Na današnji dan prije 30 godina, Hava Tatarević ostala je bez skoro svega što je imala u svom životu. Tog 23. jula 1992. godine u selu Zecovi kod Prijedora, Hava je sa sinovima Senadom, Sejadom, Nihadom, Zilhadom, Zijadom i Nishadom i suprugom Muharemom, ručala u kući kada su pripadnici Vojske RS došli po njih i odveli ih. Nikada ih više nije vidjela.

Senad je imao 31, Sejad 29, Nihad 24, Zilhad 23, Zijad 20 i Nishad 18 godina.

Posmrtne ostatke svojih šest sinova i supruga Hava je pronašla u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici u Bosni i Hercegovini, dvije decenije nakon što ih je posljednji put vidjela kako odlaze niz cestu. Ukopani su na kolektivnoj dženazi u Prijedoru.

Živjeti je nastavila, kako kaže, zbog još troje djece – dvoje sinova i jedne kćerke. Kako, ni sama ne zna.

Sinoć je u amfiteatru Memorijalnog centra Kovači u Sarajevu izvedena poema “Hava majko koliko ti je srce“, autora Sabita Bekte, posvećena Havi Tatarević, majci šestorice ubijenih sinova iz Prijedora.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad