Maja Savanović Zorić iz Udruženja građana "Psiholuminis" iz Prijedora, inače psiholog i sistemski porodični psihoterapeut, objašnjava kako bez prevencije nasilja u porodici, ne može doći ni do spriječavanja femicida u BiH

Savanović Zorić kaže kako se trenutno femicid kao takav ne percipira. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), “većinu slučajeva femicida počine partneri ili bivši partneri, pri čemu je prije toga često prisutno zlostavljanje, prijetnje ili zastrašivanje, seksualno nasilje ili situacije u kojima žene imaju manju moć ili manje sredstava od svojih partnera”.

“Kod muškaraca okidač je element posesivnosti “moja si ili ničija”. Problem je u činjenici da žena ne može izići iz nasilne veze bez prijetnji i fizičkog nasilja. Dio odgovornosti leži i na propustima institucija (neizricanje i slaba provedba zaštitnih mjera) ali i na zajednici poput neprijavljivanja od strane rodbine koja je upoznata s nasiljem ali se ne želi miješati”, poručuje Savanović Zorić

Ona dodaje da nasilje u porodici nije problem usmjeren samo na žene, iako je statistički veća vjerovatnoća da će doživjeti nasilje u porodici nego muškarci. Nasilje u porodici može da obuhvati širok raspon prisilnih i kontrolisanih ponašanja i može se dogoditi između intimnih partnera ili članova porodice. To je obrazac koji se ponavlja širom svijeta – posebno u zemljama gdje su socijalne usluge loše ili nepostojeće i gde su stambene situacije duboko nesigurne. Djeca takođe trpe u tim okolnostima, jer svjedočenje zlostavljanju može da ima jednak uticaj na mentalno zdravlje mladih kao što je i samo zlostavljanje.

“Nema opravdanja za nasilje u porodici. Zdravi odnosi ne uključuju nasilje ni u kojem obliku. Fizičko zlostavljanje samo je dio sistema ponašanja. Žene mogu doživjeti zlostavljanje i nasilje bez fizičkog povređivanja, na primjer zastrašivanja, izolacije i prisile. Finansijska zloupotreba, na primjer, postepeno preuzimanje kontrole nad bankovnim računima i finansijskim transakcijama. Emocionalno zlostavljanje, na primjer, oduzimanje nezavisnosti, samopouzdanja i samopoštovanja”, kaže Savanović Zorić

Mnogo je razloga zbog kojih žene ostaju u nasilnim vezama. Često još uvijek vole svog partnera i nadaju se da će se stvari promijeniti.

“Brinu se o dobrobiti svoje djece i uticaju odvojenosti od oca. One su možda izgubile rasuđivanje u vlastitoj sposobnosti donošenja odluka, osjećaju se zbunjeno i nesposobno da odluče kuda dalje. Postoji strah da ne izgube dom i nedostatak finansijske nezavisnosti. Može postojati pritisak da ostanete zajedno od strane porodice, crkve ili prijatelja. Možda su trudne i nadaju se da će to poboljšati stvari. Nažalost, nasilni odnosi se rijetko mijenjaju, uprkos lažnim obećanjima, a možda čak i vremenima kada zlostavljanja nema”, dodaje Savanović Zorić u svom autorskom tekstu

Ona preporučuje svima koji osjete da se napetost u njihovom domu pogoršava sa onima sa kojima žive, ukoliko osjećaju prijetnju ili osjećaju da će mu se nauditi, postoje mjesta gde mgu dobiti pomoć za to vrijeme. Mogu dobiti savjet o upravljanju situacijom ili napuštanju te situacije.