Mohorovičić je iz jednog potresa 1909. izračunao da Zemljina kora ispod Zagreba ima 54 km

Mohorovičić je rođen 23. januara 1857. u Voloskom kod Opatije. Matematiku i fiziku studirao je u Pragu, gdje mu je jedan od profesora bio fizičar Ernst Mach. Od 1882. devet godina predavao je na nautičkoj školi u Bakru i tamo 1887. osnovao meteorološku stanicu. Od 1892. vodio je Meteorološki opservatorij na Griču u Zagrebu.

Do tada je bio prije svega meteorolog. Seizmografi postavljeni u opservatoriju prije 1909. godine dali su mu, međutim, podatke koji su promijenili sliku o unutrašnjosti Zemlje.

Šta su pokazali zapisi s desetak stanica

Epicentar potresa bio je 39 kilometara jugoistočno od Zagreba. Mohorovičić je prikupio vremena dolaska valova sa desetak seizmoloških stanica i primijetio nešto neobično: na udaljenijim stanicama isti tip vala stizao je u dvije grupe. Kako navodi američki Geološki zavod (USGS), valovi koji su prošli dublje kroz Zemlju stizali su prije onih koji su putovali bliže površini.

Objašnjenje je moglo biti samo jedno: na određenoj dubini materijal se naglo mijenja, a valovi u donjem sloju putuju brže. Na toj granici lome se i odbijaju kao svjetlost kad prolazi kroz staklo. Mohorovičić je izračunao da je kora ispod Zagreba debela oko 54 kilometra, a u godišnjaku zagrebačkog opservatorija, koji je izlazio na njemačkom i hrvatskom, granicu je zaokružio na oko 50 kilometara.

Granica nazvana po njemu na svakoj je karti Zemljine unutrašnjosti

Granica između kore i plašta danas se zove Mohorovičićev diskontinuitet ili kraće Moho. Prema USGS-u, ispod okeanskog dna nalazi se u prosjeku na dubini od oko sedam kilometara, a ispod kontinenata na 30 do 50 kilometara.

Mohorovičić je razvio i metodu za određivanje epicentra potresa, a od 1909. predavao je o pravilima gradnje koja su preteča današnje protupotresne gradnje. Kada se tlo zatrese i u BiH, kao u avgustu, kada su tri zemljotresa tokom noći osjetila i u Sarajevu, seizmolozi i danas epicentar računaju iz razlike u vremenu dolaska valova.

Umro je u Zagrebu 18. decembra 1936. Po njemu su 1970. nazvani krater na udaljenoj strani Mjeseca, a 1996. asteroid 8422 Mohorovičić.

Ispod Dinarida kora je debela i više od 55 kilometara

Granica koju je Mohorovičić prvi izmjerio nije svugdje na istoj dubini. Studija seizmologa iz Hrvatske, Italije, Australije i Slovenije, objavljena 2020. u časopisu Tectonics, analizirala je zapise sa 87 seizmoloških stanica. Pokazala je da je kora najdeblja ispod središnjih i južnih Dinarida, gdje Moho leži na više od 55 kilometara.

Dinaridi su planinski lanac kojim prolazi veći dio Bosne i Hercegovine. Prema istoj studiji, prema Panonskoj nizini kora se stanjuje na 25 do 35 kilometara, a ispod Jadrana iznosi od 30 do više od 45 kilometara.

Ni najdublja bušotina nije stigla ni do pola puta

Do Moho granice čovjek nikad nije došao. Najdublja bušotina na svijetu, Kola na sjeveru Rusije, bušena je dvadesetak godina i stigla do 12.262 metra, a radovi su prekinuti 1992. Kako piše Scientific American, na dnu je izmjereno oko 180 °C, gotovo dvostruko više od očekivanog, a planirana dubina od oko 14,5 kilometara nije dostignuta.

Čak i tamo gdje je kontinentalna kora najtanja, granica je na oko 30 kilometara, više nego dvostruko dublje od dna te bušotine. Zato sve što znamo o granici kore i plašta i danas dolazi iz seizmičkih valova, metodom čije je temelje Mohorovičić postavio prije 117 godina. Kako naučnici danas pokušavaju unaprijed procijeniti gdje prijeti potres, pročitajte u tekstu naučnici tvrde da mogu predvidjeti gdje će udariti sljedeći veliki zemljotres.