Profesor Medić za N1: Pogrešne i opasne interpretacije Calic – Sarajevo se demonizira na osnovu selektivnih tvrdnji

Medić ne krije iznenađenje onim što je pročitao u članku Calic, koja se godinama smatra jednim od najcitiranijih autoriteta za historiju jugoslavenskog prostora. Kaže da je upravo zato, poznavajući njen dosadašnji rad, bio posebno zatečen jednostranošću i selektivnošću pojedinih tvrdnji.

"Pojedini stavovi Marie-Janine Calic izrazito su me neugodno iznenadili. Teško je prihvatiti paušalne ocjene o Sarajevu kada se zanemari širi historijski i društveni kontekst. Čak i kada bi se prihvatila teza o udaljavanju Sarajeva od međureligijske tradicije, nužno je objektivno objasniti uzroke takvog procesa. Calic to ne čini – izostavlja provjerljive dokaze za tvrdnje koje iznosi", kaže Medić.

Posebno problematičnom smatra tvrdnju da se Sarajevo "nacionalizira u bošnjačko-muslimanskom smislu", jer otvara pitanje kriterija koji se uopće koriste u takvoj ocjeni.

"Ako bi se pratila ista logika, mogli bismo tvrditi da se Zagreb kroatizirao ili Beograd srbizirao isključivo na osnovu svoje etničke strukture. No niko takve tvrdnje ne iznosi. Zašto se onda ovakav narativ gotovo uvijek vezuje isključivo za Sarajevo, a rijetko ili nikada za Mostar i Banju Luku?", pita se Medić.

Dodaje da bi Bosna i Hercegovina, kada bi svi gradovi imali društvenu dinamiku sličnu Sarajevu, i danas bila primjer funkcionalnog multietničkog suživota.

Rat kao ključni traumatski trenutak: "Sarajevo je imalo sudbinu koju drugi gradovi nisu"

Govoreći o ratnom naslijeđu, Medić naglašava da je Sarajevo tokom opsade prošlo iskustvo koje ne može biti usporedivo s drugim sredinama.

"Za razliku od Bošnjaka, koji su prema prijetnjama srpskih ratnih lidera bili predviđeni za fizičko uništenje u gradu koje je trebalo postati karakazan, pripadnici drugih naroda imali su mogućnost da napuste grad i prije nego je opsada pokazala svu svoju brutalnost. Neki građani srpske nacionalnosti aktivno su učestvovali u opsadi grada, pozicionirajući se na brdima, umjesto da dijele sudbinu svojih sugrađana u multietničkoj zajednici pod opsadom", podsjeća.

Bez razumijevanja tih činjenica, tvrdi, nemoguće je donositi uravnotežene zaključke o poslijeratnim demografskim promjenama.

"Sarajevo nije takav grad"

Calic u tekstu tvrdi i da se stanovnici Sarajeva danas uglavnom kreću unutar vlastitih "etničkih krugova". Prema Mediću, takva tvrdnja jednostavno ne odražava stvarnost:

"Svakodnevni život u ovom gradu ne može se organizirati na način da se krećete samo unutar svog etničkog kruga. To je obrazac moguć jedino u sredinama koje su prošle etničko čišćenje, poput Čapljine, Bijeljine, Sokoca ili Livna. Sarajevo nije takav grad."

Posebnu pažnju privukao je i način na koji Calic interpretira ulogu Alije Izetbegovića i "Islamske deklaracije". Medić ocjenjuje da je riječ o selektivnim i ideološki obojenim tumačenjima:

"Selektivnost u iznesenim ocjenama djelovala je kao da potiče iz ideološkog okvira karakterističnog za određene srpske nacionalističke krugove, a ne od same Calic. Moguće je da je Calic preuzela teze aktera koji su se u međuvremenu udaljili od vlastitog nekadašnjeg naučnog integriteta. U tom smislu, ostaje nejasno na osnovu kojih se dokaza može tvrditi da su Alija Izetbegović ili članovi njegovog najbližeg kruga, uključujući autore 'Islamske deklaracije', zagovarali stvaranje monoetničkih bošnjačkih prostora. Takve namjere nisu sadržane u zvaničnim političkim programima, a eventualni izolirani incidenti ne mogu predstavljati osnovu za generalizaciju."

Dodaje i da se zanemaruje jedna od Izetbegovićevih najpoznatijih izjava, data nakon genocida u Srebrenici.

"'Što god se desilo s našim narodom, nijedna dlaka s glave nijednom Srbinu, nijednom Hrvatu ne smije u Sarajevu pasti.' Ta izjava svjedoči o sasvim drugačijem političkom i moralnom stavu od onoga koji mu se danas pripisuje", smatra profesor.

Panislamizam i "reislamizacija": Teze bez uporišta u nauci

Medić kategorički odbacuje i poveznicu između veće religijske vidljivosti u javnom prostoru i "panislamskih tendencija". Kaže da je u savremenoj akademskoj literaturi gotovo nedvosmislen konsenzus da te dvije stvari nemaju nikakvih dodirnih tačaka.

"Svaki ozbiljan teolog to bi potvrdio, kao i svaki vjernik musliman u Bosni i Hercegovini. Panislamizam nije dio lokalne tradicije, historijskog iskustva niti vrijednosnog okvira Islamske zajednice", upozorava.

Slično tome, ocjenjuje da je termin "reislamizacija" problematičan sam po sebi, jer sugerira proces nametnut silom ili institucionalnom prisilom, što, kako kaže, naprosto nije tačno:

"Nije sporno da su se narodi širom postsocijalističkog prostora, nakon sloma ranijeg ideološkog sistema, počeli vraćati religijskim praksama – taj je fenomen zabilježen u gotovo svim državama u kojima je socijalizam prestao postojati. Ostaje stoga nejasno zbog čega se 'povratak vjeri' problematizira gotovo isključivo u slučaju muslimana u Bosni i Hercegovini, dok se slični procesi u drugim društvima tumače kao prirodan sociološki trend. Dodatni je problem što se u određenim diskursima termin 'reislamizacija' dovodi u vezu s panislamizmom, čime se stvara pojednostavljena i politički opterećena slika pogodna za pogrešna tumačenja, naročito u dijelu zapadnih intelektualnih i političkih krugova. Takvo povezivanje sugerira postojanje nekakve panislamističke agende, iako za to nema nikakvih utemeljenih dokaza. Siguran sam da bi takvu ideju odbacila velika većina Bošnjaka, vjerovatno više od 95%, jer ona nije ni društveno prihvatljiva niti je ukorijenjena u lokalnom religijskom, političkom ili kulturnom kontekstu."

Osvrćući se i na sve češće medijske narative o investitorima iz islamskih zemalja, Medić upozorava na dvostruke standarde.

"Kada ulažu u Srbiju ili evropske države, to se smatra normalnim ekonomskim procesom. Kada ulažu u BiH, naročito u sredine s većinskim bošnjačkim stanovništvom, odmah se izvodi zaključak da je riječ o političkom ili religijskom projektu. Takva tumačenja su selektivna i neodrživa", kaže.

"Ovakvi narativi mogu biti opasni"

U završnici razgovora, Medić upozorava na ozbiljne posljedice koje ovakvi tekstovi mogu imati na međunarodnu percepciju BiH.

"Članak Marie-Janine Calic prvobitno je objavljen u časopisu Zeit Geschichte, dok je Die Zeit prenio samo pojedine njegove dijelove. Problematične, nedovoljno utemeljene i jasno tendenciozne interpretacije, koje se u tekstu pojavljuju, doprinose formiranju narativa koji može biti instrumentaliziran na različite načine: kao podrška antimuslimanskim desničarskim politikama u Europi te kao argument u retorici srpskih nacionalista koji nastoje relativizirati ili opravdati višegodišnju opsadu Sarajeva, a nerijetko i javno iskazuju žaljenje što grad nije bio u potpunosti zauzet. Ne tvrdim da je to bila namjera Caliceve", pojašnjava.

Ističe i da ovakav diskurs ne šteti samo Sarajevu, nego i položaju Bošnjaka u cijeloj zemlji.

"Ovakvi narativi mogu poslužiti kao ideološki izgovor za nastavak diskriminacije. Kada dolaze od istaknutih akademskih autoriteta, imaju potencijal dugoročno oblikovati javno mnijenje i političke prakse. To ih čini posebno zabrinjavajućim", zaključuje Jasmin Medić, doktor historijskih nauka i naučni saradnik za modernu historiju Instituta za historiju na Univerzitetu u Sarajevu.

Članak koji je objavio magazin Die Zeit pročitajte OVDJE.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad