraković: Kako razumijete kada podržavate one koji vrijeđaju. Handke je osoba koja je fascinirana zločinom, fascinirana zločincem. Čitao sam Handkea. Kod njega ne postoji čisti estetizam. Ne postoji umjetnost da valja ako nije oplemenjena. I Nobel je utemeljio nagradu za ostvarenje najboljeg djela koje stremi idealima. Koji je ideal veličati Slobodana Miloševića?

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad