N1 u Zavodu Hum: Djeca sa ožiljcima prošlosti, mjesto gdje strah polako zamjenjuju toplina i nada

Kada dijete prvu put kroči prema ovim vratima, za njega počinje jedan novi život u kojem se isprepliću borba, strah, osjećaj odbačenosti, strepnja i pitanje kako dalje. Ali, kada prođu kroz njih, vremenom shvate da ih ovdje čeka šansa, razumijevanje, riječi podrške i toplina doma za koje mnogi od njih nisu znali da postoje i da ih zaslužuju.

"Nalazimo se u Ustanovi za socijalno zbrinjavanje, odgoj i obrazovanje Sarajevo, poznatija kao "Hum". Trenutno se nalazimo u odjelu gdje borave ženska djeca. Kao što vidite, čišćenje je u toku što je dio radno-okupacione terapije. Nalazimo se sada u drugoj sobici gdje je djevojčica karminom napravila dekoraciju sobe, što hoće reći da se ovdje nalaze vrlo nadarena djeca i kreativna. Ovo je ručni rad urađen ružom za usne", rekla je Amela Smajić- Džaferagić, direktorica Ustanove za socijalno zbrinjavanje, odgoj i obrazovanje "Hum".

U ovoj ustanovi koja je za njih dom, nalazi se 39 djece, a četiri zahtjeva su na razmatranju stručnog tima. Svaki dan dobijaju 1 ili 2 zahtjeva za hitni smještaj djece iz svije dijelova Bosne i Hercegovine, iako je ustanova na federalnom nivou. Nikome vrate ne zatvaraju. S njihovim teškim, tužnim i nekada za zdrav ljudski mozak nezamislivim životnim pričama, prvo se susretne upravo direktorica Amela.

"Od 22. na 23. naziv ustanove je promijenjen, a do tada je bila zavod za vaspitanje muške djece i omladine. S obzirom da su ova djeca produkt našeg društva, pojavila se potreba za smještaj ženske djece. Ovdje smo oformili ovaj dio za djevojčice. Otprilike pokušavamo da im damo osnovne potrebe koje zadovljavaju kućne uslove, međutim, moram zaista reći da je ustanova strašno zapuštena da joj treba agresivna restaurcija i renovacija prostora jer možete vidjeti i zidovi podovi i stolarija je u prijekoj potrebi za promjenom", istakla je Smajić- Džaferagić.

Ustanova Hum je otvorenog tipa. Djeca su u potpunoj slobodi i imaju izlaske kao i sva druga djeca. No, ima i djece koja ne mogu samostalno ići u školu, pa ih vozač vozi u i iz škole. Jutra su ista kao u svakoj kući.

"Od samog jutra aktivnosti. Budimo ih u školu, ide jutarnja higijena, doručak i lagano kreću u školu ko ide u prvu smjenu , ko ide u drugu može malo odspavati, ali gledamo da djeca steknu kontiunirane radne navike u smislu redovnog ustajanja, održavanja higijene, izvršavanja školskih obaveza što bi inače roditelji radili kući sa svojom djecom", objasnio je Andrej Krajnc, odgajatelj psiholog.

Djeca su najdragocjenjji dar koji nam je Bog dao, ali postoje i oni ljudi koji o ovom daru ne brinu, zanemare ga ili svojim sramnim djelima učine da dijete, puno bola i ožiljaka, krene pogrešnim putem.

"Ovdje su smještena djeca koja čekaju svoje rješenja šta i kako, ali to su djeca koja uče. i nisu oni svi ovdje svojom krivicom", rekla je Smajić- Džaferagić.

Stalno im se pruža psihološka, pedagoška i socijalna pomoć. Ali, uposlenici su tu za sve što je potrebno djeci bez obzira da li im je to radna obaveza.

"Hoću da kažem da ovdje svi zaposleni zaista pružaju maksimalnu podršku svoj djeci. Šefica ekonomske službe, pored svih svojih obaveza vježba s njima matematiku, šefica socijalnog dijela trči za njima, oblači ih, vodi pedagogu... Imamo pedagoga koji bukvalno ne izlazi iz škole vršeći kontrolu nad njima", ističe Smajić- Džaferagić.

Više u video prilogu Maje Beker.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad