Radnik je skinuo nogare sa stola da bi ga ugurao u auto, a od te sitnice nastala je kompanija koja danas ima 400 prodavnica

Taj poslodavac bio je Ingvar Kamprad, a kompanija se zove IKEA.

Osnovao ju je 1943, sa sedamnaest godina, a ime je složio od vlastitih inicijala i od naziva porodične farme Elmtaryd i sela Agunnaryd u južnoj Švedskoj.

Prije toga je od pete godine prodavao šibice susjedima, pa proširio ponudu na sjemenke, ukrase za jelku i olovke. Namještaj je počeo prodavati oko 1950, i to poštom, po katalogu.

Sto koji nije stao u automobil

Godine 1956. Lundgren je trebao dostaviti sto po imenu Lövet.

Sto je bio prevelik za automobil, a postojala je i opasnost da se ošteti u prijevozu.

Umjesto da traži veće vozilo, skinuo je noge i položio ih pored ploče. Sve je stalo bez problema.

Kamprad je u tome vidio nešto što niko drugi nije. Ako namještaj putuje rastavljen, u ravnom paketu, u isti kamion natovari se višestruko više komada, a u skladištu zauzima manje prostora.

Zrak koji se plaća po kilometru

Ovdje je ekonomija koja objašnjava cijenu.

Namještaj je glomazan, a najveći dio prostora u sastavljenom komadu je zapravo zrak. Kada prevozite sastavljenu fotelju, plaćate prijevoz praznine unutar nje.

Prijevoz i skladištenje čine velik dio konačne cijene. Ako se u isti kamion natovari nekoliko puta više komada, taj trošak po komadu naglo padne.

Uz to, kupac odnese namještaj sam i sam ga sastavi. Nema dostave, nema montaže, nema radnika koji to naplaćuje.

Kamprad je to sažeo jednostavno: ako kupac obavi dio posla, kupac plaća manju cijenu.

Prodavnica koja je otvorena dvije godine poslije

Redoslijed je bio obrnut od uobičajenog.

Prva prodavnica otvorena je 1958, dakle dvije godine nakon što je smišljen ravni paket, u mjestu Älmhult.

Do tada se sve prodavalo poštom, preko kataloga koji izlazi od 1951. Taj katalog je s vremenom postao jedna od najtiraženijih publikacija na svijetu, s dvjesto miliona primjeraka godišnje na više od trideset jezika.

Samouslužni sistem uveden je tek 1971, i to nakon požara u prodavnici u Stockholmu, kada je prostor ionako trebalo urediti iznova.

Petnaest godina star Volvo i letovi u ekonomskoj klasi

Kamprad je imao osobinu koja se rijetko sreće kod ljudi s tolikim bogatstvom.

Vozio je petnaest godina star automobil, letio jeftinim avio-kompanijama i odjeću kupovao na buvljacima.

Za sebe je govorio da pripada ljudima s prodajnog poda, i da kada želi nešto saznati ne pita direktora nego razgovara s desetak prodavača.

Ta štedljivost bila je i dio poslovne logike. Ako vlasnik ne troši, teško je bilo kome u firmi opravdati suvišan trošak.

Ono što se u firminoj verziji priče izostavlja

Priča ima i dio koji se rjeđe navodi.

Kamprad se u mladosti, četrdesetih godina, kretao u krugovima švedskog krajnje desnog pokreta, zbog čega se kasnije javno izvinio.

Uz to je decenijama živio uglavnom u Švicarskoj, čime je izbjegavao visoke švedske poreze, i to mu je kod kuće redovno zamjerano. U Švedsku se vratio 2014.

Umro je 2018. u 91. godini. IKEA danas ima oko 400 prodavnica u pedesetak zemalja, a kroz njih godišnje prođe blizu milijardu ljudi.

Sto koji je Lundgren rastavio i dalje se prodaje, pod izmijenjenim imenom, kao podsjetnik na dan kada nešto nije stalo u automobil.