Djeca ubijenih nose bol cijelog života: Svjedočanstva iz Potočara koja slamaju

Neke životne priče ne počinju radošću i djetinjstvom u miru. Mirela Muratović morala je odrasti mnogo prije svojih vršnjaka. Na početku rata ostala je bez majke, a u petoj godini života i bez oca. Posljednje očeve riječi, upućene njegovom bratu, bile su: "Čuvaj mi dijete." I jeste. Mirela je danas uspješna žena, odlučna da govori o genocidu. Živi u Australiji i radi kao nastavnica.

"Danas smo odrasli ljudi, imamo porodice, moji rahmetli roditelji imaju mnogo unučadi. Jedan od njih se zove Munib. Nosi ime svog dede", kaže Mirela Muratović.

Put sjećanja, istine i opomene

O svom ocu misli i Sabina Selimović. Otac joj je ubijen kada je imala osam godina. Proteklih dana njegovim koracima, u Maršu mira, hodala je sa svojom četrnaestogodišnjom kćerkom. Put kojim je on bježao s hiljadama Srebreničana danas je postao put sjećanja, istine i opomene.

"Imam osjećaj, ako se okrenem, da ću vidjeti sjenu, tako se osjećam... svaki put se pitam da li je ovdje ostao ili ovdje. Ili... da li ga je ovdje pronašao amidžu. Uvijek su pitanja bez odgovora", ističe Sabina Selimović.

Obaveza da budu što bolji

Djeca ubijenih neprestano misle o roditeljima, želeći biti što uspješniji. Njima je, kažu, obaveza da budu što bolji.

"Imamo djecu koja su postala doktori, advokati, političari. U Švedskoj smo proglašeni najuspješnijim narodom koji se integrirao u Švedskoj, to znači da su se Bošnjaci pozicionirali na visokim pozicijama", podsjeća Damir Cvrk.

"To bi mi bila najveća čast"

Janja Zec u svojoj 80. godini došla je da oda počast svima. Posebno je boli ovaj dan. Tokom rata iz inostranstva je slala humanitarnu pomoć, potresena slikama koje je gledala.

"Danas je za mene prava katastrofa. Prvi put sam ovdje. Pala sam u plač. Moja familija, djeca, svi su odrasli i molili su me da ne idem, rekli su mi: 'Umrijet ćeš tamo.' Rekla sam: 'To bi mi bila najveća čast'", kaže Janja Zec.

Ljudi iz cijelog svijeta u Potočarima

U Potočarima su ovih dana ljudi iz svih krajeva svijeta. Osjećaju neizrecivu bol.

"Mnogo volim BiH, došao sam 2019. Otvorio sam firmu ovdje, ovo je najbolja država. Ovo je moje srce. Ja sam Bošnjak. BiH je moja duša i srce, moja krv!", kaže Ali iz Egipta.

Tako osjeća, kaže Ali, svako ko otvorenog uma i srca dođe ovdje i upozna ljude. Ljude čije su rane otvorene i nikada neće zacijeliti.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad