Fotografije izazvale paniku, ali problem traje godinama: Ko zapravo brine o livanjskim divljim konjima?

Od saobraćajnih nesreća i krivolova do pitanja ko je zapravo odgovoran za njihovu zaštitu, livanjski divlji konji već dugo su simbol i prirodne ljepote i institucionalne nebrige. Upravo o tome govori dokumentarni film „Livanjski divlji konji između slobode i nebrige“, koji će narednih dana biti prikazan i u okviru Sarajevo Film Festivala.

Autori filma, novinari Vanja Stokić i Ajdin Kamber, govorili su za N1 o aktuelnim informacijama iz Livna, višegodišnjim problemima s kojima se konji suočavaju, nastanku filma, odgovornosti institucija, ali i ponašanju turista prema životinjama.

Oprečne informacije sa društvenih mreža

Sve je počelo objavama na društvenim mrežama na kojima su se dijelile fotografije konja za koje se tvrdilo da ugibaju zbog suše. Ubrzo su se oglasili i iz Livna, kao i iz planinarskog društva, navodeći da vode u jezerima i dalje ima te da će situaciju ponovo provjeriti i dopumpati vodu tamo gdje to bude potrebno.

Stokić je naglasila da ona i Kamber ovih dana nisu u Livnu i da zato ne mogu sa sigurnošću tvrditi šta se trenutno dešava na planini.

„Mi ovih dana nismo u Livnu pa ne možemo znati šta se tamo dešava. To možemo znati jedino ako odemo lično na planinu. Pratimo različite informacije preko društvenih mreža. Prvo što sam vidjela bile su fotografije koje su sve uznemirile – konj koji je uginuo zaglavljen u blatu, suha pojilišta i lokve iz kojih se konji napajaju“, kazala je Stokić.

Dodala je da su je te fotografije podsjetile na scene iz njihovog filma, kada su prije nekoliko godina u istom pojilištu pronašli skelet mladog ždrebeta koje se, vjerovatno, također zaglavilo u blatu i uginulo.

Međutim, ubrzo su, kako navodi, počela stizati upozorenja ljudi iz Livna da su pojedine fotografije stare nekoliko godina.

„Moramo imati na umu da je izborna godina i da se ljudi služe svakakvim metodama. Isto tako, moramo imati na umu da ne možemo vjerovati svemu što pročitamo na društvenim mrežama“, kazala je Stokić.

Ukazala je i na objave kojima se ljudi pozivaju da odlaze na planinu i nose vodu konjima, iako su u njima, kako kaže, navođena i mjesta koja na planini ne postoje.

„Stvorila se ogromna paranoja. Ja ne znam ima li gore vode ili nema, ali vidim da ljudi iz Livna kojima vjerujem, moje kolege iz Livna, dijele snimke da vode ima. Zato ne treba vjerovati svemu niti se pecati na predizborne udice i neprovjerene objave“, poručila je.

„Konji su samo jedan primjer problema u ovoj državi“

Ajdin Kamber smatra da je reakcija javnosti djelimično razumljiva jer su ljudi osjetljivi na patnju životinja, ali upozorava da se ne smije reagovati na svaku informaciju bez provjere.

„Konji su samo jedan primjer od gomile problema u ovoj državi. Tek kada se nešto desi, digne se frka i pokuša se pomoći, ali to traje nekoliko dana, do nekog sljedećeg slučaja, požara ili nečeg drugog“, rekao je Kamber.

Podsjetio je da gotovo nema čovjeka u Bosni i Hercegovini koji nije čuo za livanjske divlje konje. Prema njegovim riječima, danas ih ima oko hiljadu, možda i više, a slobodno se kreću velikim prostranstvima nakon što su njihovi preci puštani u prirodu sedamdesetih godina prošlog vijeka.

Kamber ističe da su konji velika vrijednost za Livno i livanjski kraj, ali upozorava da bi nekontrolisani masovni turizam mogao postati novi problem.

Uz to, tokom približno dvije godine snimanja filma susretali su se s brojnim slučajevima krivolova.

„Vidjeli smo desetine konja sa vezicama i užadima. Ljudi iz okolnih mjesta, a možda i iz Livna, pokušavaju na različite načine uhvatiti konja. Ako ga uspiju vezati, odvedu ga dalje, a najčešće završi kao meso ili hrana za pse“, kazao je Kamber.

Navodi da su viđali i konje koji šepaju, imaju povrijeđene noge ili za sobom vuku konop kojim su pokušani biti uhvaćeni.

Suša je samo jedan od problema

Kamber upozorava i da je nedostatak vode stvaran problem o kojem se mora razmišljati dugoročno, posebno zbog klimatskih promjena.

„Suša je svugdje problematična. Klimatske promjene su prisutne i toga će biti sve više. Treba na vrijeme razmišljati, početi sada ili na jesen čistiti korita od blata i smeća, začepiti rupe ako ih ima i organizovati se“, rekao je.

Prema njegovim riječima, odgovornost je i na lokalnim vlastima i na višim nivoima, ali se problem već godinama prebacuje s jedne institucije na drugu.

Na pitanje ko je zapravo zadužen za brigu o livanjskim divljim konjima, Kamber je kratko odgovorio: „Faktički niko.“

Film koji se nije planirao

Dokumentarac „Livanjski divlji konji između slobode i nebrige“ nije bio unaprijed planiran projekt. Stokić i Kamber su u Livnu prije dvije ili tri godine snimali drugi film, o krivolovu prepelica.

S njima su tada bile kolege iz Italije i Holandije. Nakon dana provedenih u livanjskom polju i susreta s krivolovcima, željeli su kolegama pokazati nešto lijepo prije odlaska.

Otišli su na planinu, do bare na kojoj se konji često okupljaju.

„Međutim, nije bilo krda koje smo očekivali, nego samo jedan povrijeđeni konj. Bio je kraj augusta, ogromna vrućina, bara je presušila, trava je izgorjela, nije imao hrane, a jedan zglob mu je bio toliko natečen da nije mogao hodati“, ispričala je Stokić.

Znajući da su divlji konji jedna od najvećih turističkih atrakcija Livna, pretpostavljali su da postoji služba koja o njima brine.

„Počeli smo zvati policiju, gradske službe i druge institucije. Ljudi su nas samo skidali s dnevnog reda i prebacivali jedni na druge. Neki su čak galamili i pitali: ‘Što mene zoveš, otkud ti moj broj?’ Tada smo polako shvatili da se o konjima ne brine niko. Svi zarađuju na njima, svi se njima diče, ali brigu zapravo niko ne vodi“, kazala je.

Četiri dana tražili pomoć za povrijeđenog konja

Četiri dana pokušavali su pronaći nekoga ko bi pomogao životinji.

„Mi smo novinari i znamo kako se snaći i koga zvati, ali smo ipak ostali upleteni u vrzino kolo. Četiri dana smo zvali pojedince, nevladine organizacije, Veterinarski fakultet i institucije. Svi su nas prebacivali na drugu adresu, a konj je ta četiri dana bivao sve gore“, rekla je Stokić.

Za to vrijeme upravo su mu oni nosili hranu i vodu kako bi ga održali u životu.

Na kraju je jedan lokalni veterinar pristao doći i dati konju lijek protiv bolova i antibiotik, ali pod uslovom da njegovo ime ostane tajna jer je, kako im je rekao, ranije imao problema kada bi pomagao divljim konjima.

Taj slučaj postao je početak filma.

„Negdje u tom procesu shvatili smo da je to zapravo jako dobra tema i da je u pitanju jedno veliko licemjerstvo. Počeli smo snimati razgovore koje smo vodili i samog konja, a onda smo priču proširivali i na kraju je nastao film“, kazala je Stokić.

Konj zbog kojeg je film nastao i dalje je živ

Mjesecima su obilazili povrijeđenog konja.

Stokić kaže da bi ga svaki put kada bi bili blizu Livna tražili na planini. Jednom je bio nekoliko stotina metara dalje, i dalje sam, ali je bolje hodao i otok mu se smanjio.

Kamber je jednom, navodi Stokić, iz Sarajeva otišao u Livno samo kako bi provjerio je li konj još živ.

Kasnije su ga izgubili iz vida. Na mjestu na kojem su ga ranije nalazili zatekli su krdo od stotinjak konja i zbog magle ga nisu mogli pronaći.

„Nadali smo se da je dobro završio, da se priključio krdu i otišao. Pretraživali smo područje i nismo pronašli ni leš ni skelet. Prije možda mjesec vidjeli smo video iz Livna na kojem je čovjek snimio upravo njega. I dalje šepa, noga mu nije potpuno funkcionalna, ali čovjek kaže da ga stalno viđa, da se priključio krdu i da je živ“, ispričala je Stokić.

Kamber je dodao da konj, prema svemu sudeći, izgleda dobro.

Svi ih svojataju, ali o njima niko ne brine

Stokić posebno problematičnim smatra odnos dijela lokalnog stanovništva prema konjima.

Današnji divlji konji potomci su domaćih konja koje su ljudi iz Livna tokom sedamdesetih i osamdesetih godina, nakon nabavke traktora i druge mehanizacije, počeli puštati u prirodu jer više nisu bili potrebni u domaćinstvima.

Krdo se tokom decenija povećavalo i danas broji više od hiljadu jedinki.

„Kada se nešto desi, ljudi kažu: ‘To su moji konji. Moj djed je imao pet konja i pustio ih je u planinu. To su moji konji i tužit ću vas ako nešto uradite, ako dovedete veterinara na svoju ruku.’ Dobro, ako su tvoji, zašto se onda ne brineš o njima?“, kazala je Stokić.

Koncesije i pokušaji zaštite područja

Područje planine na kojem se konji kreću nije zaštićeno, a izdate su i brojne koncesije za vjetroelektrane.

Stokić navodi da se već oko 20 godina vodi borba za zaštitu tog područja, čime bi se djelimično zaštitili i konji.

Grad Livno je prošle godine, nakon izmjene zakona, započeo proces koji bi mogao omogućiti zaštitu dijela područja. Ranije je to bilo u nadležnosti kantonalne vlade.

Među idejama o kojima se govorilo jeste postavljanje rampi i čuvara na tri puta koja vode prema planini kako bi se kontrolisalo ko dolazi i otežao pristup konjokradicama.

Jedna od mogućnosti je i naplata ulaza, kako bi dio novca od turista i turističkih agencija koje zarađuju na konjima bio vraćen za njihovu zaštitu.

Taj novac mogao bi se koristiti za dopremanje cisterni s vodom u periodima suše ili angažovanje veterinara kada je konju potrebna pomoć.

Ipak, Stokić upozorava da je taj proces još u začetku i da dodatni problem predstavljaju već izdate koncesije, iza kojih, smatra, stoje i privatni interesi.

Rješenja za saobraćajne nesreće postoje, ali ih niko nije proveo

Jedan od dugogodišnjih problema jesu i saobraćajne nesreće u kojima stradaju i ljudi i konji.

Kamber kaže da na tom području postoji veliki broj upozoravajućih saobraćajnih znakova, ali da vozači često ne prilagode brzinu.

„Mrak je, ljudi ne paze, žure i voze brzo. Dovoljan je trenutak nepažnje da udarite u konja“, kazao je.

Tokom snimanja naišli su i na tek udareno ždrijebe i kobilu.

Prema Kamberovim riječima, problem bi se mogao značajno smanjiti kada bi se na dionici od nekoliko kilometara vozilo pažljivije i sporije.

Stručnjaci iz Sjedinjenih Američkih Država, navodi, ranije su dolazili i ponudili niz mogućih rješenja – od žičanih ograda i posebnih podloga preko kojih konji ne prelaze do obilježavanja konja reflektirajućim sprejevima.

„Postoje rješenja. Nismo mi jedina zemlja u svijetu koja ima divlje ili poludivlje životinje. Gomile drugih životinja slobodno pasu prostranstvima širom svijeta. To se može riješiti kada bi bilo volje“, poručio je.

Apel turistima: Ne puštajte dronove iznad konja

Kamber je upozorio i na sve učestaliju upotrebu dronova među posjetiocima.

„Dron je danas prilično dostupan, ali kada budete gore, nemojte paliti dronove i letjeti njima jer se konji zaista plaše. Čim ih čuju, mogu početi trčati i tada nastaje stampedo“, upozorio je.

U paničnom bijegu konji mogu slomiti noge, a takve povrede za njih mogu imati teške posljedice.

„Onda imate jedinke koje same šetaju i doslovno mjesecima umiru u najvećim mogućim agonijama. Ne mogu doći do hrane, nemaju zaštitu krda. Samo zbog jednog kadra nema smisla to raditi“, kazao je Kamber.

„Bolje sačuvati jednog konja nego imati selfie s njim“

Stokić je izdvojila još jedno pravilo koje bi svaki posjetilac mogao poštovati – ne prilaziti konjima i ne hraniti ih.

Iako su rođeni u prirodi i smatraju se divljim, konji su zbog čestih kontakata s turistima sve naviknutiji na ljude.

„Nama se dešavalo da odemo gore i želimo ih snimati neprimjetno, kako se inače ponašaju. Međutim, čim nas primijete, oni nas okruže. Bilo je situacija kada smo bili zarobljeni u autu, a oko nas pedesetak konja“, kazala je.

Razlog je to što im posjetioci donose jabuke, mrkvu, zob, šećer i drugu hranu.

„To jeste lijepo, humano i poseban je doživljaj kada vam konj jede iz ruke. Međutim, to ih pripitomljava i onda mnogo lakše prilaze ljudima. A nisu svi ljudi dobronamjerni. Ima i konjokradica i zato ih tako lako hvataju“, upozorila je.

Smatra da bi se konji, kada ih ljudi ne bi hranili i kada bi im se divili s veće distance, vremenom ponovo odvikli od približavanja ljudima.

„Mislim da je vrijednije sačuvati jednog konja koji će možda biti zaklan i bačen psima nego da mi imamo selfie s tim konjem“, poručila je Stokić.

Film donosi i lijepe kadrove i tamnu stranu priče

Dokumentarni film „Livanjski divlji konji između slobode i nebrige“ bit će prikazan u okviru Sarajevo Film Festivala u nedjelju, 16. augusta, u 14 sati u Cineplexu.

Kamber ističe da je riječ o njihovom drugom filmu koji se prikazuje u sklopu SFF-a. Prije tri godine imali su film o migrantima.

Publiku upozoravaju da ne očekuje isključivo lijepe kadrove prirode i konja.

„To jeste film sa lijepim kadrovima, lijepom prirodom, lijepim konjima i lijepim pričama. Međutim, postoji i ta tamna strana koju nismo mogli isključiti jer se ona zaista dešava. Tu su lovokradice, saobraćajne nesreće i brojni drugi problemi“, rekao je Kamber.

Posebno je upozorio roditelje koji planiraju povesti malu djecu jer film sadrži nekoliko kadrova masakriranih konja.

Film traje 36 minuta.

Autori planiraju da ga još neko vrijeme prikazuju na festivalima, a razmišljaju i o turneji po gradovima Bosne i Hercegovine. Kasnije ga žele ponuditi televizijama, a nakon završetka festivalskog i televizijskog ciklusa planiraju ga učiniti dostupnim i na društvenim mrežama i drugim platformama.

Kamber ističe da je film nastao s veoma skromnim budžetom te da su i sami uložili značajan dio vlastitog novca jer su željeli priču napraviti kako treba.

Njihov glavni cilj, kaže, ostaje isti – da film vidi što više ljudi i da priča o livanjskim divljim konjima ne bude tema samo onda kada se dogodi novi problem.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad