Kao društvo, slažemo se da postoji granica siromaštva ispod koje niko ne bi trebalo da živi. Holandska filozofkinja Ingrid Robeyns uvjerena je da također treba postojati gornja granica - da niko ne smije posjedovati više imovine nego što mu je potrebno za ugodan i ispunjen život. I njena ideologija ima ime - limitarizam. Konkretno za N1, objašnjava argumente protiv ekstremnog bogatstva.
Dr. Ingrid Robeyns je profesorica filozofije i etike na Univerzitetu Utrecht sa doktoratom iz ekonomije. Posljednjih deset godina istražuje pitanje raspodjele bogatstva i moralne (ne)dopustivosti gomilanja bogatstva u rukama nekolicine. Ove godine je svoje dugogodišnje istraživanje i formulisanje argumenata okrunila knjigom “Limitarijanizam: argumenti protiv ekstremnog bogatstva”, koja je objavljena početkom mjeseca.
N1: Da imate samo jedan minut da me uvjerite u limitarizam, šta biste rekli?
Robeyns: Suština limitarizma je vjerovanje da bi trebala postojati gornja granica količine ličnog bogatstva koje pojedinac može posjedovati. Kao društvo, slažemo se da postoji granica siromaštva ispod koje niko ne bi trebalo da živi. Granicu treba postaviti i na drugu stranu ljestvice bogatstva. Prekomjerno bogatstvo je rasipništvo. U nekom trenutku, dodatna sredstva jednostavno više ne doprinose kvaliteti života pojedinca. Nadalje, ekstremna koncentracija bogatstva u rukama nekolicine je društveno štetna – ubija demokratiju i ekološki je neodrživa.
Međutim, najosnovniji filozofski argument za ograničavanje ekstremnog bogatstva je da ono ne može biti moralno opravdano. Niko od nas ne može reći da zaista zaslužujemo ekstremno bogatstvo. Veliku ulogu u uspjehu pojedinca ima prirodna i društvena lutrija, odnosno s kakvim smo sposobnostima i u kakvom okruženju smo rođeni.
Balans između poticanja poduzetništva i ograničavanja koncentracije bogatstva
N1: Kako odrediti gornju granicu ličnog bogatstva? U kom trenutku osoba ima više nego što joj je potrebno za ispunjen život?
Robeyns: U principu, granica treba biti postavljena na način da se ograniče štetni efekti akumulacije bogatstva. Ali da se ovaj princip vjerno poštuje, po mom mišljenju, letvica bi bila vrlo niska. Toliko nisko da bi moglo obeshrabriti mnoge ljude vođene finansijskim motivima od preduzetništva i inovacija. Stoga, po mom mišljenju, mora se pronaći pravi balans između daljeg promovisanja poduzetništva i inovacija s jedne strane i ograničavanja negativnih efekata koncentracije bogatstva s druge strane.
U knjizi predlažem deset miliona, bilo u eurima, dolarima ili funtama, kao gornju granicu vrijednosti imovine. Mislim da sam broj nije toliko važan kao argumenti u prilog neophodnosti ograničenja.
N1: Kako zamišljate uvođenje ovakvog ograničenja?
Robeyns: Mislim na limitarizam kao regulatorni ideal. Slično poštovanju ljudskih prava – svi se slažemo da ljudska prava moraju biti zaštićena, ali kršenja se i dalje dešavaju. Naš zadatak je da stalno težimo ka svijetu u kojem će kršenja ljudskih prava biti što manje.
Limitarizam vidim u sličnom svjetlu – u savršeno pravednom svijetu niko ne bi bio ekstremno bogat, ali je iluzorno očekivati da se takav ideal može postići u kratkom roku. Ali mislim da je važno otvoreno razgovarati o argumentima i mogućnostima. Uvjeren sam da nam je potrebno ograničenje koncentracije bogatstva, iako shvaćam da se to neće dogoditi brzo.
N1: Nazivajući limitarijanstvo idealom, da li zapravo priznajete da je to utopijska ideja?
Robeyns: Uz to, limitarizam je utopijski na isti način na koji je svijet bez kršenja ljudskih prava utopijski. U životu su nam potrebni ideali kako bismo mogli neprestano težiti da svijet oko sebe učinimo boljim i pravednijim.
Rastuća nejednakost
Prema podacima nevladine organizacije Oxfam, najbogatiji procenat Zemljana kontroliše skoro polovinu svog bogatstva. Najmanje bogata polovina stanovništva Zemlje zajedno kontroliše manje od jedan posto bogatstva.
Od bogatstva kreiranog od 2020. godine, postotak najbogatijih već posjeduje gotovo dvije trećine ukupne vrijednosti. Istovremeno, oni su najmanje oporezovani. Porezi na imovinu čine samo četiri posto globalnih poreskih prihoda.
Veliko bogatstvo znači i velike emisije gasova staklene bašte. Prema proračunima Oxfama, 2019. godine jedan posto najbogatijih izazvao je onoliko emisija koliko dvije trećine najmanje bogatih Zemljana zajedno.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!