Oglas

Srbija i dalje slavi Mladića, žele ga vratiti iz Haaga, dignuta tužba protiv prvog čovjeka Beograda

author
N1 BiH
23. apr. 2026. 10:11
mladic
Detektor.ba

Inicijativa mladih podnosi tužbu zbog navodnog govora mržnje i diskriminacije žrtava ratnih zločina

Oglas

„General Ratko Mladić – srpski heroj“, objavljeno je prije par dana na profilu gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića na Facebooku.

Objava s istim tekstom, uz Mladićevu fotografiju i emoji zastave Srbije, pojavila se i na službenom nalogu gradonačelnika Beograda na Instagramu, ali je ubrzo potom izbrisana, javlja Deutsche Welle.

Inicijativa mladih za ljudska prava u Beogradu ju je, međutim, na vrijeme primijetila i zabilježila tzv. „screenshot“. Odlučili su podnijeti tužbu Povjereniku za zaštitu ravnopravnosti protiv prvog čovjeka Beograda.

Mislimo da je Aleksandar Šapić prekršio više članaka Zakona o zabrani diskriminacije, i to prema žrtvama i obiteljima žrtava ratnih zločina za koje je Mladić osuđen“, kaže za DW Marko Milosavljević iz Inicijative mladih.

aleksandar šapić
N1

Posjeta ministra pravosuđa

Ratko Mladić je 2021. godine odlukom Žalbenog vijeća Međunarodnog rezidualnog mehanizma (Mehanizam) za kaznene sudove osuđen na doživotni zatvor, jer je proglašen krivim za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja tijekom sukoba devedesetih godina u Bosni i Hercegovini.

On je sada u zatvoru Mehanizma u Haagu, gdje je izručen 2011. godine, poslije više od desetljeća skrivanja. Ministar pravosuđa Srbije Nenad Vujić posjetio ga je u zatvoru 20. aprila ove godine.

"Nakon posjete zatvoru ministar Vujić je izrazio veliku zabrinutost za zdravstveno stanje generala Mladića koje, kako je naveo, zahtijeva ozbiljan medicinski tretman, o čemu je izvijestio i predsjednicu Mehanizma, kojoj je osobno predao jamstva Vlade Republike Srbije uz molbu za njegovo puštanje radi liječenja u Srbiji“, navedeno je u priopćenju Ministarstva pravosuđa.

Vujić je izjavio da je „general Mladić u jako teškom stanju, slabo komunikativan i nalazi se u zatvorskoj bolnici“ te dodao da molba za njegovo puštanje nije pitanje politike, već pitanje života.

(Skrivene) simpatije prema Mladiću

Od kada je u aprilu 2025. izabran za ministra pravosuđa, Vujić nije našao razloga da osudi slavljenje Ratka Mladića koje je u Srbiji gotovo svakodnevna pojava. To nije učinio iako, po svemu sudeći, dosta toga zna o ratnim zločinima: u njegovoj službenoj biografiji navedeno je da je između 1999. i 2000. godine radio kao pravni savjetnik u Fondu za humanitarno pravo, nevladinoj organizaciji koja se više od 30 godina bavi istraživanjem ratnih zločina počinjenih za vrijeme ratova u bivšoj Jugoslaviji.

Među najvišim dužnosnicima Srbije koji ne skrivaju simpatije prema osuđeniku za genocid je i ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić. Nakon što je početkom aprila izašao iz bolnice, Dačić je na svom Instagram-nalogu, uz svoju, objavio između ostalog i fotografije Ratka Mladića i Slobodana Miloševića – uz komentar da je imao priliku biti prijatelj i saradnik mnogih značajnih ljudi za, kako je naveo, „naš narod i državu".

vucic-dacic-253514
Ivica Dačić i Aleksandar Vučić (N1)

„Ovom prilikom zahvaljujem se Ratku Mladiću, čiji me je sin obavijestio da ga je otac više puta pitao za mene", napisao je ministar unutarnjih poslova Srbije.

Na pitanje novinara RTS-a što misli o Mladiću, Aleksandar Vučić je u martu rekao da o njemu ne može govoriti jer bi ugrozio interese Srbije. „Povijest neka sudi; svatko ima i loše i dobre strane", rekao je tada predsjednik Srbije.

Gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić već dugo otvoreno pokazuje naklonost prema Ratku Mladiću – prije par godina je izjavio je da ne zna ko je šta radio za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, jer nije bio tamo.

„Ono što znam je da je Mladić branio srpski narod“, izjavio je Šapić krajem srpnja 2022., nakon što je Inicijativa mladih od gradskih vlasti zatražila uklanjanje murala Ratku Mladiću koji se nalazio u centru Beograda.

Predstavnik Inicijative mladih Marko Milosavljević podsjeća da je Mladić, koji je bio zapovjednik Vojske Republike Srpske, između ostalog optužen za udruženi zločinački pothvat, čiji je cilj bilo trajno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata iz BiH.

Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju · IT-09-92
RatkoMladić
Osuđen · 22. novembar 2017.
Pretresno vijeće · Sudija Alphons Orie (predsjedavajući)
10/11Tačaka — kriv
8.372Ubijenih u Srebrenici
530Dana suđenja
592Svjedoka
Optužnica podignuta24. jul / 16. novembar 1995.
Hapšenje26. maj 2011. — Srbija
Početak suđenja16. maj 2012.
Završne riječi5–15. decembar 2016.
Presuda22. novembar 2017.
KaznaDoživotni zatvor

Optuženom se sudilo po 11 tačaka. Kliknite na svaki red za obrazloženje Vijeća.

TačkaDjeloKategorijaVerdikt
Tačka 1 Genocid — šest opština Genocid Nije kriv
Vijeće je utvrdilo da su fizički izvršioci počinili ubijanja i nanijeli teške povrede, ali je zaključilo da bosanski Muslimani koji su bili ciljani u svakoj od šest opština čine relativno mali dio zaštićene grupe i ne predstavljaju njen značajan dio. Vijeće se nije uvjerilo da su fizički izvršioci posjedovali traženu namjeru da unište značajan dio zaštićene grupe. Napomena: sudija Orie glasao je drugačije od većine.
Tačka 2 Genocid — Srebrenica Genocid Kriv
Vijeće je konstatovalo da su fizički izvršioci namjeravali da unište bosanske Muslimane u Srebrenici kao značajan dio zaštićene grupe. Ubijeno je nekoliko hiljada muškaraca i dječaka u periodu 12–17. jula 1995. (Kravica ~1.000; Branjevo 1.000–1.200; Pilica ~500 + 2 žene). Vijeće: jedini razumni zaključak je da je optuženi imao namjeru da uništi bosanske Muslimane iz Srebrenice kao značajan dio zaštićene grupe.
Tačka 3 Progon Zločin protiv čovječnosti Kriv
Protivpravno zatočenje i nečovječno postupanje na diskriminatornoj osnovi. Uključuje seksualno nasilje: u Karamanovoj kući (Foča) redovno su silovane žene i djevojčice, neke stare tek 12 godina. Optuženi je bio prisutan u Potočarima 12–13. jula i davao obmanjujuća uvjeravanja o sudbini muškaraca.
Tačka 4 Istrebljivanje Zločin protiv čovječnosti Kriv
Masovna pogubljenja koja po razmjeri i organizaciji predstavljaju istrebljivanje. U logoru Keraterm 25. jula 1992. ubijeno je 190–220 zatočenika jedne noći. U Kravici 13–14. jula 1995. pogubljeno ~1.000; na Vojnoj ekonomiji Branjevo 16. jula 1.000–1.200 civila.
Tačka 5 Ubistvo Zločin protiv čovječnosti Kriv
Ubistva u više opština. Kod Vrhpoljskog mosta (Sanski Most, 31. maj 1992.) ubijeno je najmanje 28 Muslimana, uključujući maloljetnike i stare. U logoru Manjača 24 zatočenika ugušila su se tokom devetosatnog prevoza — stražari oduzeli vodu i prisilili ih na konzumiranje soli.
Tačka 6 Ubistvo Kršenje zakona i običaja ratovanja Kriv
Ista činjenična baza kao tačka 5, ali kvalifikovana kao kršenje zakona i običaja ratovanja. Dvojna kvalifikacija odražava različite pravne osnove zaštite — žrtve su uživale zaštitu i kao civili i kao ratni zarobljenici.
Tačka 7 Deportacija Zločin protiv čovječnosti Kriv
Prisilno uklanjanje van BiH, bez pravnog osnova. Potvrđeno za 13 opština: Banja Luka, Bijeljina, Foča, Ilidža, Ključ, Kotor Varoš, Novi Grad, Pale, Prijedor, Rogatica, Sanski Most, Sokolac i Vlasenica. Dana 12–14. jula 1995. organizovan transport ~25.000 Muslimana iz Srebrenice.
Tačka 8 Nehumano djelo prisilnog premještanja Zločin protiv čovječnosti Kriv
Prisilno premještanje unutar BiH (za razliku od deportacije — tačka 7 — koja se tiče premještanja van BiH). U opštini Kotor Varoš od juna 1992. nametnuta ograničenja kretanja; žene, djeca i starci prisilno iseljeni između juna i novembra 1992.
Tačka 9 Terorisanje civilnog stanovništva Kršenje zakona i običaja ratovanja Kriv
Kampanja snajperskog djelovanja i granatiranja Sarajeva, maj 1992. – novembar 1995. Vijeće: primarni cilj bio je širenje terora. Optuženi je lično rukovodio granatiranjem 28. maja 1992. i 6. septembra 1995. naredio prekid vode i struje kako bi civile natjerao da izađu na ulice.
Tačka 10 Protivpravni napadi na civile Kršenje zakona i običaja ratovanja Kriv
Granatiranje pijace Markale 5. februara 1994. — 68 poginulih, 140+ ranjenih. Dana 18. novembra 1994. snajperom ubijena žena, metak prošao kroz stomak i pogodio njenog sedmogodišnjeg sina u glavu. Tokom 1994–1995. korišćene modifikovane avionske bombe — Vijeće: neselektivni napadi na civile.
Tačka 11 Uzimanje talaca Kršenje zakona i običaja ratovanja Kriv
U periodu 25. maj – 24. juni 1995. zarobljeno 260–400 vojnih posmatrača UN-a i mirovnjaka UNPROFOR-a. Neki vezani lisicama za strateške objekte; prijetili da će biti ubijeni ako NATO nastavi udare. Optuženi je naredio zarobljavanja, uvjetovao puštanje prestankom vazdušnih napada.

Tužilaštvo je teretilo optuženog za učešće u četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP). Vijeće je prihvatilo sve četiri. Kliknite za detalje.

UZP 1
Sveobuhvatni UZP
1991. — 30. novembar 1995.
Cilj: Trajno uklanjanje Muslimana i Hrvata s teritorija u BiH putem progona, istrebljivanja, ubistva, prisilnog premještanja i deportacije.

Odgovornost: Vijeće: bez Mladićevih doprinosa ti zločini ne bi bili počinjeni na takav način. Namjera za ostvarenje UZP-a kod njega je postojala već 12. maja 1992.

Napomena: Genocid nije bio dio cilja sveobuhvatnog UZP-a.
Učesnici
Karadžić, Krajišnik, Plavšić, Koljević, Subotić, Mandić, Stanišić
Utvrđena odgovornost
UZP 2
UZP Sarajevo
12. maj 1992. — novembar 1995.
Cilj: Širenje terora među civilnim stanovništvom kampanjom snajperskog djelovanja i granatiranja.

Odgovornost: Učestvovao u osnivanju SRK-a; naredio modifikovane avionske bombe; lično rukovodio granatiranjem 28. maja 1992.; 6. septembra 1995. naredio prekid vode i struje.
Učesnici
Karadžić, Galić, Dragomir Milošević, Krajišnik, Plavšić, Koljević
Utvrđena odgovornost
UZP 3
UZP Srebrenica
do oktobra 1995.
Cilj: Eliminacija bosanskih Muslimana iz Srebrenice ubijanjem muškaraca i dječaka te prisilnim premještanjem žena i djece.

Odgovornost: Prisutan na Fontana-sastancima 11–12. jula; naredio razdvajanje muškaraca; prisutan u Novoj Kasabi i Sandićima 13. jula. Vijeće: jedini razumni zaključak — imao genocidnu namjeru.
Učesnici
Karadžić, Krstić, Popović, Tolimir, Borovčanin, Kosorić, Miletić, Janković, Beara, Živanović, Pandurević, Blagojević
Utvrđena odgovornost — genocid
UZP 4
UZP uzimanja talaca
~25. maj — ~24. juni 1995.
Cilj: Zarobljavanje 260–400 mirovnjaka UN-a i njihovo zatočenje na strateškim lokacijama radi sprečavanja daljnjih NATO napada.

Odgovornost: Naredio zarobljavanja i raspoređivanje na strateške lokacije; prijetio ubijanjem ako NATO nastavi; uvjetovao puštanje prestankom udara. Vijeće: Mladićev doprinos bio od ključnog značaja.
Učesnici
Glavnog štaba VRS, komande korpusa, Karadžić, Koljević
Utvrđena odgovornost

Direktni citati iz sažetka presude koji je čitao sudija Orie na zasjedanju 22. novembra 2017.

"

Optuţeni je, počevši od 12. maja 1992., bio učesnik sveobuhvatnog udruţenog zločinačkog poduhvata.

Vijeće · Konstatacija o sveobuhvatnom UZP-u
Namjera za ostvarenje zajedničkog cilja UZP-a kod optuženog je postojala već od prvog dana imenovanja za komandanta VRS-a.
"

Davno njih nestalo da se oko njih nije angažovala međunarodna zajednica.

Optuženi · o Muslimanima iz Srebrenice, od 1994. do jula 1995.
Vijeće je konstatovalo da je optuženi dao brojne izjave o osveti bosanskim Muslimanima iz Srebrenice počevši najkasnije 1994. Navedeno kao dokaz genocidne namjere.
"

Zločini koje ste počinili među najstrašnijim su zločinima poznatima čovječanstvu i uključuju genocid i istrebljivanje kao zločin protiv čovječnosti.

Sudija Orie · izricanje kazne, 22. novembar 2017.
Vijeće je razmatralo olakšavajuće okolnosti koje je navela odbrana — dobrohotno ponašanje prema nekim žrtvama, loše zdravlje, odmakla dob — ali je zaključilo da „većina tih faktora ima malu ili nikakvu težinu".
"

Vratite govna natrag. Mrtvi mi ne trebaju.

Božidar Popović, komandant logora Manjača · juli 1992.
Izjava zabilježena kada su preživjeli zatočenici, koji su se jedva izvukli iz pretrpanog kamiona (24 mrtva od gušenja), vraćeni natrag. Navedena kao primjer ukupnog odnosa prema životu zatvorenika.

Hronologija zasnovana isključivo na sažetku presude Pretresnog vijeća od 22. novembra 2017. Kliknite na svaki događaj za detalje.

12. maj 1992.
Imenovan komandantom VRS — početak sveobuhvatnog UZP-a
Skupština bosanskih Srba imenuje Mladića komandantom Glavnog štaba VRS-a. Vijeće: namjera za ostvarenje zajedničkog cilja sveobuhvatnog UZP-a kod njega je postojala već 12. maja 1992. Na toj dužnosti ostao je barem do 8. novembra 1996.
Maj 1992. – novembar 1995.
Opsada Sarajeva — kampanja snajperskog i artiljerijskog terora
SRK je namjerno gađao civile na lokacijama s malo ili nimalo vojnog značaja. Stotine civila ubijeno, hiljade ranjeno. Optuženi je lično rukovodio granatiranjem 28. maja 1992. Vijeće: namjera bila je širenje terora — to je bila primarna svrha napada.
31. maj 1992.
Vrhpoljski most, Sanski Most — 28 ubijenih
Snage bosanskih Srba natjerale grupu Muslimana da skaču s mosta u rijeku. Potom otvorile vatru i ubile najmanje 28 osoba — svi muškarci, uključujući jednog maloljetnika i dva starca. Preživio je jedan muškarac.
Juli 1992.
Logor Manjača — 24 zatočenika ugušena tokom prevoza
Straža oduzela boce s vodom i natjerala zatočenike da konzumiraju sol, potom ih prevozila devet sati u pretrpanim kamionima bez vode. 24 zatočenika ugušila su se. Komandant logora rekao: „Vratite govna natrag. Mrtvi mi ne trebaju."
25. juli 1992.
Logor Keraterm — 190–220 zatočenika ubijeno jedne noći
Vojnici uperili mitraljez na Prostoriju 3, ubačeno hemijsko sredstvo, prostorija osvijetljena reflektorima. Na zatočenike koji su pokušavali pobjeći otvorena automatska vatra — 190–220 ubijenih. Vijeće: istrebljivanje kao zločin protiv čovječnosti.
5. februar 1994.
Granatiranje pijace Markale — 68 poginulih
SRK granatirale pijacu Markale — 68 civila poginulo, više od 140 ranjeno. Skoro sve žrtve bili su civili: žene, djeca i starci.
8. mart 1995.
Direktiva br. 7 — nalog za eliminaciju Srebrenice
Karadžić nalaže Drinskom korpusu da „stvori uslove totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka". Dana 31. marta 1995. Mladić potpisuje Direktivu 7/1 koja to pretvara u operativne zadatke.
25. maj – 24. juni 1995.
Uzimanje talaca UN-a — 260–400 zarobljenih
VRS i civilna policija zarobile 260–400 vojnih posmatrača i mirovnjaka UN-a. Vezivani lisicama za strateške objekte; prijetnje ubijanjem. Optuženi naredio zarobljavanja i puštanja — puštanje uvjetovao prestankom NATO napada.
6–11. juli 1995.
Pad Srebrenice — VRS ulazi u grad
VRS napada enklavu, spaljuje kuće i džamije. U Potočarima se skupilo 25.000–30.000 civila. Srpske snage stvarale zastrašujuću atmosferu odvodeći ljude koji se nikada nisu vratili.
12–17. juli 1995.
Masovna pogubljenja — 8.372 ubijenih
Sistematsko odvajanje muškaraca (uključujući dječake od 12 godina i starce) od žena i djece. Odvezeni na mjesta pogubljenja u Srebrenici, Bratuncu i Zvorniku.

13–14. jul: Kravica — ~1.000 nenaoružanih muškaraca
16. jul: Vojn. ekonomija Branjevo — 1.000–1.200; ruke vezane, povezi na očima
16. jul: Dom kulture Pilica — ~500 muškaraca + 2 žene

Optuženi je 13. jula prisustvovao sastanku u Bratuncu na kom se razgovaralo o „zadatku likvidacije muslimanskih muškaraca".
Septembar – oktobar 1995.
Prikrivanje — ekshumacija masovnih grobnica
Visoke starješine VRS-a i MUP-a ekshumiraju posmrtne ostatke i ponovo ih zakopavaju na udaljenijim mjestima u opštinama Zvornik i Bratunac. Pokušaj prikrivanja na kraju nije bio uspješan.
22. novembar 2017.
Presuda — doživotni zatvor
Pretresno vijeće (sudija Orie, predsjedavajući) proglašava optuženog krivim po 10 od 11 tačaka, uključujući genocid u Srebrenici. Kazna: doživotni zatvor.
Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama