Grabovica 33 godine poslije zločina: Najmlađa žrtva imala je 4 godine, porodice još tragaju za svojim najmilijima i čekaju pravdu

Polaganjem cvijeća, te odavanjem počasti žrtvama obilježena je 33 godišnjica stradanja 33 hrvatska civila koje su ubili pripadnici Armije BiH u Grabovici kod Mostara. Na mjestu gdje i danas žive bol i sjećanje, porodice žrtava ponovno su podsjetile na razmjere zločina i na činjenicu da ni nakon više od tri desetljeća nisu pronađeni i identificirani posmrtni ostaci svih ubijenih. Od 33 žrtve, tek su za dvije osobe pronađeni kompletni posmrtni ostaci.
Obnovljeni dom Tomislava Drežnjaka u Grabovici danas podsjeća na život koji je ovdje nekada postojao. Tu je posljednji put vidio svoju majku i sestru. Obje su 9. septembra ubijene. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su, ali ne kompletni.

„Kad se to desilo tog jutra išao sam gore preko brda, s jednim prijateljem, tako smo se jedva spasili. Pisala mi je jednom sestra da su tu i da su živi, i rekla mi je da je pokojni otac kroz obe noge ranjen, sjedio je ovdje u kući na ovoj stolici, došla je hitna odvezla ga u Jablanicu, a majka i sestra su ostale tako da su ih 9.9 sve pobili“, rekao je Tomislav Drežnjak.
Među onima koji su u Grabovici izgubili svoje najmilije je i Ante Marić. Tog kobnog dana ubijene su mu majka i sestra. Danas, dok polaže cvijeće pred spomenik, ponovno podsjeća da za ovaj zločin odgovornost nije do kraja rasvijetljena.
"Imate osuđenu petoricu za dvije obitelji, kako zar oni ne znaju ko je drugi, ili su priznali samo za pet da bi manju kaznu dobili, čista logika. Teško mi je , svaki dan sam tu u mirovini sam, vratio sam se, a danas mi je posebno teško, pomislim samo šta su oni proživljavali ova dva dana, ne smijem ni pomisliti", rekao je Marić.
Mladenka je imala četiri godine

Među ubijenima bila je i četverogodišnja Mladenka Zadro, najmlađa žrtva Grabovice. Stradale su cijele porodice, a iza njih su ostale kuće i uspomene koje danas svjedoče o životu koi je ovdje nasilno prekinut.
"Vrijeme čini svoje, ali tijelo Mladenke nema, Ljubice nema, od Matije stopalo, od Ivana nema ga više od pola, Mladena isto tako, to su te neke stvari koje su najbolnije", rekao je Josip Drežnjak, Udruženje hrvatskih stradalnika "Grabovica 93".
"Neka bude mi i neka bude sloga"
Ipak, uz bol i pitanje odgovornosti, s ovog mjesta dolaze i poruke da sjećanje na žrtve ne smije biti razlog za nove podjele. Mir i pomirenje mogući su, kako je poručeno tek kada se žrtvama oda dužno poštovanje, a istina o njihovom stradanju prihvati i prizna.
"Sjećanje na njih je uvijek živo, to ne mogu godine izbrisati, ali ono što mi možemo i trebamo činiti jeste brisati zlo, da se to više nigdje ne dogodi, neka bude mir i neka bude sloga, jedino tad ćemo svi biti sretni", rekao je don Drago Ćurković, župnik Župe Drežnica i Jablanica.
Mirjana Drinjevac je istakla: "Tužno i ništa više, sve dok ne dođu i jedni i drugi i treći na stratišta, pomirenja nema."
I dok porodice još tragaju za svojim najmilijima, pravda je za njih ostala nedovršena. Pred domaćim sudovima za zločine u Grabovici pravosnažno je osuđeno pet bivših pripadnika Armije RBiH, za pojedinačna ubistva. Za širi zločin nad civilnim stanovništvom, kao i po osnovu komandne odgovornosti niko nije pravosnažno osuđen.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare