Rijeka u Hercegovini teče 96 kilometara po površini i još oko 90 pod zemljom: Trebišnjica izlazi na tri različita mjesta

Trebišnjica na površini teče 96,5 kilometara, a onda nestaje u ponorima Popovog polja i nastavlja još oko 90 kilometara pod zemljom. Ukupno to je oko 187 kilometara, pa se ubraja među najduže ponornice na svijetu.

Voda koja ponire u Popovom polju ne izlazi na jednom mjestu. Dio se pojavljuje na izvoru Ombla u Rijeci dubrovačkoj, dio u podmorskim vrelima kod Slanog, a dio na vrelu kod Čapljine, u slivu Neretve.

Kako rijeka nestaje

Istočna Hercegovina leži na krečnjaku, stijeni koju voda kroz hiljade godina rastvara i u kojoj stvara pukotine, kanale i pećine. Trebišnjica ponire na više mjesta: u Cerničkom i Fatničkom polju, a najviše u donjem dijelu Popovog polja, blizu granice s Hrvatskom, u velikim ponorima Doljašnica i Ponikva.

Od Fatničkog polja do izvora kod Bileće voda pod zemljom pređe oko 30 kilometara. Ombla kod Dubrovnika, koju napaja dio te vode, ima prosječan protok od 24 kubna metra u sekundi, iako je sama rijeka dugačka tek tridesetak metara.

Polje koje je bilo jezero

Popovo polje je prije izgradnje hidroelektrana svake jeseni i zime bilo poplavljeno. Voda bi se mjesecima zadržavala, a sela na rubovima polja živjela su s ritmom jezera koje dolazi i odlazi.

Betonsko korito od 67 kilometara

Danas je Trebišnjica jedna od najizmijenjenijih rijeka u regiji. Brana Grnčarevo kod Bileće 1967. stvorila je Bilećko jezero, površine 33 kvadratna kilometra i dubine do 104 metra. Godine 1979. korito kroz Popovo polje obloženo je betonom u dužini od 67 kilometara, kako voda ne bi ponirala kroz manje ponore.

Voda se danas tunelima vodi do hidroelektrana kod Trebinja, Dubrovnika i Čapljine. Hidroelektrane Trebinje i Dubrovnik zajedno godišnje proizvedu oko 2,19 milijardi kilovat-sati struje.

Svijet ispod Hercegovine

Isti podzemni sistem dom je jednoj od najbogatijih pećinskih faunâ na svijetu. U pećini Vjetrenica kod Zavale, na rubu Popovog polja, registrovano je više od 200 vrsta, od kojih je oko 37 prvi put opisano upravo tamo. Vjetrenica je 2024. upisana na UNESCO-ovu listu svjetske baštine.

Zbog toga hidrolozi Trebišnjicu ne posmatraju kao jednu rijeku, nego kao sistem koji povezuje kraška polja, podzemne kanale i more, preko granice BiH i Hrvatske.