Kako se zove mužjak vjeverice? Riječ postoji, ali je rječnik označava kao knjišku

Riječ vjeverica gramatički je ženskog roda i koristi se za cijelu vrstu, pa i za mužjake. Kad je spol važan, najjednostavnije je reći mužjak ili ženka vjeverice. Hrvatski jezični portal ipak ima i posebnu odrednicu: vjeverac, u genitivu vjeverca, s objašnjenjem "mužjak vjeverice" i skraćenicom koja označava knjišku riječ.

U engleskoj literaturi o crvenoj vjeverici mladunci se zovu kits ili kittens, kako ih nazivaju i britanske organizacije koje se bave zaštitom ove vrste.

Crvena vjeverica može biti i gotovo crna

Vjeverica iz naših šuma i parkova je obična ili crvena vjeverica (Sciurus vulgaris). Tijelo joj je dugo 19 do 23 centimetra, rep još 15 do 20, a odrasla životinja teži između 250 i 340 grama.

Ime crvena pomalo zavarava. Prema podacima britanskog Red Squirrel Survival Trusta, krzno joj može biti od gotovo bijelog do gotovo crnog, zavisno od genetike, starosti i godišnjeg doba. U kontinentalnoj Evropi tamne, gotovo crne jedinke česte su, dok su u Britaniji rijetke. Tamna vjeverica u parku zato nije druga vrsta.

Zašto upravo ujesen zakopava lješnjake

Vjeverica ne spava zimski san. Zimu preživljava od sjemenki iz češera i hrane koju je sakrila tokom jeseni: lješnjaka, žira i bukvice. Hranu ne drži na jednom mjestu, nego plodove zakopava pojedinačno, na mnogo različitih mjesta. Tako gubitak jednog skrovišta nije presudan, ali svako mora ponovo pronaći.

U tome joj pomaže nos. Njemački zoolog Herbert Wiltafsky zabilježio je 1978. da crvena vjeverica može nanjušiti zakopan lješnjak s udaljenosti do 30 centimetara. Skrovišta nisu sigurna ni od drugih: u britanskom istraživanju iz 1993. godine od 266 posmatranih zakopanih plodova 27 je premješteno u roku od dva sata, a 16 su odnijele i ponovo zakopale druge vjeverice.

Ne pronađe sve što je zakopala. Zaboravljeni plodovi mogu proklijati, pa vjeverica, bez namjere, pomaže širenju šume.

Čuperci na ušima rastu za zimu

Najprepoznatljiviji znak crvene vjeverice su čuperci dlake na vrhovima ušiju. Zimi su dugi oko tri centimetra, a ljeti se prorijede ili potpuno nestanu. Krzno se mijenja dvaput godišnje, u proljeće i ujesen, pa je zimska dlaka gušća, a rep bujniji.

Po jakom vjetru i nevremenu vjeverica ostaje u gnijezdu i izlazi samo po hranu. Gnijezdo pravi od grančica i lišća, oblaže ga mahovinom i obično je promjera oko 30 centimetara. Jedna životinja često ima nekoliko gnijezda.

Parenje počinje već u januaru

• Parenje: može početi već u januaru, kad mužjaci jure ženke po krošnjama.
• Trudnoća: traje oko 38 dana.
• Leglo: prosječno tri mladunca, najviše pet. Rađaju se goli i slijepi, a oči otvaraju nakon tridesetak dana.
• Briga o mladima: samo majka; mužjak u podizanju mladih ne učestvuje. Mladi su samostalni nakon osam do deset sedmica.
• Drugo leglo: kad ima dovoljno hrane, ženka može imati i ljetno leglo.

U prirodi crvena vjeverica živi od tri do sedam godina, a u zatočeništvu znatno duže. Najkritičnija je prva zima: mnogi mladi je ne prežive ako je hladna, a hrane malo. Zato su jesenja skrovišta, koja ovih dana vjeverice pune po parkovima i šumama, pitanje opstanka.