"Bila je nasmijana, voljela je pjevati, plesati i nositi haljinice..." - potresna ispovijest majke Džene Gadžun uoči presude

"Moja Džena bi ove godine završavala prvi razred", riječi su majke Amile koje kidaju srce jače od bilo koje optužnice. One su bolni podsjetnik da je vrijeme za pravosudni sistem samo niz ročišta koji je počeo 2023. godine, ali je za roditelje to vječnost koja traje od onog kobnog novembra 2021. godine.

Džena je imala samo dvije i po godine kada je, umjesto rutinskog zahvata spuštenog kapka koji joj je trebao uljepšati pogled na svijet, utonula u mrak iz kojeg se nikada nije probudila.

Četiri i po godine trajanja ove agonije – od bolničkih hodnika, preko uličnih protesta, do sudnice u kojoj se od 2023. godine iznose dokazi – stalo je u sutrašnji dan. Izricanje presude (24. aprila) nije samo pravni ishod jednog procesa; ona je za porodicu Gadžun traženje odgovora na pitanje kako je moguće da dječiji osmijeh utihne tamo gdje je medicina trebala pomoći, i može li pravda ikada biti dovoljna za život koji je tek trebao da počne.

U razgovoru za N1, Amila Gadžun se kroz suze prisjetila djevojčice koja je bila centar njihovog svijeta. Džena je, kaže, bila dijete osmijeha i muzike.

"Dženu svi znaju kao mirnu djevojčicu. Vesela. Voljela je muziku, pjevati, plesati. Haljinice je voljela oblačiti. Baš je bila mirno dijete, ali je bila i vesela. Uvijek je bila nasmijana i svi je tako znaju", priča Amila, dok joj glas podrhtava pri spomenu svakodnevnih rituala koji su sada samo bolna sjećanja:

"Najviše pamtim te trenutke kad suprug dođe s posla i ona trči kad čuje njegov kombi. Trči do vrata i govori: 'Evo babo došao'. To mi je ostalo u sjećanju, kao i trenuci igre sa braćom, što oni i dan-danas spominju."

Posebno potresna je činjenica koliko je Džena bila povezana sa svojom braćom. Stariji brat, koji je tada imao tek desetak godina, čuvao je i hranio dok je majka radila, pokazujući zrelost koju nijedno dijete ne bi trebalo imati tako rano. Danas, ta ista djeca nose ožiljke koji su prerasli u nepovjerenje prema sistemu.

"Vjerujte da me djeca pitaju da li mogu i oni prisustvovati u sudnici. Nekako su u sebi probudila tu nekakvu agresiju prema doktorima. Jednostavno im više ne vjeruju“, objašnjava Amila, dodajući da je gubitak povjerenja direktna posljedica zakazivanja države:

"Da je sistem bio uređen, ovakvo nešto se ne bi ni dogodilo. Ne bi došlo do ove operacije da je sistem imalo radio svoj posao.“

Dok javnost čeka sutrašnju odluku suda kao prekretnicu, za porodicu Gadžun presuda je samo pravni formalizam koji ne može umanjiti svakodnevno suočavanje s gubitkom.

"Svima je ovo neki prolazan trenutak. Svi nekako čekaju tu presudu i šta će biti, ali za nas je ta bol svakodnevna. Svako jutro kad odem do grada ili siđem do škole, napadne me misao da je ona sada trebala biti prvi razred. Teško je vidjeti njene vršnjake, a odmah pomislim na nju... Živimo s ovom boli koja neće nikad popustiti“, ističe majka Amila za N1.

"Vratit ćete se kući za 40 minuta"

Majka Amila se dalje prisjetila i posljednjih razgovora s ljekarima prije nego što su Dženu uveli u salu privatne stomatološke klinike "Dr. Bejtović" u Sarajevu. Sve je, prema njihovim riječima, trebalo biti jednostavno i brzo. Umjesto odlaska kući, uslijedile su komplikacije i srčani zastoj, nakon čega je dvoipogodišnja djevojčica pala u komu iz koje se nikada nije probudila. Malena Džena je operisana 8. novembra 2021. godine, a šest dana kasnije - 14. novembra je preminula.

"To je trebala biti jedna rutinska operacija, tako su nam rekli. Rekli su da će trajati 40 minuta i da ćemo moći odmah kući da idemo. Čak sam imala razgovor s doktorom, pitala sam koja treba pidžamica, šta treba da ponesem. Znači, rečeno nam je da ćemo nakon 40 minuta kući da idemo s djetetom. Međutim, nažalost... Pa koji je to za nas bio šok kad smo vidjeli svojim očima da dijete izlazi, ona hitna, ono sve. Koji je to šok bio za nas. Nakon šest dana kad kažu da je nema više", kazala nam je majka rahmetli Džene dodajući da je te slike proganjaju bez prestanka:

"Vjerujte, kad legnem spavati, to me proganja svaku noć. Ta slika kad sam došla pred ordinaciju, izlazi hitna, iznose je na nosilima. Pa kad smo otišli na Klinički centar, kad su je prevozili sa snimka na snimak, na onim kolicima, pa nam nisu dali prići kada je curica bila u komi."

Podsjetimo da je Kantonalno tužilaštvo nakon opsežne istrage podiglo optužnicu koju je sud potvrdio: anesteziolog Suad Rožajac optužen je za teško krivično djelo protiv zdravlja ljudi i nesavjesno liječenje, dok su oftalmologinje Nina Jovanović i Jasmina Halimić optužene za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja.

N1 je ranije objavio nalaze obdukcije u kojima su iznesene šokantne spoznaje. Naime, operacija dvoipogodišnje Džene Gadžun u opštoj anesteziji koja je zakonom potpuno zabranjena prilikom hirurških zahvata u privatnim ordinacijama (Pravilnikom o uslovima za obavljanje privatne prakse, grupne prakse, kao i uslovima za obavljanje privatne prakse na osnovu posebnog ugovora sa zdravstvenom ustanovom) završila je fatalno.

I drugo, opšta anestezija je vršena, utvrdila je zdravstvena inspekcija Kantona Sarajevo, anesteziološkim aparatom koji nije verifikovan. Saznali smo tada - nikada!

I pored same ove tragedije, Amilu je tokom procesa koji je počeo 2023. godine duboko povrijedio i odnos advokata odbrane. Kaže da je u sudnici, umjesto pravne borbe, doživjela dodatna poniženja.

"Najviše su nas nekako razočarali ovi advokati sa te ljudske strane. Ja razumijem da je to njihov posao, da oni trebaju braniti svoje klijente, ali njihovi postupci tokom cijelog suđenja baš su me razočarali kao čovjeka. Nimalo osjećanja nisu pokazali prema nama. Treba da krenu od svoje djece, jer i oni djecu imaju", iskrena je majka nastradale djevojčice.

Posebno su je zaboljele tvrdnje odbrane kojima se pokušala prebaciti odgovornost na roditelje.

"Ne mogu da shvatim da neko može izgovarati rečenice da roditelji nisu vodili računa o djevojčici. Da nisam vodila računa, ne bih tražila pomoć za tu operaciju. Ne bih gledala gdje ima rješenje da ta bol prestane, jer je nju to mučilo godinu dana. Mi smo tražili rješenje samo da se curici pomogne, išli smo tamo gdje smo imali jedini način i izbor", navela je Amila.

Još jedna od najbolnijih tačaka procesa bilo je pitanje verifikacije medicinske opreme i licenci. Za Amilu, dileme nema – roditelj ne može i ne treba biti inspektor u operacionoj sali.

"Mi smo vjerovali doktorima. Nismo ulazili u taj dio da li iko provjerava aparate, da li iko ima licencu, da li EKG radi ili ga uopšte imaju – to nije naš posao. Ja nisam anesteziolog, ne znam koji nalazi trebaju, mi smo samo slušali ono što nam se kaže. Kao i svi laici, mi se ne trebamo razumjeti u to. Tu je država da radi svoj posao, da kontroliše i provjerava. Sistem je zakazao u cijeloj ovoj priči“, jasna je Amila.

Borba sa sistemom koja ne prestaje: "Opet nas krive“

Da se u pristupu zdravstvenom sistemu malo toga promijenilo, Amila svjedoči kroz nedavni primjer sa starijim sinom u kantonalnoj bolnici. Ta situacija je, kaže, podsjetila na sav apsurd u kojem se pacijenti i roditelji nalaze.

"Sin je trebao na kontrolu, a doktor preporučuje da se nalaz radi privatno. Rekla sam – privatno neću nikako. Zašto da radimo privatno ono za šta plaćamo osiguranje? Na kraju sam morala ići i moliti doktora da djetetu uradi nalaz. I sutra da se nešto desi, opet bi bila kriva majka što nije vodila računa. A gdje je tu doktor, gdje je bolnica?", upitala je majka Amila.

Upravo to prebacivanje krivice na roditelje je ono što porodicu Gadžun prati već pune četiri godine otkako je njihova kćerka Džena preminula. Dok čekaju sutrašnju presudu, Amila ističe da je teret optužbi na račun roditelja postao nepodnošljiv:

"Godinama se suočavamo sa tim sistemom u kojem nas kao roditelje optužuju da smo krivi. Da je sistem imalo radio svoj posao, do ove tragedije ne bi ni došlo."

Porodica Gadžun nakon smrti malene Džene suočila se sa još jednom tragedijom. Naime, sva borba protiv sistema, trosatna ispitivanja u sudnici i neizvjesnost koja traje godinama, ostavili su dubok trag na Amilino zdravlje. Dok se borila za istinu o kćerki, Amila je prolazila kroz novu, rizičnu trudnoću.

"Ja sam u trudnoći prolazila ogromne stresove. Bila sam po tri sata ispitivana kao svjedok u sudnici. Znam šta sam prolazila i nekako sebe krivim što sam dozvolila da se toliko stresiram. Imala sam tešku trudnoću, visok pritisak. Mislim da je sve to utjecalo i na Džana“, priča Amila o svom najmlađem sinu, koji je rođen u jeku pravosudne bitke, a koji je prošle godine preminuo od leukemije.

Porodica Gadžun je, kako nam kaže Amila, mjesecima bila usamljena u svojoj borbi. Prisjećaju se protesta ispred Ministarstva zdravstva KS gdje su stajali sami, ukazujući na to da sistem ubija. Njihova upozorenja su se nažalost, kaže, obistinila kada je javnost potresao novi slučaj – smrt Džejle Drapić.

"Mi smo ukazivali da nešto nije u redu sa sistemom i nakon toga se desio slučaj Džejle Drapić. Koliko će još djece stradati dok se se nešto ne uradi u ovom zdravstvenom sistemu?", pita se ogorčena majka.

Presuda kao poruka svijetu

Sutrašnja prvostepena presuda za Amilu nije kraj. Bez obzira na ishod, njena bol i osjećaj krivice sistema ostaju nepromijenjeni, ali od suda očekuje poruku koja će odjeknuti.

"Kakav god ishod presude bio, za mene je neko uvijek kriv. Kriv je zdravstveni sistem. Ako ova prvostepena presuda bude oslobađajuća, ja ću se žaliti. Neka se u drugostepenom postupku utvrdi da ima nečije krivice. Ako i oni kažu da nema, onda dobro. Ali kakva bi to poruka bila? Cijeli svijet je pratio ovaj slučaj", kazala nam je.

U bijegu od takvog sistema, u domu porodice Gadžun vrijeme se ne mjeri godinama, već predmetima koji odbijaju da izblijede. Svaki put kada otvori ormar, Amila se ne suočava samo sa sjećanjima, već s odjećom koja je odavno trebala biti prerasla, a ostala je bolno mala i zamrznuta u onom novembru koji nikada nije prošao.

"Njenu odjeću u kojoj je otišla na operaciju držim u ormaru i svaki put kad ga otvorim, vidim je i svega se prisjećam. Prekjučer sam otvorila Dženin kofer i gledam te stvari. Ne mogu da vjerujem koliko je to malo dijete bilo. Čizmice u kojima je otišla na operaciju... ne mogu da vjerujem da je to bio zadnji put da ih je obula", priča Amila, dok se u glasu miješaju nevjerica i neopisiva tuga.

Najveća bol, ipak, dolazi sa spoznajom o svemu onome što je Dženi oduzeto. Ove godine, njena generacija već je u školskim klupama, a praznina koju je ostavila najviše se osjeti u krugu porodice.

"Suprugov brat ima kćerku koja je njena vršnjakinja i trebale su ići u isti razred. Ta curica non-stop spominje da je Džena trebala s njom ići u školu. Teško je sjediti u takvom društvu i slušati to. Svaki dan se pitam šta je moglo biti i kako je moglo biti. Te misli čovjeka proganjaju", iskreno dodaje Amila.

Amila na kraju sa zebnjom posmatra duboke tragove koje je ova tragedija ostavila na njena dva sina. Povjerenje u bijele mantile i u državu, kaže, nepovratno je srušeno.

"Djeca su izgubila povjerenje u doktore i u ovu državu. Već kao mali govore da bi napustili ovu zemlju. Sistem nas tjera da idemo. Njihova djeca su na sigurnom, liječe se u najboljim klinikama po svijetu. Zato nemaju razumijevanja za nas", poručila je Amila na kraju razgovora.

Sutra, 24. aprila, u 10 sati ujutro, hodnicima Kantonalnog suda u Sarajevu odjeknut će odluka koja se čekala godinama. Biće to suha, pravna formulacija, pročitana pred licima onih kojima su obećali "rutinu od 40 minuta", a dali im vječnost ispunjenu tišinom.

Dok kazaljke budu otkucavale vrijeme izricanja prvostepene presude, u Kaknju će jedan ormar i dalje čuvati one iste čizmice u kojima je Džena otišla na svoj posljednji put – nijemi dokaz da će, kakva god presuda bila, prazna školska klupa u kojoj je trebala sjediti kao nasmijana djevojčica u haljinici, ostati najglasnija presuda sistemu koji je nije znao sačuvati.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad