Bave se poljoprivredom, stočarstvom, kućnim poslovima, brinu o svim članovima domaćinstva, a nemaju nikakva primanja. Međunarodni je dan žena na selu.

Domaćice, majke, radna snaga u kući i na njivi. Za njih odmora i bolovanje, nema.Radni dan počinje u pet ujutro, pa sve do kasno u noć.

“Ustanem rano, kako bih nahranila stoku i pomuzla krave. Onda se vraćam kući da ukućanima pripremim doručak i poslije toga krećemo u njivu. Imam plastenik u kome sijem povrće, za naše potrebe a obrađujemo i zemlju. Ima dosta posla, pa često i sama sjednem u traktor i obrađujem zemlju, ništa mi to nije. Proizvodim sir i kajmak, ponekad nešto i prodam i tako, životari se. Teško jeste, ali ko te pita”, priča za Buku 65-togodišnja Dragica Đokić.

Nema kaže muško-ženskih poslova, ali zato ima dosta oni koji su samo ženski.

U ruralnim i strogo patrijarhalnim sredinama gdje i danas važi ona “da se zna ko kosi, a ko vodu nosi”, one ostaju nevidljiive.

Bosna i Hercegovina spada u red najruralnijih zemalja Evrope, gdje oko 60 posto stanovništva živi u ruralnim područjima. Prema podacima Ujedinjenih nacija četvrtinu svjetske populacije čine žene na selu koje rade kao poljoprivrednice, radnice i preduzetnice.

Mnogi ih se sjete samo 15.oktobra, kada se obilježava Međunarodni dan žena na selu.