Među onima čiji će pomsrtni ostaci biti ukopani ove godine u Potočarima su i kosti Salčina Sinanovića. Ranije su ukopana njegova dva sina, dok je treći, koji je uspio preživjeti, vratio se na prijeratno ognjište.

Porodica Sinanović je zadnji put zajedno prenoćila u Kazanima u prijateljevoj kući. Danas 77-godišnja Aiša prisjeća se da im je jedan mještanin rekao da idu u Srebrenicu i jave se UN-u.

“Mi smo tamo došli, rekli su nam da nas voze kamioni do Potočara. Odatle su nam peti dan rekli da idemo za Tuzlu”, priča nam Aiša, supruga Salčina Sinanovića koji će ove godine biti ukopan u Potočarima.

Njen muž Salčin pokušao se domoći slobodne teritorije sa sinovima sa kojima je zadnji put bio skupa u noći 11. jula na zloglasnoj lokaciji Bukva na Kameničkom brdu.

“Ja sam doveo oca tu, sjeli smo, jeli. Ja sam tada imao žensko dijete, ovu stariju kćerku, stariji brat Senad mi je rekao: Burazeru, najbolje bi bilo da mi ne idemo više zajedno u koloni, past će granata, pobit će nas sve. Najbolje bi bilo da se razdvojimo, ti idi na jednu stranu, mi na drugu, da iko pređe i da se brine o njoj. Tako je bilo, tu smo se razdvojili”, prisjeća se Salčinov sin Mirsad.

Palo je drvo kao zasjeda na kolonu, a Mirsad je već bio sišao u Mravinjce. Otac i braća su zarobljeni i ubijeni. Salčin je imao 57 godina, sinovi Senad i Sadik, 26 i 19. Mirsad je braću ukopao ranije, oca će ove godine. Ubijen je u Poljoprivrednoj zadruzi u Kravici, a kosti su pronađene u grobnicama na Budaku i u zelenom Jadru.

“Našli su mi njegov donji veš, pantole, štednu knjižicu, njegovu tabakeru, kesicu duhana. Sada mi je teže. Kada sam to sve vidio, sjetio sam se kakav je otišao, a sada dobijaš odijelo. Sve sam uzeo da čuvam za sebe”, priča Mirsad za N1.

I nakon svega, ima li života i suživota u Podrinju?

“Normalno da ti pamtiš šta je bilo. Ali ne možeš ti znati ko ti je ubio brata, oca. Bio to Srbin, musliman, ne može niko znati baš i da direktno kaže u oči: Ti si ubio. Jedino ako postoji neko ko je preživio pa da kaže, spasio me taj i taj. Onda možeš pričati. Ovako, ne pričam ništa između sebe. Ti znaš da je neko ubio, ali ne znaš ko je. I tako hodamo i jedni i drugi”, izjavio je Mirsad.

Mirsad se vratio na prijeratno ognjište u Urisiće, udaljeno oko 40 km od Srebrenice. Nekada je selo imalo 35 domaćinstava, sada tri.

“Ja vidim da je ovo sve završilo, da sve nestaje. Ja sam posljednja generacija koja će biti ovdje. Ako ja iselim i odem odavde, ovo selo će se ugasiti i doći će životinje da žive”, naveo je Mirsad.

Sinanovići se bave poljoprivredom, imaju pet krava i dva puta sedmično idu do Srebrenice da prodaju mliječne proizvode. Žive kako umiju, sa sjećanjem i sjetom na vremena kada je porodica bila na okupu u svojoj kući, a ne na mezarju u Potočarima.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad