Slučaj profesorice Tehničke škole iz Trstenika, koju đaci zlostavljaju i snimaju telefonom, otvorio je pitanje postojanja autoriteta nastavnika u učionicama. Da li su i nastavnici iz Bosne i Hercegovine sve češće žrtve djece delinkvenata i da li trpe pritisak od strane roditelja? Šta je dovelo do toga da status prosvetnih radnika bude na ovakav način degradiran i kako vratiti nastavnički dignitet u učionice? 

Amsar Hadžimujić, direktor u Osnovnoj školi “Malta” Sarajevo kaže da nije iznenađen slučajem iz Srbije jer se to dešava godinama i u BiH.

“Nisam iznenađen. Zadnjih 15 godina je sve učestalije i pravimo se da ne shvatamo problematiku prosvjetnih radnika. Danas nam se dešava da trpimo pritisak roditelja i učenika i vidimo eroziju u ponašanju prema prosvjetnim radnicima. Učenici kreću rano u BiH sa obrazovanjem i dolaze sa jako niskom razinom kulture i ponašanja. Ubjeđuju nastavnike, vrijeđaju, a roditelji im daju podršku u tome. Na taj način smo profesiju nastavnika doveli u podređen položaj. Omalovažavaju se i od strane roditelja”, kaže Hadžimujić.

Suada Karić, profesorica stručnih predmeta iz oblasti prehrane u JU Srednja škola poljoprivrede, prehrane, veterine i uslužnih djelatnosti Sarajevo kaže da je i u srednjim školama situacija slična.

“Konvenciju o pravima djece se tumači na pogrešan način, djeci je dozvoljeno razno ponašanje. Iza toga stoje roditelji i ministarstvo. Roditelji ako se ne slažu  sa ocjenom koju su dobila djeca, oni prijete ministarstvom, žale se i to frustrira profesore. Ima onih koji se bore sa tim problemom. Ono što je najbolnije što nastavnici i profesori posustanu da ne bi imali problema. Izgubili smo dostojanstvo profesije. Imala sam slučaj da mi učenik kaže: “Ja mogu vašu platu zaraditi za jednu noć”. On pjeva. Ja mu kažem ‘Dvojku ne možeš zaraditi za jednu noć, moraš se potruditi’. Moramo čuvati svoje lično dostojanstvo i onda ćemo jačati i boriti se za dostojanstvo svih prosvjetnih radnika”, kaže Karić.

Elma Dizdarević iz Vijeća roditelja KS ističe kako se roditelji ipak trude da zajednički rješavaju probleme i da su inicijatori problema pojedinci i neodgovorna djeca.

“Majka sam troje djece, dvoje u osnovnoj, a jedno u srednjoj školi. Partner sam u obrazovanju svoje djece. Kada su se dešavala nasilnička ponašanja i samoubistva djece, mi smo se žalili ministarstvu i dobili smo 59 psihologa koji će raditi sa djecom. Dijete od sedme godine ulazi u sitem gdje okruženje utiče na njega, djeca, nastavnici. Mi kao vijeće roditelja učestvujemo u raznim radionicama. Organizovali smo predstave i razgovarali o vršnjačkom nasilju. Mi smo partneri u svemu ovome i kada se desi problem rješavamo ga. Zajedničkim snagama da pomognemo djeci”, kaže Dizdarević.