Rijetka su otvorena pitanja između Slovenije i Bosne i Hercegovine, ako izuzmemo dugogodišnje "muke" štediša Ljubljanske banke. No, Slovenija je, osim novca velikog broja građana BiH, zadržala i bosanskohercegovački Bell412 helikopter, koji danas vrijedi milione.

Bosna i Hercegovina je prije rata imala nekoliko američkih Bell long range helikoptera, no danas ima samo jedan. U hangaru Federalne uprave policije, ali ni on ne leti. Većina je prodata prije rata, a jedan itekako vrijedan od 1992. se nije vratio kući.

“Jedan Bell412 je u maju ‘92. sletio u Ljubljanu i od tada je tamo. Zašto, kako nije vraćen nama, ne znam, ali je bio kupljen parama Republike BiH. Tada je koštao 4 miliona i 250 hiljada dolara. Njegova vrijednost danas sa specifičnom opremom dodatnom je i do 15, 16 miliona dolara. U Sloveniji se koristi, tamošnja vojska ga koristi i to im je najbolji helikopter koji imaju”, kaže pilot Borislav Balaban.

Iz Slovenije danas pak kažu – “helikopter su pošteno zadržali za sebe, kao naknadu za pomoć Bosni i Hercegovini.”

“Helikopter Bell 412 je Republici Sloveniji dat kao garancija za plaćanje vojne opreme, koju je Republika Slovenija isporučila Bosni i Hercegovini a koju ova nije platila. Zato je taj helikopter postao dio u vazdužnu flotu Vojske Slovenije. U proteklom periodu slovenačka strana je BiH dostavila svu traženu dokumentaciju o ovom slučaju i za Sloveniju je ovo pitanje završeno”, kažu iz Ministarstva odbrane Slovenije.

No da li je i za Bosnu i Hercegovinu, nije poznato. Iz Predsjedništva se ne oglašavaju o ovom slučaju. Ovim pitanjem su se pak bavili 15ak godina unazad. Tako je medijima iz Kabineta tada člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, Nebojše Radmanovića odgovoreno, između ostalog, da spor s helikopterom treba biti riješen sporazumom dvije države. A naveli su i sljedeće:

“Tek treba vidjeti hoće li svi bosanskohercegovački helikopteri koji se nalaze u drugim zemljama biti tretirani kao sukcesivna masa, a ‘budući da se radi o kompleksnom problemu, treba ispitati sve detalje, stajalo je u saopštenju Predsjedništva iz 2009. godine.”

‘Moguće je da će cijeli taj slučaj ostati otvoren dok se ne riješi pitanje državne i entitetske imovine’.

Jedini helikopter ove vrste, kojim danas raspolaže Federalna uprava policije, Bosni i Hercegovini je nakon rata vraćen sporazumom dvije zemlje iz Srbije. Čeka se njegov remont, nakon što su konačno za to odobrena budžetska sredstva.

“Početkom rata je otuđen s još jednim helikopterom prebačen u Beograd. Tamo je, koliko ja znam, korišten u Jedinici za specijalne operacije državne bezbjednosti Srbije i tu je i prefarban. Njegova je originalna boja plavobijela”, ističe pilot Borislav Balaban.

Vojni ekspert Berko Zečević za N1 kaže, postojalo je i pet helikoptera koje je Armija kupila ‘95. no zbog embarga na isporuku oružja su ostali u Turskoj.

“Prema dostupnim informacijama radi se o četiri borbena helikoptera MI-24 i jednom helikopteru za obuku koji su bili smješteni na nepoznatoj lokaciji u Turskoj. Od strane Ministarstva odbrane BiH su proglašeni za neperspektivnu vojnu imovinu. Na sjednici Predsjedništva BiH 11.02,2015 je data načelna saglasnost da Ministarstvu dobrane BiH pokrene proceduru o uništenju tih helikoptera predajom istih Ministarstvu odbrane Turske radi uništenja bez dodatnih troškova i finansijskih potraživanja od strane Turske”.

Postoje poznata tri slučaja „zamrznutih“ helikoptera van Bosne i Hercegovine koji nisu bili dostupni državi Bosni i Hercegovini.

Dva slučaja se odnose na helikoptere u vlasništvu Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine. U Republici Sloveniji je ostao jedna helikopter, a u Republici Srbiji su bila zadržana dva helikoptera posle početka ratnih dejstava..

Treći slučaj se odnosi na pet helikoptera kupljena 1995 god. za Armiju BiH i koji su ostali u Turskoj zbog nametnutog embarga na isporuku oružja za BiH od strane Evropske Unije.

Prema nekim podacima MUP RBiH je početkom 1992 god, jedan helikopter je kupljen ili ga „neko“ ostavio u Sloveniji i on je zadržan. U medijima postoji konfuzija o kom tipu helikoptera se radi, da li je to helikopter M-24 ili Bell 412. Moguće da se radi i o dva helikoptera, jer u državi u kojoj postoje institucije, ali kod svakog izbornog ciklusa se mijenja način rada državnih institucija i stručne osobe na ključnim mjestima rezultat je aljkavost i neodgovornost prema sistemu.

Prema javno dostupnim podacima, posle rata je jedan helikopter tipa Bell 206B JetRanger vraćen iz Srbije i lociran je Federalnoj upravi policije BiH u stanju koje zahtijeva generalni remont svih sistema.

Što se tiče helikoptera koji su bili u Turskoj, prema dostupnim informacijama radi se o četiri borbena helikoptera MI-24 i jednom helikopteru za obuku koji su bili smješteni na nepoznatoj lokaciji u Turskoj. Od strane Ministarstva odbrane BiH su proglašeni za neperspektivnu vojnu imovinu (!?).

Na sjednici Predsjedništva BiH 11.02,2015 je data načelna saglasnost da Ministarstvu dobrane BiH pokrene proceduru o uništenju tih helikoptera predajom istih Ministarstvu odbrane Turske radi uništenja bez dodatnih troškova i finansijskih potraživanja od strane Turske.

Zbog čega ti helikopteri nisu vraćeni?

Odgovor na to kratko pitanje je kompleksno i rezultat je složenih odnosa unutar Bosne i Hercegovine i okruženja.
Što se tiče helikoptera tipa Bell 206B JetRanger koji se nalazi u hangaru Federalne uprave policije BiH je nezainteresiranost Vlade Federacije BiH i nepostojanje vizije za sigurnost i potrebe građana. Dovoljno je da se pogleda stanje sa brojem helikoptera u entitetu republika Srpska i njihovu viziju.

Što se tiče helikoptera u Sloveniji prema dostupnim podacima on je u sastavu Vojske Republike Slovenije i operativan je. Obrazloženje zbog čega helikopter nije vraćen se pravda da je to nadoknada za usluge u pomoći za nabavku oružja za Armiju Bosne i Hercegovine i lijekova. Tu svakako treba uzeti da postoje i troškovi čuvanja helikopteru u hangaru ili na pisti aerodroma za period od 30 godina.

Što se tiče helikoptera u Turskoj, situacija je kompleksna. Helikopteri su nabavljeni u 1995 god. dok su se vodile još borbe u Bosni i Hercegovini. Treba imati u vidu da je tada postojao sporazum između predsjednika RBiH Alije Izetbegovića i predsjednika Franje Tuđmana da on sve vojne oprema koja je trebala biti isporučena Armiji BiH, jedna trećina je trebala biti data Hrvatskoj vojsci, drugu trećinu HVO i preostala trećina Armiji BiH. Isporuka helikoptera Armiji BiH nije bilo u interesu Hrvatske i HVO jer su u tom trenutku su stvarane zone vojne kontrole nad pojedinim teritorijama Bosne i Hercegovine.

Po prestanku ratnih operacija je isporuka oružja bila direktno pod kontrolom Evropske Unije u skladu sa njihovom zabranom isporuke oružja Bosni i Hercegovini. Više nije bilo moguće jednostavno isporučiti te helikoptere i oni su ostali u hangarima Turske vojske u zoni Ankare. I prošlo je 27 godina, niko nije plaćao korištenje hangara i imajući u vidu način finansiranja Oružanih snaga BiH (restriktivan odnos), urađeno je što je urađeno.

Jasno je da je za Bosnu i Hercegovinu, što se tiče helikoptera u Sloveniji, to još jedna izgubljena bitka. No, nije bila pretjerano ni interesa. Naime, u razgovoru s brojnim zvaničnicima, rijetko ko se i sjeća ovog slučaja. A treba napomenuti da je riječ o helikopteru koji ima medicinsku namjenu, u koji se može smjesitit nekoliko ležećih bolesnika, a koristiti može i za gašenje požara, no u Sloveniji.