Šta je utvrđeno o tramvaju 516: Tužilaštvo KS objavilo detaljnu Naredbu o neprovođenju istrage, provjerene kočnice, kamere, ugovori o reklamama...

Provjere su pokrenute nakon anonimne krivične prijave "Grupe građana", ali i medijskih napisa koji su se pojavili nakon nesreće. Tužilaštvo navodi da je, zbog težine događaja u kojem je jedna osoba smrtno stradala, a druga teško povrijeđena, provjeravalo svaki navod koji bi mogao imati vezu s tramvajima tipa ČKD-K2 i samom nesrećom.

Nakon prikupljanja dokumentacije, saslušanja svjedoka, policijskih i finansijskih provjera te vještačenja, Tužilaštvo je za sve tri oblasti zaključilo da iz prikupljenih dokaza ne proizlazi postojanje krivičnog djela.

Servisiranje kočnica - šta je zapravo nabavljeno i gdje su završili dijelovi

Jedan od najvažnijih dijelova provjera odnosio se na javnu nabavku GRAS-a pod nazivom "LOT US 990 - Usluga opravke magnetne kočnice tramvaja" i angažman firme "Vikler-Promet" iz Sarajeva.

U javnosti se, prema naredbi Tužilaštva, problematiziralo da je pogrešno ili neispravno servisiranje magnetnih kočnica moglo biti povezano s otkazivanjem sistema kočenja i nesrećom.

Međutim, Tužilaštvo je utvrdilo da naziv nabavke nije precizno opisivao ono što je stvarno rađeno. Nije nabavljana niti servisirana kompletna magnetna kočnica, koja predstavlja složen sistem od više od 30 dijelova. Posao se odnosio na zamjenu bakarnog namotaja, odnosno viklovanje magnetnih špula i zamjenu mesinganog kućišta. Tužilaštvo je taj posao ocijenilo kao samo jedan manji segment cijelog kočionog sistema.

Posebno važan dokaz za odluku Tužilaštva jeste ono što je utvrđeno vještačenjem tramvaja garažnog broja 516, koji je učestvovao u nesreći.

Tim vještaka mašinske i elektroenergetske struke nije utvrdio nedostatke na elementima za usporavanje i zaustavljanje koji bi doprinijeli nesreći. Prema nalazu, kočioni sistem imao je svoju funkciju, a nisu utvrđeni ni mehanički nedostaci koji bi onemogućili usporavanje ili zaustavljanje tramvaja. Vještaci također nisu utvrdili kvar na električnim instalacijama ili uređajima koji bi mogao izazvati poremećaj rada tramvaja i njegovo iskliznuće.

Još važnije, 20 špula koje je servisirao "Vikler-Promet" nisu bile ugrađene u tramvaj 516.

Prema iskazu Bajre Durme iz Pogona investicionog održavanja GRAS-a, 20 špula isporučenih početkom 2026. godine odloženo je u privremeni magacin Remonta. Nisu testirane jer se testiranje obavlja prilikom ugradnje u magnetnu kočnicu, a do te ugradnje nije ni došlo. Durmo je naveo da nijedna špula koju je dostavio "Vikler-Promet" nije ugrađena u magnetnu kočnicu bilo kojeg tramvaja.

Tužilaštvo je tako zaključilo da dijelovi iz sporne nabavke nisu bili ugrađeni ni u tramvaj koji je učestvovao u nesreći niti u bilo koji drugi tramvaj, već su ostali u skladištu. Vještačenjem istovremeno nije utvrđena tehnička neispravnost tramvaja 516 niti uzročno-posljedična veza između nabavke tih dijelova i nesreće.

Provjeravani su i kriteriji po kojima je izabran "Vikler-Promet". Tužilaštvo navodi da je firma imala dugogodišnju saradnju s GRAS-om na poslovima viklovanja, dok su izostanak strožih uslova tehničke i profesionalne sposobnosti zaposlenici GRAS-a obrazložili nastojanjem da se dodatno ne ograniči ionako malo tržište ponuđača.

Tužilaštvo je, na osnovu svega navedenog, zaključilo da u ovom dijelu nema elemenata krivičnog djela i zbog toga istraga neće biti provedena.

Kamere - snimka iz tramvaja 516 nema, ali Tužilaštvo nije utvrdilo krivično djelo

Druga velika oblast provjera odnosila se na video-nadzor. Tužilaštvo navodi kao nespornu činjenicu da snimak iz samog tramvaja 516 ne postoji.

U javnosti su se nakon nesreće pojavile sumnje da je nestanak snimka mogao biti posljedica manipulacije sistemom, lošeg održavanja ili neovlaštenog pristupa. Zbog toga je Tužilaštvo provjeravalo ko je bio odgovoran za nabavku, ugradnju i održavanje kamera te, posebno, da li je ugovorima uopće bila propisana obaveza čuvanja snimaka.

Utvrđeno je da je sistem video-nadzora u tramvaj 516 ugrađen 25. decembra 2019. godine. Sistem je uključivao digitalni snimač i četiri kamere, a snimci su se čuvali lokalno na hard disku u tramvaju.

Ključnim se, međutim, pokazalo pitanje šta je uopće bilo ugovoreno.

Prema zaključku Tužilaštva, ugovor između Ministarstva saobraćaja KS i izvođača nije propisivao obavezu čuvanja videozapisa. Ugovoreno je snimanje radi praćenja sigurnosti saobraćaja u centru za upravljanje, dok je za instaliranu opremu bio predviđen dvogodišnji garantni period. Održavanje ugrađene opreme i softvera nije bilo predmet tog ugovora.

Nakon isteka garancije nije postojao ugovor o profesionalnom održavanju sistema. Snimci su se fizički čuvali lokalno na uređaju u tramvaju do popunjavanja kapaciteta, nakon čega su se automatski prepisivali novim snimcima. Od novembra 2024. obaveza redovnog pregleda ispravnosti opreme prešla je na GRAS, ali ne i obaveza čuvanja snimaka, jer takva obaveza prethodno nije ni bila ugovorena.

Tužilaštvo u naredbi praktično priznaje da je ovako postavljen sistem bio nepotpun. Navodi da bi, gledano iz perspektive svrhe video-nadzora, bilo logično planirati aktivno snimanje i čuvanje snimaka. Ipak, zaključuje da ugovorne strane takvu obavezu nisu ugovorile - sistem je trebao omogućiti praćenje stanja u vozilima uživo, dok je servisiranje opreme bilo vezano za garantni period.

Tužilaštvo navodi i da bi za rasvjetljavanje same nesreće bilo lakše da snimci postoje, ali nije pronašlo protivpravnost u načinu na koji je video-nadzor ugovoren. Zbog toga je zaključeno da ni u ovom segmentu nema krivičnog djela i da se istraga neće provoditi.

Reklame na starim tramvajima - jesu li morali voziti zbog ugovora?

Treća oblast odnosila se na tvrdnje da su stari tramvaji, uključujući ČKD-K2 i tramvaj 516, morali biti puštani u saobraćaj kako bi se ispunili ugovori o reklamiranju sa firmama "Info Media Group" i "Megatone" iz Banje Luke.

Prema navodima koji su provjeravani, postojala je sumnja da su stara vozila morala biti u saobraćaju bez obzira na tehničku ispravnost kako bi se pogodovalo ovim kompanijama. Zbog toga je Tužilaštvo naložilo provjeru kompletnog poslovnog odnosa Ministarstva saobraćaja KS, GRAS-a i dvije kompanije.

Provjere Finansijske policije obuhvatile su zakonitost procedure, finansijsko poslovanje, ugovorne odnose i oglašavanje upravo na starijim tramvajima, kao i pitanje jesu li vozila s reklamama koja su puštana u saobraćaj bila tehnički ispravna.

Utvrđen je sistem prema kojem se zakup nije plaćao jednostavno zato što je reklama postavljena na određeno vozilo. Mjesečni račun zavisio je od toga koliko je dana konkretno vozilo stvarno bilo u saobraćaju.

Za svaki dan kada vozilo nije izašlo na liniju mjesečni zakup se umanjivao. Kod tramvaja su podaci provjeravani kroz "Karton dnevnog pregleda tramvaja", na osnovu kojeg se pravio mjesečni izvještaj o izlasku vozila u saobraćaj.

U tim kartonima evidentirani su garažni brojevi tramvaja koji su izašli u saobraćaj, ali i vozila koja nisu bila ispravna te opis kvara zbog kojeg nisu izašla na liniju. Ti podaci kasnije su korišteni za obračun reklamiranja.

Provjere su, prema Tužilaštvu, pokazale i da GRAS nije mogao osigurati prvobitno predviđeni kapacitet od 80 vozila, zbog čega je fakturisan znatno manji broj vozila - u pojedinim periodima svega 27.

Upravo je to bilo ključno za konačnu odluku.

Tužilaštvo navodi da nije potvrđena tvrdnja da su stari tramvaji morali saobraćati kako bi bile ispunjene obaveze prema "Info Media Group" i "Megatoneu". Ugovorima nije bila propisana obaveza da sva vozila na kojima su postavljene reklame moraju biti u saobraćaju.

Princip je, prema utvrđenjima Tužilaštva, bio jednostavan: koliko je vozila s reklamama određenog dana bilo u saobraćaju, toliko je GRAS fakturisao. Ako vozilo nije saobraćalo, račun se umanjivao.

Tužilaštvo zato tvrdnju da su i tehnički neispravna vozila morala biti puštana u saobraćaj opisuje kao konstrukciju koja nije potkrijepljena dokazima. Kako ni u ovom poslovnom odnosu nisu pronađeni elementi protivpravnosti, donesena je naredba o neprovođenju istrage.

Zašto, na kraju, nema istrage?

Zajednički zaključak Tužilaštva za sve tri provjeravane oblasti jeste da prikupljeni dokazi nisu potvrdili postojanje krivičnog djela.

Kod kočnica je utvrđeno da servisirane špule nisu bile ugrađene ni u tramvaj 516 niti u bilo koji drugi tramvaj, dok vještaci nisu pronašli tehničku neispravnost kočionog sistema koja bi doprinijela nesreći.

Kod kamera je utvrđeno da snimak iz tramvaja 516 ne postoji, ali i da ugovorom nije bila propisana obaveza čuvanja tih snimaka, zbog čega Tužilaštvo nije pronašlo protivpravnost koja bi predstavljala osnov za krivično djelo.

Kod reklamiranja provjere nisu potvrdile tvrdnje da su stari ili tehnički neispravni tramvaji morali biti u saobraćaju zbog komercijalnih ugovora. Naprotiv, utvrđeno je da se zakup umanjivao za dane kada reklamirano vozilo nije bilo u saobraćaju.

Zbog toga je Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo u sva tri segmenta donijelo naredbu o neprovođenju istrage, uz zaključak da iz prijave, medijskih navoda i prikupljenih dokaza proizlazi da prijavljena postupanja ne predstavljaju krivično djelo.

Cijelu Naredbu pročitajte OVDJE.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad