Naslijeđe Dejtonskog sporazuma, koji je trebao biti svjetionik nade za rješavanje sukoba, sada se nalazi na ivici irelevantnosti, a mogućnost raspada Bosne i Hercegovine nike aprstraktna, nego realna prijetnja koja bi mogla gurnuti region u haos, piše politički analitičar Harun Karčić za izraelski Jerusalem Post.
Karčić objašnjava na početku svog teksta za JP da je Bosna i Hercegovina izašla s mirovnim sporazumom koji je okončao krvoproliće i uspostavio složenu upravu strukturu koja ima za cilj da prihvati raznoliku demografsku strukturu Bosne, te da je ovaj aranžman, koliko god bio nesavršen, također postavio temelje za djelić stabilnosti u regionu.
“Ipak, ispod površine, etno-nacionalističke linije rasjeda nikada nisu istinski zacijelile. Urođene slabosti Dejtonskog sporazuma sada su očigledne”, ističe Karčić, objašnjavajući da su podjela vlasti po etničkim linijama i stvaranje odvojenih entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, “učvrstili etničke podjele u političkom pejzažu” te da je ova fragmentacija omogućila nastavak nacionalističkih osjećaja, što je politička elita iskoristila, te propagirala atmosferu nepovjerenja i nefunkcionalnosti.
Jednu od glavnih prijetnji BiH Karčić vidi u Republici Srpskoj, “gdje secesionističke ambicije, koje podržavaju Srbija i Rusija, ohrabrene politikom pomirenja Evropske unije proteklih godina, brzo rastu”.
“Ovo nije samo unutrašnja stvar; to je manifestacija širih regionalnih ambicija Beograda i dinamike moći. Opasnost je da bi otcjepljenje Republike Srpske ne samo destabiliziralo Bosnu, već i rasplamsalo etničke tenzije na cijelom Balkanu, što bi potencijalno izazvalo lančanu reakciju teritorijalnih pretenzija i sukoba u Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu”, piše on.
Ipak, prema Karčiću, čini se da su nakon godina zanemarivanja zapadne zemlje konačno shvataju težinu situacije. On navodi kako je tokom nedavnog sastanka američkog državnog sekretara Antonija Blinkena i njemačke ministrice vanjskih poslova Annalene Baerbock u Washingtonu, Blinken pozdravio “vodstvo Njemačke kada je u pitanju ograničavanje nekih finansijskih tokova predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku”, te ponovno pridruživanje te zemlje misiji EUFOR-a u BiH.
“Historijski angažman zapadnog svijeta na Balkanu, koji je kulminirao vojnom intervencijom tokom jugoslovenskih ratova, nosi moralnu odgovornost koja se ne smije zaboraviti. NATO intervencija, koje su predvodile SAD, bila je ta koja je zaustavila krvoproliće i postavila pozornicu za krhki mir u Bosni. Ista principijelna posvećenost miru i stabilnosti sada mora potaknuti zapadne nacije da djeluju prije nego što bude prekasno”, upozorava on.
Ističe da je imperativ shvatiti da bi raspad BiH odjeknuo daleko izvan njenih granica.
“Zapadni svijet ima vlastiti interes za održavanje stabilnosti u jugoistočnoj Evropi, jer ne samo da ovaj region služi kao vitalni koridor za snabdijevanje energijom i trgovinske rute, već predstavlja i test za posvećenost međunarodne zajednice podržavanju demokratskih vrijednosti, manjinska prava i vladavina prava”, piše on.
Domino efekat diplomatije
Karčić ističe da raspad BiH ne bi bio izolovan događaj, te da bi to uzrokovalo “šokove” širom Evrope koja se bori sa sopstvenim unutrašnjim izazovima.
“Zapadne države trebale bi biti svjesne da njihova nevoljkost da intervenišu može ohrabriti druge etno-nacionalističke pokrete širom kontinenta. Posljedice ne bi bile ograničene na Zapadni Balkan, već bi uključivale Rumuniju i Mađarsku, i mogle bi potencijalno ugroziti same temelje Evropske unije”, navodi on.
Također kritikuje poziciju da unutrašnje sukobe treba ostaviti BiH da ih sama prevaziđe, po principu nemiješanja u unutrašnje poslove jedne države. Karčić navodi da ova perspektiva “zanemaruje zamršenu mrežu međunarodnih interesa i odgovornosti koja povezuje nacije u modernom svijetu, a posebno iredentističke težnje Hrvatske i Srbije prema teritoriji BiH i ruski i kineski zloćudni utjecaj”.
Objašnjava da je u koncept nacionalnog suvereniteta evoluirao je kako bi obuhvatio ne samo prava nacija već i njihove obaveze prema građanima i globalnoj zajednici.
“U ovom međusobno povezanom dobu, gdje su granice sve poroznije, a posljedice unutrašnjih sukoba mogu se osjetiti nadaleko i naširoko, uloga međunarodne zajednice u očuvanju mira i stabilnosti ne može se podcijeniti”, navodi Karčić.
“Štaviše, unutrašnji sukobi u Bosni su daleko od izolovane stvari. To je dokaz globalnog izazova upravljanja različitošću unutar nacija. Pitanja manjinskih prava, političkog predstavljanja i pomirenja s kojima se BiH bori odjekuju u društvima širom svijeta. Efikasnom intervencijom u BiH, zapadne zemlje mogu pokazati svoju posvećenost pronalaženju mirnih, inkluzivnih rješenja za takve izazove, postavljajući pozitivan primjer ostatku svijeta”, smatra on.
U ovome Karčić ističe vitalnu ulogu SAD, te poziva tu zemlju da “iskoristi svoj diplomatski, vojni i ekonomski uticaj kako bi izvršila pritisak na secesionističke lidere kao što je Dodik i smanjila njihovo finansiranje i podršku od Srbije i Rusije”. Navodi da je kalibrirani pristup, uz konsultacije sa regionalnim akterima i međunarodnim partnerima, od suštinskog značaja kako bi se osiguralo da kaznene mjere budu ciljane i efikasne.
Karčić također ističe da ekonomska pomoć i razvojna pomoć trebaju biti uvjetovani napretkom u rješavanju temeljnih uzroka nestabilnosti u BiH, te da bi ulaganje u infrastrukturu, obrazovanje i otvaranje novih radnih mjesta moglo “ponuditi tračak nade razočaranoj omladini koja bi inače mogla biti uvučena u mrežu ekstremizma”.
“Zapadna javnost mora shvatiti da očuvanje mira u Bosni služi kao bedem protiv ponovnog izbijanja nacionalizma, netolerancije i nasilja u Evropi. Pouke historije teško opterećuju našu kolektivnu savest. Nedjelovanje Zapada u ranim fazama jugoslovenskih ratova dovelo je do neizrecive patnje i dugotrajnog sukoba. Bauk genocida u Srebrenici, u kojem su srpske snage sistematski ubile hiljade bošnjačkih muškaraca i dječaka, ostaje upečatljiv podsjetnik na neuspjeh međunarodne zajednice da zaštiti ranjivo stanovništvo”, navodi on.
“Raspad Bosne i Hercegovine nije apstraktna mogućnost; to je potencijalna stvarnost koja prijeti da uroni region u haos. Naslijeđe Dejtonskog sporazuma, koji je trebao biti svjetionik nade za rješavanje sukoba, sada se nalazi na ivici irelevantnosti”, dodaje.
Na kraju poziva zapadne nacije koje imaju moć i uticaj da iskoriste svoja sredstva da spriječe takvu katastrofu, te navodi da jedino usklađena intervencija pod vodstvom SAD-a može spasiti obećanje ujedinjene, inkluzivne Bosne i Hercegovine.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!