Dok su u toku sukobi u Ukrajini, Rusija, uz podršku svog saveznika Srbije, koristi taktike hibridnog rata kako bi stvorila haos na Balkanu i skrenula pažnju Zapada s postojeće krize u Ukrajini, navodi u svojoj analizi Ivana Stradner, saradnica u Fondaciji za odbranu demokratija.
Ona u analizi, koja je dio prvog izvještaja novopokrenute “Opservatorije za Zapadni Balkan” američkog New Lines Instituta, ističe da je cilj Kremlja “iskoristiti postojeće etničke napetosti u regiji”, te ih potencijalno eskalirati u nasilje i time podrivati napore NATO-a za održanjem mira u regiji, istovremeno postavljajući Rusiju u dominantan položaj.
Stradner navodi da su Brisel i Washington možda prešli preko hladnoratovske paradigme, ali da ruski predsjednik Vladimir Putin nije.
“Ruska strategija na Balkanu podrazumijeva pozicioniranje sebe kao jedinog pouzdanog posrednika u rješavanju sukoba u regiji”, smatra ona, te dodaje da se ova strategija usklađuje se s Moskovskom strategijom iskorištavanja unutarnjih slabosti u zemljama poput Moldavije, Gruzije, Armenije i Azerbajdžana podržavajući separatističke pokrete.
Uloga Beograda
Stradner ističe da je cilj predsjednika Srbije Aleksandra Vučića opstanak na vlasti, te da je, kako bi postigao taj cilj, pokušao podrivati prozapadnu opoziciju u Srbiji i jačati skupine desničarskih nacionalista. Tako se Vučić pozicionira kao umjereni pregovarač i izvor stabilnosti u regiji, te “ima koristi od ruskog malignog utjeca tako da eskalira i zatim deeskalira krize te ih koristi kao sredstvo pregovora sa Zapadom”, navodi ona.
“Destabilizacija Zapadnog Balkana ne bi bila moguća bez pomoći Beograda. Osim što koristi alate meke moći, kao što je iskorištavanje zajedničkih vjerskih i kulturnih veza zemalja, Rusija je također postala glavni dobavljač oružja i vodeći investitor u kritičnu infrastrukturu, kao što je prirodni plin, kako bi izvršila utjecaj na vlade u regiji”, navodi ona.
Ističe da su SAD i EU dugo su bile ambivalentne u vezi s definiranjem svojih interesa na Zapadnom Balkanu, stvarajući vakuum moći koji je Rusija iskoristila za jačanje svoje ekonomske i političke moci u regiji, te da je sada važno da Zapad kontrira ruskom utjecaju i promijeni ravnotežu moći.
Ruski informacijski rat
Stradner navodi da informacijski rat igra ključnu ulogu u ruskoj nacionalnoj sigurnosnoj strategiji, posebno onaj aspekt informacijskog rata koji je usmjeren na kognitivne procese vođa i stanovništva protivnika. Ovaj pristup uključuje psihološku manipulaciju i podsjeća na “aktivne mjere” iz vremena Hladnog rata koje je koristio Sovjetski Savez. Upozorava da danas, s raširenošću društvenih medija i interneta, informacijske operacije Moskve mogu brže i učinkovitije doseći globalnu publiku.
Navodi da Kremlj ima historiju utjecaja na Zapadnom Balkanu, koristeći informacijske kampanje za poticanje nesuglasica i promociju separatističkih agendi. Dalje navodi da su i Ruska i Srpska pravoslavna Crkva poslužile kao sredstvo za ruske interese u regiji i da se Moskva pozicionirala kao branitelj “tradicionalnih” kulturnih vrijednosti protiv liberalnog Zapada, narativ koji je dobio pristalice na Zapadnom Balkanu.
Navodi da se operacije utjecaja Rusije protežu i izvan društvenih mreža i da se koriste medijske platforme, propagandni kanali i angažman mladih kako bi Moskva unaprijedila svoj utjecaj.
“U Srbiji, ruske operacije uticaja ne funkcionišu samo preko trolova i botova, već i preko medijskih platformi kao što su Sputnjik i RT Balkans. Poznati ruski Telegram kanal, nazvan Cyber Front Z, korišten je za širenje propagande na internetu. Ovaj projekat informativnog poslovanja ima bliske veze sa Beogradom i organizovao je nekoliko događaja preko Informacionog centra Orlovi”, navodi ona.
Međutim, dodaje da i lokalni mediji u Srbiji često odražavaju ruske narative. Kao primjer navodi izvještavanje “sprskog propagandnog” lista Informer vezano za rat u Ukrajini.
Kosovo i BiH “najnestabilnije tačke”
Stradner identifikuje Kosovo i Bosnu i Hercegovinu kao dvije “najnestabilnije tačke na Balkanu”.
Navodi da na Kosovu Rusija sada koristi Pravoslavnu Crkvu kako bi destabilizirala zemlju i širu regiju, što je rezultiralo sukobima i napetostima.
U BiH je, piše Stradner, Rusija našla korist u etničkim podjelama. Zatim objašnjava poteze predsjednika bh. entiteta Republike Srpska Milorada Dodika od 2021. godine pa nadalje.
“Nakon što se Milorad Dodik sastao sa Vladimirom Putinom i Nikolajem Patruševom u maju, mjesec dana kasnije, poslanici u Republici Srpskoj izglasali su suspenziju odluka Ustavnog suda BiH, što je početak “pravne secesije”. Ovo je ostvarenje sna za Kremlj, koji pokušava da destabilizuje zemlju i koji je prijetio odmazdom 2021. godine ako zemlja uđe u NATO”, navodi ona.
Dodika opisuje kao zastupnika Srbije na Balkanu, navodeći da je on “uvijek spreman da eskalira krizu kako bi se Vučić mogao pozicionirati kao snaga stabilnosti u regionu i pregovarati sa Zapadom”.
“Osim Republike Srpske, Kremlj podržava bosanske Hrvate u nastojanjima za stvaranje još jednog entiteta unutar Bosne i Hercegovine”, dodaje ona.
Ističe da zapadne sile moraju odgovoriti protumjerama, uključujući jačanje slobodnih medija na Balkanu i jačanje otpornosti protiv ruske i srpske propagande.
Stradner poziva zapadne sile da prepoznaju opseg prijetnje koju predstavlja ruski hibridni rat na Balkanu. Smatra da je ključno kontrirati tim taktikama putem koordiniranih strategija koje ukazuju na nedostatke ruske agende i štite regiju od daljnje destabilizacije.
Na kraju ističe da je Balkan ključno područje za napore za očuvanje mira u Evropi, i da je krajnje je vrijeme da Zapad djeluje odlučno.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!