Za zločine nad zarobljenicima kod Viteza 20 godina zatvora

Sud Bosne i Hercegovine je izrekao presudu kojom je Almir Sarajlić osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina protiv ratnih zarobljenika na području Viteza, dok su sedmorica bivših pripadnika Armije BiH oslobođeni optužbe.

Sudsko vijeće je Sarajlića proglasilo krivim za ubistvo 12 zarobljenih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) počinjeno 22. decembra 1993, a optužbi je oslobodilo bivše komandante i pripadnike 325. brigade Armije BiH Ibrahima Purića, Ibrahima Tarahiju, Nijaza Sivru, Rušita Nurkovića, Sadika i Šaćira Omanovića, te Kasima Kavazovića.

Vijeće je pozivajući se na svjedoka K-3, kao očevica ubistava, ali i iskaze drugih svjedoka, zaključilo da su se vojnici HVO-a u zaseoku Šafradini, kod Križančevog sela i Dubravice, izašli iz podruma i odložili oružje, te da su ih nakon maltretiranja, Sarajlić, Omanovići i Kavazovići poveli do stotinjak metara udaljene kuće Sarajlića, koji im je naredio da uđu u tranše.

“Za njima je išao K-3… Vidio je da samo Almir Sarajlić puca, a ostali su samo prisutni, čak je čuo Sadika Omanovića kako pita: ‘Šta to uradi””, kazala je predsjedavajuća Vijeća Jasmina Ćosić Dedović.

Ona je dodala da su brojni svjedoci naveli da su bile priče kako je Sarajlić počinio ubistva, a da su neki u tom kontekstu spominjali i Omanoviće i Kavazovića. Vijeće je, kako je obrazložila, poklonilo vjeru svjedoku K-3 koji je vidio da samo Sarajlić puca.

Ćosić Dedović je rekla da Vijeće nije povjerovalo tvrdnjama Odbrane da je Sarajlić u to vrijeme bio na drugom mjestu, kao ni da je svjedočenje K-3 rezultat dugotrajnog sukoba sa optuženim. Predsjedavajća je kazala da je Vijeće ocijenilo vjerodostojnim svjedočenje K-3, napominjući da je on bio fizički napadnut tokom istrage i da mu je Sarajliću nudio razne stvari.

Sarajlić je osuđen po zakonu bivše SFRJ, a Vijeće je ocijenilo da je maksimalna kazna opravdana.

Tačku optužnice protiv Tarahije, nekadašnjeg komandanta Trećeg bataljona 325. brigade, i Nurkovića, koji je bio pomoćnik komandanta brigade za moral, Vijeće je ocijenilo vrlo problematičnom i konfuznom.

Ćosić Dedović je kazala da se dvojica optuženih, koji su bili prisutni prilikom zarobljavanja vojnika, terete kao saizvršioci u ubistvu, a da u činjeničnom opisu ima i elemenata komandne odgovornosti.

“Dokazi ne potvrđuju da se Tarahija i Nurković mogu dovesti u vezu sa maltretiranjem zarobljenika”, kazala je sudija, ističući da je Tarahija prekinuo maltretiranje i rekao da se zarobljenici vode u Počulicu i predaju vojnoj policiji.

Ćosić Dedović je dodala da nije jasno u čemu se trebao ogledati propust Nurkovića u situaciji kada je na terenu prisutan komandant.

I tačku optužnice koja tereti Sivru, bivšeg pomoćnika komandanta 325. brigade za bezbjednost, Vijeće je ocijenilo konfuznom i nerazumljivom. Prema Vijeću, Tužilaštvo nije dokazalo da je Sivro posredovao u puštanju iz pritvora Sarajlića i Omanovića, gdje su se nalazili zbog ilegalnog prebacivanja civila s teritorije Armije BiH na područje pod kontrolom HVO-a, što je bilo bezbjednosni problem.

Odbačena je i tvrdnja da je Sivro naredio strijeljanje zarobljenika kako ne bi progovorili o prebacivanju preko linije i time doveli da on odgovora.

“Nijedan dokaz o tome nije izveden. K-3 nije rekao da je Siro bio prisutan a kamoli da je izdao naredbu”, navela je predsjedavajuća.

Ona je rekla da se dokumenta u kojem se navodi da je “po naređenju Sivre strijeljano 12 ustaša” predstavlja operativnu informaciju bezbjednosnog organa. Vijeće nije poklonilo vjeru ni svjedoku koji je tvrdio da je Sivro izdao tu naredbu.

Prema prvostepenoj presudi, nisu izvedeni ni jasni i konkretni dokazi protiv Purića, nekadašnjeg komandanta 325. brigade, kojem je na teret stavljeno da je znao ili imao razloga da zna da se podređeni spremaju počiniti djelo, kao i da nije kaznio počinioce.

“Purić je de jure bio nadređen u 325. brigadi… međutim tu je funkciju preuzeo desetak dana prije operacije, nije se snašao i imao je niz opstrukcija”, kazala je Ćosić Dedović.

Ona je dodala da nije dokazano da je znao ili mogao znati za zločin, te da Vijeće nije prihvatilo iskaz svjedoka koji je rekao da je Purić bio prisutan kada je telefonom pozvano iz pretpostavljene komande s pitanjem ko je pobio zarobljenike.

Predsjedavajuća je kazala da je Purić smijenjen četiri dana nakon akcije s pozicije komandanta Taktičke grupe “Sjever” a nakon mjesec i s pozicije komandanta 325. brigade. Navela je da nema izvještaja da je Purić bio obaviješten o zločinu, te da nije bio dužan da se bavi medijskim izvještajima pošto je u to vrijeme vođena propaganda sa neistinitim informacijama.

Puriću je na teret stavljeno i ubistvo civila Matilde Franjović i Kate Alilović, Vijeće je konstatovalo da su one stradale u samoj zoni borbenih dejstava i da se ne može prihvatiti da je počinjen zločin protiv civilnog stanovništva. Vijeće nije našlo dokaza da su u akciji paljene kuće i pljačkana imovina. Akcija od 22. decembra, kako je navela Ćosić Dedović, bila je u okviru operacije “Prozor”, koja je isplanirana na višem nivou.

“Koji su razlozi rukovodili Tužilaštvo da ovu akciju naziva napadom na vojnike HVO-a, Vijeću ostaje nepoznato”, kazala je Ćosić Dedović.

Na izrečenu presudu dozvoljena je žalba, piše Detektor.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za An droid|iPhone/iPad