Prije 23 godine prijedorski nesrbi su se morali 'označiti' bijelim trakama. Od tada pa do danas 31. maj se obilježava kao Dan bijelih traka, kada se sjećamo ubijenih građana Prijedora tokom rata.

Kao akt sjećanja i suosjećanja, aktivisti Inicijative “Jer me se tiče” će 31. 5. oko ruke nositi bijele trake, koje nisu samo simbol sjećanja na progon, nego i znak trajne borbe protiv fašizma, diskriminacije na osnovu drugačijeg identiteta i poricanja zločina. O Danu bijelih traka u jutarnjem programu N1 govorili su Jasmina Ćolić, aktivistkinja i aktivista Inicijative “Jer me se tiče” i Goran Zorić.

Ćolić je ukratko podsjetila na ono što se tačno dešavalo u Prijedoru 31.5.1992. godine.

“Policija je naredila da svi nesrbi označe bijelim čaršavima svoje kuće i da nose bijele trake. To podsjeća na Varšavski geto iako je Evropa rekla da se nikada više to neće ponoviti. Boli nas što se ne obilježava stradanje civila. Na djelu imamo poricanje genocida i obilježavanje memorijalizacije civilnim žrtvama i mi smo se zato okupili oko incijative “Jer me se tiče”. U nedjelju ćemo biti u Prijedoru kako bi pružili podršku roditeljima 102. djece.”

Inicijativa “Jer me se tiče” šalje drugačiju poruku nego političari.

“Ono što smo vidjeli od kraja rata, problem sjećanja i interpretacija onoga što se dešavalo pristupa isključivo iz nacionalne perspektive. Žrtve se posmatraju isključivo kao pripadnici jedne nacije ili jedne religije. Stanovništvom se manipuliše da uvijek dijelimo žrtve i stvari na naše i njihove. Mi pokušavamo promovisati da pristup krene sa stanovišta da se žrtve ne smiju dijeliti. Smatramo da je pogrešno cjelokupnu ličnost svoditi na religijski identitet žrtve“, pojasnio je Zorić koji se javio putem Skypea iz Prijedora.

23 godine poslije žrtvama se ne dopušta obilježavanja mjesta stradanja u Prijedoru.

“Oni nisu samo stradali u Prijedoru već i u okolnim mjestima. U neposrednim blizinama stratista podignuti su spomenici pripadnicima vojske koja je činila zločine, ali ne i žrtvama. Svi kolektivno se trebamo suočiti sa zločinima koji su učinjeni“, kazala je aktivistkinja “Jer me se tiče”.

Članovi su pokrenuli inicijativu da ukažu na neljudsko postupanje lokalnih vlasti. Ovo je četvrto po redu obilježavanje Međunarodnih Dana bijelih traka. Na pitanje šta se promijenilo kroz četiri godine, Ćolić je rekla: “Evidentna je promjena broja ljudi koji se okupa u Prijedoru 31.5.  Pružamo podršku stavljanjem bijele trake na svoje ruke i svojim prisustvom bez obzira kako se ko zove. Nije samo Prijedor koji se treba suočiti s tim, postoje mjesta u cijeloj BiH gdje su žrtve bili civili samo zato jer su se zvali drugačije.”

Od 2012. organizovali su brojne akcije, uključujući i komemorativne posjete mladih iz raznih krajeva BiH logorima Hadžići, Čelebići, Jablanica, Dretelj, Omarska i Trnopolje. Zorić je prokomentarisao reakcije vlasti u ovom entitetu.

“Kako incijativa sazrijeva, sazrijeva i društvo, iako to ne ide lako. Naišli smo na mnogo negativnih reakcija, lokalnih vlasti, medija u RS u svim strukturama u kojim status quo odgovara. Situacija se pomalo mijenja i imam osjećaj da se intezitet napada smanjio“, te dodao kako mu se čini da oni koji nose srpska imena u Prijedoru počinju razmišljati o tome i razvijati empatiju.