Pandemija koronavirusa nije se gotovo nigdje u svijetu, pa tako ni u Bosni i Hercegovini iskazala isključivo u svjetlu javno-zdravstvene krize. Ona je, evidentno, mnogo više od toga: ekonomska, privredna, socijalna, ali i kriza ljudskih prava.

U ovom ćemo članku, stoga, navesti samo neke primjere kršenja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini u COVID pandemijskom razdoblju, što se događalo često bez jasnog obrazloženja i interesa. No, pravo pitanje možda se baš i ogleda u detektiranju granice do koje sve vlasti mogu ići reducirajući pritom prava i sloboda čovjeka, te podvodeći sve to pod javno-zdravstveni interes?

Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava, reporter N1 Nikola Vučić donosi pregled pojedinih kršenja ljudskih prava u BiH, a koja su povezana sa krizom uzrokovanom pandemijom COVID-19

Bosanskohercegovački pravni eksperti smatraju, naime, da je neophodno uspostaviti razuman balans između onog što se smatra nesumnjivim interesom javnog zdravlja i još manje nesumnjivim interesom zaštite ljudskih prava. U tom pogledu važan je osvrt na interncionalne ljudsko-pravaške standarde prema kojima ograničavanje određenih ljudskih prava može biti skroz legitimno, ali i legalno, no ipak – veoma je bitno da ograničavanje ljudskih prava uvijek dođe kao posljednja mjera obrane društva od određene opasnosti, navodi se u istraživanju propusta u ostvarivanju ljudskih prava u BiH u periodu COVID pandemije. To znači da ukoliko sve druge mjere ne budu urodile plodom, može da se pristupi i odstupanju od poštovanja određenih prava, zbog višeg interesa, što je u ovom slučaju zdravlje stanovništva.

Podsjetimo se najprije na onu prvobitnu naredbu o zabrani kretanja osobama mlađim od 18 i starijim od 65 godina, iz marta mjeeseca 2020., za koju je Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio odluku, navodeći da se njome krše ljudska prava. Apelantica Lejla Dragnić je nakon toga izjavila kako “smatra da vlast u vanrednim okolnostima mora imati povjerenje u građane i njihovu odgovornost prema vlastitom zdravlju. Zbog eventualnog nesavjesnog ponašanja pojedinaca, ne mogu se ukidati ljudska prava cijelim populacijskim skupinama” (v. izjavu Dragnić).

Pred Ustavnim sudom BiH nekoliko apelacija

Pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, kako N1 doznaje, još su najmanje tri apelacije bh. građana, ovaj put vezano za naredbe o ograničenavanju kretanja na cijelom teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine u vremenu od 23:00 sata uvečer do 05:00 sati ujutru narednog dana, koje su prvi put donesene 9. novembra, zatim 23. novembra, a onda i 4. decembra 2020. godine. Ove naredbe donio je Krizni štab federalnog ministarstva zdravstva, što nije bio slučaj u martu mjesecu kada je zbog proglašenog stanja prirodne nesreće naredbe donosila Federalna uprava civilne zaštite. Kako ističe odvjetnica Nina Kisić u razgovoru za N1, donošenjem sporne naredbe prekršeno je pravo na slobodu kretanja garantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima: “apelantice uživaju status žrtve navedene povrede ljudskih prava, jer nisu u mogućnosti da se legalno kreću u periodu od 23:00 uvečer do 05:00 ujutro, a sama naredba nema jasne razloge donošenja. Nije jasan ni razlog njezinog donošenja”, kaže u izjavi za N1 odvjetnica Nina Kisić.

U preambuli osporene naredbe se navodi da je ista donešena u uslovima ozbiljno pogoršane COVID 19 epidemiološke situacije na području FBIH, međutim naredba ne sadrži nikakvo obrazloženje u čemu se ogleda ozbiljno pogoršana epidemiološka situacija na području FBIH imajući u vidu da s javnošću nije podijeljena neka stručna studija iz koje proizilazi povećan intenzitet širenja COVID 19 virusa u periodu od 23:00 sata uvečer do 05:00 sati ujutro. Također, donošenju naredbe nije prethodilo, barem ne javno dostupno, stručno mišljenje grupe ili pojedinačnih eksperata kao ni prijedlog grupe ili pojedničanih eksperata za ograničenje kretanja stanovništva u određenom periodu na teritoriji FBIH kao jedna od mjera koje na bilo koji način mogu doprinijeti sprečavanju širenja zaraze COVID 19.

Odvjetnica Nina Kisić smatra da iz sporne naredbe ne proizilazi koji je to interes zaštite javnog zdravlja koji se ima postići ograničenjem kretanja stanovništva u određenom periodu, te napominje da donošenju ove naredbe nije prethodilo nikakvo razmatranje eventualnih blažih mjera nego je cjelokupnom stanovništvu FBIH nametnuto ograničenje kretanja.

“U spornoj naredbi se ne navodi zašto je ograničenje kretanja stanovništva u FBIH neophodno u demokratskom društvu. Prije donošenja osporene naredbe nije pokušano čak ni eventualno ograničenje kretanja stanovništva na nekom užem teritoriju od cijele FBIH, ukoliko donosilac pobijane naredbe raspolaže prikupljenim statističkim podacima o pojačanom širenju zaraze COVID-10 na određenom teritoriju i naravno stručnim mišljenjem da se to širenje može pripisati kretanju stanovništva u određenom periodu”, navodi Kisić u razgovoru za N1.

Još jedna naredba nalazi ze pred Ustavnim sudom BiH na razmatranju, a tiče se obaveznog propisnog nošenja zaštitnih maski preko usta i nosa za zaštitu respiratornog sistema, u zatvorenom i otvorenom prostoru, kojom se pak pošteđuju sportisti na utakmicama, treninzima i sportskim aktivnostima, vozaći na biciklu, električnom romobilu i motociklu. Odvjetnica Nina Kisić stava je da ni ova naredba nije bazirana na zakonu, a da je je suprotna i Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava. Prema njezinom mišljenju, apelant usljed ove naredbe trpi nenadoknadivu štetu svakodnevno.

Naredba, naime, sadrži iznimke (npr. sportisti na utakmicama, treninzima i sportskim aktivnostima, vozači na biciklu i sl.), međutim, Kisić kaže da iste nisu precizirane.

“Nije jasno šta Krizni štab Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo podrazumjeva pod sportista na treninzima, odnosno, da li se ovdje radi o profesionalnim sportistima na treningu u za to predviđenim prostorima, ili se odnosi na obične ljudi koji treniraju radi sopstvenog zdravlja: jogging, brzo hodanje, te kako da MUP KS razlikuje ove kategorije. Nadalje, iz teksta osporene naredbe je jasno da ista nije uzela u obzir osobe na rolerima, kao i skejt bordovima, kada je već našla za shodno da tretira bicikle i električne romobile, za koje zastupnici apelanta i pri najboljoj volji i ličnom iskustvu ne mogu da shvate koji fizički napor vožnja električnog romobila predstavlja”, kaže Nina Kisić.

Pravno na privatnost

U prvim danima pandemije u BiH, nekoliko puta je ozbiljno povrijeđeno pravo na privatnost, navodi se u istraživanju Banjalučkog centra za ljudska prava, koje je publicirano uz podršku Misije OSCE-a u BiH. Organi vlasti, primjerice, u Kantonu 10 počeli su redovno objavljivati lične podatke, kao što su ime, prezime, godina rođenja, grad/mjesto, datum izolacije i telefonski broj svih osoba koje su u obaveznoj samoizolaciji.

Sličnu praksu su preuzeli organi vlasti nekoliko opština u BiH (Trebinje, Konjic i Čelić), dok je bh. entitet Republika Srpska objavljivala imena i prezimena građana koji krše mjeru samoizolacije. U ovoj publikaciji spominje se da je ubrzo nakon što je započela ovakva praksa, Agencija za zaštitu ličnih podataka BiH donijela rješenje u kome se navodi da se otkrivanje podataka u javnosti o osobama koje su bile pozitivne na koronavirus nakon testiranja i onih koji su u samoizolaciji ili izolaciji, ali ne krše navedene mjere, ne može smatrati javnim interesom. Na primjer, moguće je da se osobe, koje su se potencijalno zarazile virusom, ne bi prijavile u zdravstvene ustanove, čime se postiže suprotan učinak od planiranog. Agencija je tada naložila uklanjanje ovakvih listi, da bi kasnije izdala i saopštenje (10.04.) u kojem izražava mišljenje da generalno i proaktivno objavljivanje ličnih podataka na internetskim stranicama raznih institucija u BiH o pojedincima koji krše mjere zabrane narušava Zakon o zaštiti ličnih podataka.

“Iako je važno da organi vlasti utvrde slučajeve u svrhu kontrole zaraze, oni pritom moraju osigurati pravo na privatnost i povjerljivost osoba i izbjegavati otkrivanje njihovog identiteta radi neopravdanog pokušaja da se osobe koje imaju COVID-19 drže pod javnim nadzorom”, stoji u objavljenoj publikaciji Banjalučkog centra za ljudska prava (str. 11-12).

Sloboda izražavanja

Prema OSCE-ovoj analizi odgovora na krizu uzrokovanu pandemijom COVID-19 (2020) u poglavlju o slobodi izražavanja (str. 20), mjere u Republici Srpskoj uključivale su uredbu od 16. marta 2020. kojom su propisane novčane kazne u iznosu od 100 do 9.000 KM za osobe i firme koje šire paniku i “lažne vijesti” putem medija ili društvenih mreža. Slične mjere su, kako OSCE navodi, donesene u Brčko Distriktu i sarajevskoj općini Stari Grad.

“Opozicija i novinarska udruženja u RS-u i Transparency International smatrali su to neopravdanim ograničavanjem slobode izražavanja i mišljenja. Udruženje BH novinari također je upozorilo da je Vlada FBiH putem Ministarstva unutrašnjih poslova i jedinica za kompjuterski (cyber) kriminal počela pratiti društvene mreže i da je pokrenuto pet krivičnih postupaka zbog širenja lažnih informacija i panike. Nakon upozorenja, uključujući bojazni koje je iznio OSCE RFoM u martu, Vlada RS-a je ukinula uredbu i proglasila nevažećim sve novčane kazne koje su izrečene dok je uredba bila na snazi”, stoji u OSCE-ovoj publikaciji.

Podsjećaju na to da su u Federaciji BiH i Kantonu Sarajevo, svakodnevne konferencije za novinare cenzurirane tako što su novinarke i novinari morali poslati pitanja koja imaju prije konferencije, što je dovelo do filtriranja pitanja. Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH dala je preporuku kriznom štabu (FBiH, Kanton Sarajevo i Hercegovačko-neretvanski kanton) da razmotri praksu u pogledu prisustvovanja novinara i medijskih radnika konferencijama za štampu kako bi se osiguralo njihovo veće učešće, te da razmotri mogućnost korištenja informacijske tehnologije.

Kada je riječ o borbi protiv dezinformacija, koja je ključna i u suštinskom interesu javnosti, publikacija Banjalučkog centra za ljudska prava (2020) navodi i važno pitanje zabrinutosti zbog moguće zloupotrebe borbe organa vlasti borbe protiv dezinformacija u svrhu izgovora ograničavanja individualnih prava, pri čemu utišavaju neistomišljenike. Navodi se da omogućavanje proaktivnih, transparentnih, otvorenih i redovnih kanala protoka informacija iz pouzdanih izvora mogao bi biti najbolji lijek štetnim posljedicama uzrokovanim lažnim vijestima, bez potrebe da organi vlasti ponovo ograničavaju prava radi borbe protiv dezinformacija.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad