Presuda i Srbija
Nova presuda otvara pitanja o slučaju protiv Srbije: Je li Sud promijenio kriterije za utvrđivanje genocida i šta to znači za BiH?

Presuda Međunarodnog suda pravde (ICJ), kojom je Mjanmar proglašen odgovornim za genocid nad Rohinjima, ponovo je otvorila pitanje odgovornosti Srbije za genocid u Srebrenici. Politički analitičar Jasmin Mujanović smatra da je Sud sada prihvatio pristup koji je 2007. godine bio manjinski, dok je sudija Ronny Abraham upozorio da bi, prema novom tumačenju, odgovornost Srbije mogla biti utvrđena u širem obimu.
Međunarodni sud pravde u četvrtak, 19. novembra, presudio je da je Mjanmar odgovoran za počinjenje genocida nad muslimanskom manjinom Rohinja tokom vojnih operacija 2017. godine u saveznoj državi Rakhine.
Odluka je donesena sa devet glasova za i šest protiv. Prvi put u historiji ICJ-a neka država proglašena je odgovornom za samo počinjenje genocida.
U izdvojenim mišljenjima sudija spominju se raniji predmeti protiv Srbije, uključujući presudu iz 2007. godine, kojom je utvrđeno da je Srbija prekršila obavezu sprečavanja genocida u Srebrenici, ali nije utvrđena njena odgovornost za njegovo počinjenje.
Mujanović: Sud je prihvatio pristup koji je 2007. bio manjinski
Komentarišući odluku, politički analitičar Jasmin Mujanović ocijenio je da je većina sudija ICJ-a sada u velikoj mjeri prihvatila pravno tumačenje koje je 2007. godine zastupao tadašnji potpredsjednik Suda Awn Shawkat Al-Khasawneh.
„Čini mi se da većina u današnjem predmetu ICJ-a protiv Mjanmara u velikoj mjeri prihvata stav potpredsjednika Suda Al-Khasawneha, glavnog protivnika većinske odluke iz 2007. godine u predmetu BiH protiv Srbije“, naveo je Mujanović.
Al-Khasawneh je bio među sudijama koje se nisu slagale s dijelovima presude donesene po tužbi Bosne i Hercegovine.
Mujanović ističe da i sudije koje su se usprotivile novoj presudi otvoreno ukazuju na promjenu ranijih standarda.
„Sudije koje se danas ne slažu s odlukom to izričito kažu - Sud je značajno snizio standarde korištene 2007. godine“, naveo je.
„To sugeriše da bi ICJ danas presudio mnogo strožije protiv Srbije nego prije gotovo dvije decenije, kada je utvrdio odgovornost Srbije samo za nesprečavanje genocida“, zaključio je Mujanović.
Sudija Abraham: Odgovornost Srbije mogla je biti šira
Na mišljenje francuskog sudije Ronnya Abrahama pozvao se i politički analitičar Jasmin Mujanović. Abraham je u zasebnom mišljenju uz presudu protiv Mjanmara upozorio da je Međunarodni sud pravde promijenio pristup obavezi sprečavanja genocida, direktno se pozivajući na presudu iz 2007. godine u predmetu Bosne i Hercegovine protiv Srbije.
Abraham podsjeća da je Sud 2007. godine utvrdio kako država može odgovarati za kršenje obaveze sprečavanja genocida samo ako je genocid zaista počinjen. U novoj presudi, međutim, većina sudija zauzela je stav da za utvrđivanje takve odgovornosti nije nužno prethodno utvrditi da je genocid počinjen, ukoliko država nije poduzela raspoložive mjere uprkos saznanju o ozbiljnom riziku.
„Tvrdnjom da međunarodna odgovornost za kršenje obaveze sprečavanja genocida ne zahtijeva utvrđenje da je genocid počinjen, Sud ne samo da odstupa od svoje ranije sudske prakse, već joj direktno proturječi“, naveo je Abraham.
Francuski sudija zatim izričito ukazuje na moguće posljedice takvog tumačenja za presudu protiv Srbije.
„To znači da bi, da je Sud prihvatio tumačenje obaveze sprečavanja genocida kojem danas daje prednost, odgovornost tužene države mogla biti utvrđena u širem obimu nego što je to učinjeno presudom iz 2007. godine“, napisao je Abraham.
U nastavku je iznio još oštriju ocjenu.
„Drugim riječima, mijenjajući svoj pravni stav, Sud ne dovodi u pitanje samo stav koji je ranije zauzeo, već baca sumnju i na utemeljenost odluke koju je donio u samoj izreci presude iz 2007. godine, u pogledu prava i obaveza stranaka u tom predmetu“.
Abraham smatra da Sud nije ponudio dovoljno uvjerljivo obrazloženje za odstupanje od ranije sudske prakse. Posebno naglašava da je pravno tumačenje iz 2007. godine imalo neposredan utjecaj na ishod predmeta Bosne i Hercegovine protiv Srbije.
Prema njegovom obrazloženju, Sud je tada razmatrao odgovornost Srbije za nesprečavanje genocida samo u vezi sa Srebrenicom, jer je jedino za zločine počinjene u Srebrenici utvrdio da predstavljaju genocid. Abraham smatra da bi drugačije tumačenje obaveze sprečavanja moglo dovesti do šireg razmatranja odgovornosti Srbije.
Njegovo mišljenje, međutim, ne znači da je presuda iz 2007. godine promijenjena niti da je novom odlukom utvrđena odgovornost Srbije za počinjenje genocida. Abraham govori o mogućem širem obimu odgovornosti za nesprečavanje genocida, što je pravno pitanje različito od pripisivanja samog počinjenja genocida državi.
Tomka: Sud je odstupio od ranije prakse
Na promjenu pristupa upozorio je i sudija Peter Tomka, koji je učestvovao u ranijim predmetima protiv Srbije.
„Ova presuda nije u skladu sa sudskom praksom Suda u vezi s Konvencijom o genocidu, već od nje odstupa u dva ključna pitanja“, naveo je Tomka u svom zasebnom mišljenju.
Prvo pitanje odnosi se na dokazivanje genocidne namjere, a drugo na obavezu država da spriječe genocid.
Tomka podsjeća da je Sud u presudama iz 2007. i 2015. godine zauzeo stav da odgovornost države za nesprečavanje genocida može biti utvrđena samo ako je genocid zaista počinjen. U novoj presudi, međutim, većina sudija smatra da takva odgovornost može postojati i bez prethodnog utvrđenja da je genocid počinjen.
„To je u otvorenoj suprotnosti s onim što je Sud utvrdio 2007. i 2015. godine“, istakao je Tomka.
Upozorio je i na teškoće koje nastaju kada Međunarodni sud pravde sam utvrđuje počinjenje genocida bez prethodne presude nadležnog krivičnog suda.
U predmetu Bosne i Hercegovine protiv Srbije Sud se mogao osloniti na presude Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, koje su potvrdile da je u Srebrenici počinjen genocid. U slučaju Mjanmara takve prethodne presude nije bilo, zbog čega je ICJ morao samostalno procjenjivati dokaze, uključujući izvještaje međunarodnih istražnih mehanizama.
Tomka smatra da je Sud time preuzeo posebno zahtjevan zadatak, a da većina sudija nije uspjela zadovoljiti standard dokazivanja genocidne namjere.
Presudu je analizirao i profesor međunarodnog prava Marko Milanović, koji je u tekstu objavljenom na portalu EJIL: Talk! ukazao na njen značaj za dosadašnju praksu Međunarodnog suda pravde. Prema njegovoj ocjeni, iako se Sud poziva na ranije presude u predmetima Bosne i Hercegovine i Hrvatske protiv Srbije, njegov pristup utvrđivanju činjenica u novom predmetu pokazuje određene razlike.
Šta nova presuda znači za Srbiju?
Presudom od 26. februara 2007. godine Međunarodni sud pravde utvrdio je da je u Srebrenici počinjen genocid i da je Srbija prekršila obavezu da ga spriječi.
Sud je također utvrdio kršenje obaveze kažnjavanja genocida, uključujući propust da se Ratko Mladić preda Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju.
Međutim, nije utvrdio da se počinjenje genocida može pravno pripisati samoj državi Srbiji.
Nova presuda protiv Mjanmara ne mijenja te zaključke niti ima direktan pravni učinak na konačnu i obavezujuću presudu iz 2007. godine.
Pritom je važno razlikovati odgovornost države za počinjenje genocida od odgovornosti za njegovo nesprečavanje. Promjena pristupa procjeni dokaza o genocidnoj namjeri ne znači nužno i promjenu pravila prema kojima se djela pojedinaca i vojnih formacija pripisuju državi.
Mujanovićev zaključak da bi Srbija danas mogla biti osuđena strožije ostaje pravna interpretacija, a ne utvrđena činjenica.
Abrahamovo mišljenje i rasprava među međunarodnim pravnicima ipak otvaraju pitanje bi li Sud, da danas odlučuje o istom predmetu, došao do drugačijih zaključaka.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare