Profesorica beogradskog Filozofskog fakulteta Dubravka Stojanović, profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta Hrvoje Klasić i stručni saradnik Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu Edin Omerčić bili su gosti u Pressingu gdje su govorili o suočavanju sa prošlošću i karakteru rata u BiH, ali i u državama bivše Jugoslavije. Također, komentarisali su uloge Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana u pokušajima podjele Bosne i Hercegovine.
Milanović često ima problematične izjave o BiH. Kakav je odnos današnjeg HDZ-a Hrvatske prema BiH?
Klasić: Ne mogu se sjetiti kad je on lijepo govorio i o kome, ali ako uporedimo današnji HDZ Hrvatske i onaj iz devedesetih razlika je što na ključnim pozicijama nema Hercegovaca. Možda i to ima uticaja.
Koliko u aktuelnoj vlasti u Srbij ima ljudi koji su porijeklom iz BiH?
Klasić: Osim Vučića (smijeh).
Stojanović: Nisam to proučavala, ali se nije odustalo od politike iz devedesetih.
Omerčić: U BiH je i dalje bitno da je političar “vođa” i da je “moj”
Nakon presuda Simatoviću i Stanišiću može li se sada preciznije govoriti o karakteru rata u BiH, ali i na području bivše Jugoslavije?
Klasić: Ja se slažem sa tezom da nije bilo crno-bijelo. Da pitate 10 pravnika šta je građanski rat dobili bi pet različitih odgovora. Hrvatska je ‘90-ih bila u Jugoslaviji, Hrvat je sjedio u Predsjedništvu, i mislim da se radilo o građanskom ratu, a onda je uslijedila agresija Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, i Hrvatske na BiH. A ljudi kažu nije bio građanski rat jer je bila pomoć izvana. U kojem to ratu nije bilo pomoći izvana? Pitao sam studente šta je za njih problem građanskog rata i oni si kazali da onda ispadamo svi krivi i da se ne može naplatiti šteta.
Stojanović: Ja se slažem sa svim. Dio građana Hrvatske se pobunio protiv vlasti u Zagrebu, slično je bilo i u BiH što ne umanjuje da je JNA prešla granicu i krenula u sukobe. To je složena situacija.
Klasić: Oni koji su protiv da je bio građanski rat aboliraju domaće stanovništvo jer ako kažemo da je bila agresija onda samo mogu biti krivi ljudi iz Valjeva, a šta je sa onim iz Banjaluke, Tuzle, Mostara…?
Omerčić: Slažem se sa ovim što je profesor Klasić rekao i mislim da je za bh. društvo važnija druga stvar, a to je da krenemo u dublje istraživanje rata. Vrtimo se u krug. Mislim da je izlaz da se krene u dublje istraživanje.
Koliko je štetno za suočavanje sa prošlošću to što je propala revizija presude?
Omerčić: Svako ko ima električnu energiju i internet može pristupiti Haškom tribunalu. Pitam se kako Bosna i Hercegovina to nije mogla dokazati. Imate stenograme u kojima Milošević 1993. godine traži da se odštampa 80 milijardi tadašnjih dinara kako bi se pomoglo ‘Srpskoj Krajini’. Koji dokaz treba da je Milošević slao novac? Toga ima toliko da meni nije jasno (kako je propala revizija).
Stojanović u Pressingu: “Velika Srbija” nije nova, nisu digli ruke od toga
Kakve su uloge Tuđmana i Miloševića u podjeli BiH?
Klasić: Mislim da su te odluje, odnosno njihovi stavovi o BiH na neki način evoluirali i da nisu išli pravolinijski, barem u slučaju Tuđmana. On je u početku govorio o dijelovima Bosne i hercegovine kao teritorji Hrvatske, ali je uslijed pritiska zapadnih saveznika pormijenio politiku. Ali da je u početku sanjao da dijelovi BiH budu teritorija Hrvatske – to nema spora.
Stojanović: Milošević je imao jasne iscrtane granice, time se ozbiljno bavilo od sredine osamdesetih. Problem Srbije je što je Milošević bio egzekutor, a ta ideja je bila nacrtana mnogo prije njega. U tom smislu je to njega nadživjelo i zato je važno se vratimo na pitanje agresije ili građanskog rata. Ali da je bila samo agresija, Bosna i Hercegovina bi prošla mnogo lakše.
Klasić: Zašto mislim da su ustaše i četnici najveća sramota? Nije problem u ljudima koji misle da se u Srebrenici, Vukovaru ili Jasenovcu nije ništa dogodilo, oni neće promijeniti tok historije. Ali oni koji su u stanju negirati prošlost oni su u stanju to negirati i u budućnosti, zato se moramo boriti protiv revizionista.
Stojanović: Najbolji pokazatelj da historiju ne pišu pobjednici nego je piše sadašnjost pokazatelj je stanje u Srbiji. Ispada kao da su pobijedili četnici u Drugom svjetskom ratu i onda je krenula njihova rehabilitacija, a od partizana se prave loši momci. Mi živimo u jednoj izvrnutoj slici Drugog svjetskog rata.
Klasić: Lideri ne kopiraju Tuđmana ili Miloševića, radi se o sličnom “mindsetu”
Kakva je situacija u Bosni i Hercegovini?
Omerčić: Mislim da je ista stvar sa partizanima kao i sa Jugoslavijom koja se doživljava kao neka fobija, nepoželjna je. I sad su ti partizan zaboravljeni borci. Mi danas na Institutu imamo jako malo istraživača koji se bave Drugim svjetskim ratom.
Klasić: U Hrvatskoj se govori o bici na Sutjesci zato što je tamo poginulo najviše Hrvata. Ja sam bio protiv da se obilježava sama ta bitka. Ako se ne obilježavaju i mjesta gdje su stradali onda nemojte obilježavati ni Sutjesku. Oni su zajedno ginuli, a mi danas pokušavamo nacionalizovati ono što je bilo internacionalno.
Suočavanje sa sadašnjošću?
Stojanović: Treba osnovati pokret za oslobađanje od prošlosti jer ona se zloupotrebljava da ne vidimo šta rade u sadašnjosti. Političke elite nam nude “bolju prošlost” jer ne mogu ponuditi bolju budućnost.
Omerčić: Mislim da djecu treba dovoditi u bibilioteke, da čitaju. Pomoći im da neke tradicionalne, patrijarhalne i militante vrijednosti na kojima su zasađena društva “razvale”.
Klasić: Njemačka je u nekim stvarima najbolji primjer. Nacisti nisu prestali biti nacisti, ali je Njemačka mijenjala obrazovanje da su mladi, 20 ili 30 godina kasnije, pitali svoje roditelje gdje su bili, nije valjda da su svi protestovali protiv Hitlera. E to mi nismo napravili. Nismo napravili sistem u kojem će naši mladi 30 godina nakon rata pitati svoje roditelje gdje su bili u Srebrenici, Vukovaru ili nakon “Oluje”. Potrebno je imati i slobodne medije.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!