Rathfelder: Dodik bez Vučića gubi moć i uticaj, karte se ponovo miješaju

Rathfelder piše da je pobjeda studentskog pokreta u Srbiji predstavljala veliko iznenađenje i za građane susjednih država.

„Bio je to pravi politički potres, i za ljude u susjednim zemljama Srbije. Neki su se nadali da bi srbijanska omladina, koja se sama organizovala, mogla srušiti autokratu Aleksandra Vučića, za kojeg se činilo da čvrsto drži vlast, ali nisu očekivali da će se to zaista dogoditi. Sada se dogodilo. I karte se ponovo miješaju“, navodi Rathfelder.

Dodik ostao bez glavnog aduta u Beogradu

Posebnu pažnju u komentaru posvećuje Miloradu Dodiku, kojeg opisuje kao jednog od najkontroverznijih i najuticajnijih političara na Balkanu.

Prema njegovoj ocjeni, političke promjene u Srbiji dodatno slabe Dodikov položaj.

„Miloradu Dodiku, snažnom čovjeku srpskih nacionalista u Bosni i Hercegovini, sada izmiče tlo pod nogama. Prvo je s Viktorom Orbánom izgubio važnog saveznika u Budimpešti, a sada i svog glavnog aduta u Beogradu“, piše Rathfelder.

Autor smatra da je Vučićeva podrška bila izuzetno važna za Dodikove političke ambicije.

„Aleksandar Vučić podržavao je njegove ambicije da razbije Bosnu i Hercegovinu i izgradi 'srpski svijet', odnosno Veliku Srbiju. Bez Vučića Dodik gubi moć i uticaj“, navodi se u komentaru.

Rathfelder pritom ističe da još nije sasvim jasno hoće li novo rukovodstvo Srbije biti nacionalistički orijentisano.

Ipak, smatra da će se vlast koja želi uspostaviti vladavinu prava unutar države morati prema tim principima odnositi i u vanjskoj politici.

„Ko teži vladavini prava unutar zemlje, prema tome će biti ocjenjivan i u vanjskoj politici te će nastojati uspostaviti novi kurs“, piše.

Za Bosnu i Hercegovinu u tome vidi razlog za optimizam.

„To su znaci nade za Bosnu. Novo rukovodstvo će prije ili kasnije morati prestati podržavati Milorada Dodika“, ocjenjuje Rathfelder.

Kosovo ostaje otvoreno pitanje

Iako promjenu vlasti u Beogradu vidi kao moguću priliku za drugačije regionalne odnose, Rathfelder upozorava da pitanje Kosova ostaje neriješeno.

„Ostaje otvoreno hoće li promjena vlasti u Srbiji dovesti do mirovnog procesa na Kosovu“, navodi autor.

Podsjeća da su i studenti koji su predvodili proteste decenijama bili izloženi propagandi prema kojoj Kosovo pripada Srbiji.

Zbog toga smatra da će Kosovo predstavljati posebno težak izazov za novo rukovodstvo u Beogradu.

Dodatnu složenost, prema njegovoj ocjeni, predstavlja kosovski premijer Albin Kurti, kojeg opisuje kao političara koji je diplomatski prilagodljiv, ali u osnovnim stavovima čvrst i principijelan.

Odnosi s Trumpom, Rusijom i Evropskom unijom

Rathfelder otvara i pitanje budućih odnosa Srbije sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Navodi da je nejasno kako će novo rukovodstvo u Beogradu definirati odnos prema američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, za čije prijatelje u regionu tvrdi da su svi izgubili vlast.

Kada je riječ o Rusiji, autor ocjenjuje da studenti ne namjeravaju dovoditi u pitanje dosadašnje odnose Srbije s Moskvom i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Kritički se osvrće i na Evropsku uniju, koja je, uprkos upozorenjima, s Vučićem radila na dogovoru o eksploataciji mineralnih sirovina u Srbiji.

Rathfelder pritom tvrdi da su upravo takvi sporazumi bili povod za protestni pokret u Srbiji.

„Nije dobar znak“, zaključuje autor, komentarišući postupanje Evropske unije.

Rathfelderov komentar tako otvara pitanje koliko će izborni poraz Aleksandra Vučića promijeniti političke odnose u regionu, posebno položaj Milorada Dodika i odnos Beograda prema Bosni i Hercegovini.

Iako promjenu vlasti u Srbiji vidi kao moguću priliku za BiH, istovremeno upozorava da stavovi budućeg rukovodstva prema Kosovu, Rusiji i zapadnim partnerima još nisu dovoljno jasni.