Psiholog o tome zašto ljudi šute pred nepravdom: "Vlastima su potrebni umorni ljudi"

Mitić je u emisiji Novi dan objasnio da neutralnost ne znači nužno odsustvo političkog stava. Naprotiv, smatra da dugotrajna pasivnost građana može postati jedan od najvažnijih mehanizama održavanja vlasti.

"Još je Hana Arendt, kao autorka još 50-ih godina, pisala o tome da u totalitarnim vlastima totalitarne vlasti zapravo žele neutralne, ne politički obojene, ni ka njima ni od njih, jer je nekako grupa koju je najlakše kontrolisati, odnosno grupa na koju je najlakše uticati", kazao je Mitić.

Njegov tekst, objavljen nekoliko dana prije izbora u Srbiji na Facebook stranici "Psihum, psihoterapija i savjetovanje", imao je cilj podsjetiti građane da nisu bespomoćni i da imaju pravo odlučivati o vlastitoj budućnosti.

"Vlastima su potrebni ljudi umorni od nadanja i razočarenja"

Govoreći o tome kako nastaje društvena pasivnost, Mitić je posebno ukazao na ulogu medija i dugogodišnjeg izlaganja građana političkim skandalima, negativnim informacijama i razočarenjima.

"Kad kažem vlasti su potrebni umorni ljudi, mislim ljudi umorni od toga da se nadaju, pa da se razočaraju, da prate jezive skandale, da prate nevjerovatne pronevere", objasnio je.

Prema njegovim riječima, takvo okruženje vremenom dovodi do toga da se građanima politika počne gaditi i da odustaju od bilo kakvog angažmana.

Upravo su studenti u Srbiji, smatra Mitić, uspjeli promijeniti takvu percepciju.

"Ono što su mladi uspjeli da naprave, a to je da sa tako malim brojem medija i tako malo prostora koji im je u ovim tradicionalnim medijima omogućeno, uspjeli su da nađu svoj put i da zapravo ljudima pošalju poruku da politika nije ni tako daleka, ni tako odbojna", rekao je.

Naučena bespomoćnost: Zašto ne izlazimo ni kada se pojavi izlaz?

Jedan od ključnih pojmova o kojima je govorio jeste naučena bespomoćnost, psihološki fenomen u kojem pojedinci, nakon dugotrajnog iskustva nemoći, prestaju pokušavati promijeniti okolnosti čak i kada se pojavi mogućnost za to.

Mitić je podsjetio na poznati psihološki eksperiment u kojem životinje, nakon ponavljanih neprijatnih iskustava koja nisu mogle izbjeći, nisu pokušavale napustiti prostor čak ni kada im je izlaz postao dostupan.

Smatra da se slični obrasci mogu prepoznati i u društvima koja su generacijama živjela pod pritiskom različitih autoriteta.

"Mi kao društva, sva društva ovdje, imamo tu vrstu naučene bespomoćnosti generacijama i generacijama", kazao je.

Objasnio je i fenomen efekta posmatrača, prema kojem prisustvo većeg broja ljudi može smanjiti vjerovatnoću da će pojedinac reagovati na nepravdu.

"Grupe prirodno imaju tendenciju pasivizaciji, prirodno imaju tendenciju da čekaju ko će da odreaguje", naveo je.

"Posmatrač nije pasivan, on šalje dvije poruke"

Posebno je zanimljivo Mitićevo objašnjenje uloge ljudi koji ne učestvuju direktno u nepravdi, ali je samo posmatraju.

"Posmatrač uopšte nije tako pasivan učesnik u priči, jer posmatrač šalje paralelno dvije poruke", istakao je.

Kako je objasnio, onome ko vrši pritisak posmatrač svojim nereagovanjem može poslati poruku prešutnog odobravanja, dok osobi koja trpi nepravdu šalje poruku da ne može računati na pomoć.

Mitić smatra da je jedna od najvećih zasluga studentskog pokreta u Srbiji upravo to što je veliki broj građana uspio pomjeriti iz uloge posmatrača u aktivne učesnike društvenih promjena.

Važnu ulogu u tome, prema njegovoj ocjeni, imale su društvene mreže, putem kojih su studenti, javne ličnosti i stručnjaci dopirali do građana uprkos ograničenom prostoru u tradicionalnim medijima.

"Probudila se nada, ali i ljutnja"

Govoreći o emocijama nakon izborne pobjede studentske liste, Mitić je opisao atmosferu u Kragujevcu, gdje živi i radi.

"Ulice su bile prepune. Danima je ta vrsta atmosfere trajala", kazao je, dodajući da su i njegovi klijenti na psihoterapiji razgovore započinjali upravo tom temom.

"Ta emocija, vjerujem, kreće iz nade, kreće iz toga da smo konačno vidjeli da postoji to svjetlo na kraju tunela", rekao je.

Ipak, upozorio je da su, uz radost i nadu, porasle i negativne emocije, posebno ljutnja i želja za osvetom.

"Važno je da budemo smireni, važno je da se vratimo na to zašto smo glasali, odnosno da se vratimo na ideju o jakim institucijama koje će zapravo da prave promjenu", poručio je.

Poruka za BiH: "Moramo naučiti da odtugujemo svoju historiju"

Na pitanje o dugogodišnjim nacionalnim podjelama, ljutnji i nepovjerenju u Bosni i Hercegovini, Mitić je istakao da društva moraju naučiti razlikovati emocije povezane s prošlošću od onih koje se odnose na sadašnjost.

Prema njegovom objašnjenju, ljutnja može biti korisna kada služi postavljanju granica i zaštiti prava, dok je tuga prirodan odgovor na gubitke iz prošlosti.

"Vjerujem da nam je kao društvima vrlo važno da naučimo da odtugujemo istoriju koju smo imali i vrlo važno da naučimo da zaista otplačemo, odtugujemo tu neku priču kako bismo mogli da nastavimo dalje", kazao je.

Upozorio je da stalno vraćanje na podjele dodatno iscrpljuje društvo i otežava njegovo napredovanje.

"Put ka boljem društvu zaista je da odtugujemo i prihvatimo istoriju koju imamo. I tek iz te pozicije mi imamo kapacitet za neko zdravije, bolje, kvalitetnije društvo", naglasio je.

Na kraju razgovora izrazio je nadu da će iskustvo građana Srbije biti podsticaj i drugim društvima u regiji, uključujući Bosnu i Hercegovinu.

"Nadam se da kada se sljedeći put budemo vidjeli i kada vi kao zemlja budete u našoj poziciji, da ćemo mi već imati naučene lekcije o tome kako živimo sada svi zajedno kada nemamo zajedničkog neprijatelja. I tada bih rekao da smo zapravo pobijedili", zaključio je psiholog i psihoterapeut Uroš Mitić.