Novinar i publicista Dragan Bursać rekao je za N1, komentarišući reakcije na film bh. rediteljice Jasmile Žbanić "Quo vadis, Aida?" u kome se radi o genocidu u Srebrenici, kako se u RS ne komentariše film već radikalna ideološka pozicija, a usput je i čestitao ekipi filma "Quo vadis, Aida?" na ulasku u uži izbor za nagradu Oscar.

“Film je ispljuvan od strane srpskih nacionalista bez da je pogledan film. Ovdje se ne komentariše film, već radikalna ideološka pozicija. Riječ je u utrci u nacionalizmu. To je porazno jer je Jasmilin film nešto čim treba da se ponosimo. Dužnost ljudska je da se ovaj film pogleda – prvo kao čovjek – a ne iz nekih torova da se oglašava. Kad pročitam komenatre tih ljudi, iskreno me sramota“, rekao je Bursać.

Govoreći o zakonu o negiranju genocida, potcrtao je da je sramno to što nakon četvrt vijeka od genocida u Srebrenici nije donesen takav zakon i da bi to trebao biti fundamentalan zakon. “Taj zakon je osnova za neko normalno javno djelovanje u čitavoj državi, regionu. Ne možete osporavati genocid, ne možete se penjati na društvenoj ljestvici zahvaljujući negiranju genocida“, naglasio je u Novom danu.

Naveo je i da pojedine političke opcije ne samo da opstaju na političkoj sceni, nego dobijaju i izbore. “Veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida je čip za dobijanje izbora. Mi ovdje ne govorimo o ultradesničarskim političkim partijama, govorimo o čitavom korpusu partija u RS, koji su nošeni na krlimima iz Srbije. Što veći bilbord Ratka Mladića, pohvala Radovanu Karadžiću, to je veća šansa da dobijete izbore. Zato je zakon o negiranju genocida bitan. Nije bitno da se sankcionišu svi ljudi već politički subjekti koji koriste negiranje genocida da bi se održali na vlasti. Vidimo zašto se i neke pojedine političke partije protive tome“, komentarisao je.

Kazao je i da do promjena u svijesti starijih ljudi u RS ne može doći, već može do mladih ljudi, da se krene sa time od vrtića i prvih razreda osnovne škole. “Ovo sad što se dešava sa starijim ljudima, teško će se nešto promijeniti i uvođenjem zakona o negiranju genocida neće se promijeniti svijest. One promjene u narodu neće nastupiti za jedno 10, 15 godina“, istakao je.

Rekao je i da je loša poruka ovog sadašnjeg društva što se mladim ljudima na neki način govori da uz prevaru mogu napredovati. “Sjetimo se afere ikona, koja nije riješena, a to je samo jedna od silnih afera. Poenta je da mladi ljudi tako se mogu vaspitavati u društvu u kojem mediokriteti uspijevaju na ljestvici a obrazovani, pošteni i časni ljudi su negdje na nivou socijalnih slučajeva“, rekao je.

Naveo je i kako smatra da sudski sistem očigledno ne funkcioniše, ili da je tu reda radi.