Srbiji prijeti ‘hrvatski scenarij‘? Njemački medij: Mađari potencijalno drže u šaci Janaf, a nazire se i dodatni problem za Zagreb

Scenarij u kojem MOL, većinski vlasnik hrvatske INA-e i slovačkog Slovnafta, preuzima i srpski NIS (uključujući rafineriju u Pančevu i maloprodajnu mrežu u Rumunjskoj i Bugarskoj), stvorio bi nezapamćenu koncentraciju tržišne moći u rukama jedne kompanije.

Janaf na milost i nemilost Budimpešte

Jedna od najvećih strateških briga za Hrvatsku odnosi se na Jadranski naftovod (Janaf). Integracijom NIS-a u MOL-ov sustav, otvara se rizik preusmjeravanja transporta sirove nafte.

"U najnepovoljnijem scenariju, s Janafa bi se prešlo na budući mađarsko‑srpski naftovod. To bi dugoročno moglo smanjiti prihode Janafa i posredno oslabiti pregovaračku poziciju Hrvatske u regionalnoj logistici transporta nafte", upozorava Vladislav Brkić, dekan Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu. U takvoj konstelaciji snaga, Janaf bi ostao na milost i nemilost ojačanom MOL-u, koji bi ga mogao marginalizirati.

Riječka rafinerija – višak u sustavu?

Još alarmantnija je sudbina jedine preostale hrvatske rafinerije, one u Rijeci. Nakon gašenja sisačke rafinerije, postavlja se pitanje uklapa li se Rijeka u "optimizaciju mreže" proširene MOL grupacije koja bi u tom slučaju kontrolirala rafinerije u Mađarskoj, Slovačkoj i Srbiji.

Stručnjaci ne dvoje da bi nova akvizicija dovela do preispitivanja uloge pojedinih pogona. Ovisno o poslovnoj logici Budimpešte, riječka rafinerija mogla bi se naći pod pritiskom dodatne "racionalizacije", što je eufemizam koji u Hrvatskoj, poučenoj iskustvom INA-e, izaziva opravdanu skepsu. Brkić ističe da se u javnosti već javljaju zahtjevi da država proaktivno razmotri modele jačanja kontrole nad tim kapacitetom radi osiguranja strateških rezervi.

Lekcija iz Zagreba za Beograd

Iskustvo INA-e služi kao ozbiljno upozorenje Beogradu. Preuzimanje od strane regionalnog partnera često dovodi do premještanja ključnih upravljačkih funkcija izvan matične države. U Hrvatskoj je to rezultiralo padom nacionalne petroenergetike, nekadašnje okosnice privrede.

Ipak, Brkić napominje da Srbija ima određeni manevarski prostor. "Državna uključenost Srbije i američki uvjet potpunog izlaska ruskog vlasnika daju Beogradu priliku da ugovorno zaštiti kontinuitet rada ključne infrastrukture", smatra dekan RGNF-a, sugerirajući da bi Srbija mogla izbjeći sudbinu INA-e ako mudro ispregovara uvjete tranzicije vlasništva.

Dodatni problem: Prazna skladišta plina

U kontekstu opće energetske nesigurnosti, Hrvatska se suočava s još jednim problemom – niskom popunjenošću skladišta plina u Okolima. Dok je europski prosjek nadpolovičan, hrvatsko skladište popunjeno je manje od trećine.

To povećava osjetljivost sustava na hladne valove i cjenovne šokove. "Razina popunjenosti nije samo operativna, već i važna energetsko–sigurnosna i politička tema, osobito danas kada pojedini regionalni akteri jačaju svoju ulogu u opskrbi fosilnim gorivima", zaključuje Brkić, jasno aludirajući na rastuću dominaciju MOL-a u susjedstvu.