Danas je 11. Za druge običan datum ali za Žene Srebrenice još jedan dan borbe, traženja istine i pravde. Kako kažu, oguglale su na provokacije koje dolaze od pojedinaca iz Republike Srpske i žele samo pronaći svoje najbliže i pokopati ih. Samo više od toga žele da se prava istina nikad ne zaboravi.

Udruženje Žene Srebrenice osnovano je 1995. Godine, a formirale su ga žene koje su preživjele ratne strahote u Podrinju i genocid u Srebrenici, žene koje su izgubile muške članove porodice i ostale prepuštene same sebi. Ipak, nisu pale u očaj već su krenule u borbu za istinu i pravdu.

“Mi se držimo isto kao i na početku pa ćemo dok se ne završi i dok se ne nađe posljednja ubijena osoba. Teško je i kada pronađeš i ukopaš i znaš da ga nema više. Ali opet moraš da se boriš”, kazala je Habiba Mašić, iz udruženja Žene Srebrenice.

Kako kažu, više imaju mrtvih nego živih, a sa traumama žive posebno kada saznaju na koji način su ubijani njihovi muževi, sinovi, očevi, braća.

“Mog su muža strijeljali u Kozluku, mnogo ih je strijeljano. Oni su iskopali rupu i da su ih gonili i da su jedan po jedan skakali, a oni su ih u zraku ubijali. Možeš misliti koji je to…ne znam kako da kažem. Kakva je to duša, srce. Ko je to radio? Spava li mirno? Je li živ? Šta je s njim?”, pita se Naza Hasanović iz ovog udruženja.

U zajedničkoj nevolji, bolu i tuzi, drže se jedna druge i poslije smrti Hajre Ćatić koja ih je vodila godinama. U ovoj sobi, zajedno su pratile sva suđenja ratnim zločincima okružene fotografijama nestalih čije kosti još traže.

“Kada nađeš kost, kost. Neka ima smiraj i da postoji. Iz više razloga. Prvo zbog svog osjećaja, a drugo zbog svih tih dokazivanja. Vidite šta se radi u ovoj našoj državi. Kakve manipulacije , minimiziranje i vrijeđanje. Pa, hoće da dokažu da mi nismo imale svoje najmilije”, priča nam Nura Begović iz udruženja.

Iako je žena sve manje, cilj borbe ostaje isti, a posebno su glasne svakog 11-og u mjesecu. Noseći imena ubijenih, dostojanstveno traže da se otkriju grobnice, da se kazne odgovorni, da se ne zaboravi.

“Mi izlazimo svakog 11-og u mjesecu i izlazit ćemo dokle god je i jedna živa. Nećemo odustati. Nas da nije bilo,ovo bi se zaboravilo. Ne bi se znalo. Mi izlazimo zbog naših umrlih, zbog naše djece, zbog budućih pokoljenja. Zbog budućnosti djece čitavog svijeta da se nikada nikome ne desi Srebrenica i Bosna i Herecgovina”, kazala je Vasvija Kadić iz udruženja Žene Srebrenice.

Ovim hrabrim podrinjskim ženama u mirnoj šetnji redovno se pridružuju Tuzlaci, a one pozivaju sve preživjele da im se priključe. Da smognu snage ispričati svoja iskustva i govore istinu, a ona je samo jedna.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad