O jeziku, tj. jezicima regije i o onome što nas spaja i razdvaja govorila je Hanka Vajzović, profesorica bosanskog jezika na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Srpska akademija nauka i umjetnosti nedavno je zaključila da bosanski jezik ne postoji. Postoji, tvrde, “bošnjački, koji je varijanta srpskog”.

“Najvažnija stvar je razlučiti ili pomiriti politiku i lingvistiku. Takav stav iz SANU je političke naravi. Znaju da je leksički morfem isti. S političkog gledišta je druga priča. Ovdje je riječ o politici“, rekla je profesorica Vajzović.

Ako govorimo o jezicima u regionu – bosanskom, hrvatskom i srpskom – koliko je među njima sličnosti, a koliko se razlikuju?

“Tri do sedam posto razlika. Ovdje je lingvistika kazala da je jedan jezik kao sredstvo komuniciranje, a razvijaju se zasebne norme i drugačija je nominacija. Imamo tri u jedan. To stvara probleme i reflektuju se u obrazovanju, medijima, administraciji“, kazala je profesorica.

Već duže je u Hrvatskoj aktuelan problem ćiriličnih tabli prije svega o Vukovaru. U Federaciji BiH godinama posmatramo prekrižena ćirilicom ispisana imena gradova na sobraćajnim tablama. S druge strane, u Republici Srpskoj uglavnom postoje samo ćirilični natpisi. Kako nauka odgovara onima koji svojataju ili odbacuju ćirilicu tj. latinicu?

“Zdrav razum se protivi takvom odnosu prema pismu koje je naša zajednička tradicija. Oficijelno nije ugrožena ćirilica u BiH, a u RS je dominantna, iako je pitanje koliko je to slučaj u praksi. Grijeh je zaboraviti jedno pismo. Studentima sam davala zadatak da dio teksta prepišu ćirilicom kada im dam na latinici. I čovjek se uplaši kada ne znaju. Vrlo mali broj je onih koji će bez problema napisati ćirilicom.”

Na pitanje koliko su ratovi na ovim prostorima, patriotizmi, nacionalizmi, ideologije učestvovali u oblikovanju jezika kojima danas govorimo, te koliko smo se svi skupa udaljili od jezika kojim smo govorili prije rata, Vajzović smatra da je utjecala politika.

“Utjecala je politika, svjesne tendecije da se udaljimo jedni od drugih. To se odrazilo na suštinu jezika. To je proizvelo visok nivo nepismenosti, jer smo se trudili da odgovorimo etnonacionalnim identitetima. Tada se zaboravi forma i norma. Ostaje problem u obrazovanju i diskriminaciji jezika. Jezik se buni, ne može se preko noći mijenjati.”

Profesorica FPN u Sarajevo je istakla svoju prognozu da će preovladati jezik u svom osnovnom značenju, a to je sredstvo komuniciranja. “Budemo li nastavili komunicirati, razlike se tope. Ako se postave barijere tu prestaje komunikacija.”

Hanka Vajzović je kazala da se u administraciji BiH komunikacijom postigne dogovor, a zatim se daje lektorima da adaptiraju na tri jezika za Službene novine. “To je preskupo. Važno je da gradimo toleranciju i da svi znamo sve, a onda biramo ono što nam najviše odgovara. Tada nam neće smetati da li je sistem ili sustav.”