Bojni brod od 500.000 tona pored kojeg legendarni Yamato izgleda kao "obični čamac"

U konačnici osuđen da ostane samo eksperiment, IJN Zipang ostaje jedan od najzanimljivijih koncepata brodova ikada.

Neposredno prije izbijanja Prvog svjetskog rata, jedan vizionarski japanski mornarički oficir predložio je planove za ono što je mogao biti najveći ratni brod ikada izgrađen. Nazvan Zipang, ovaj mega brod težio bi nevjerovatnih 500.000 tona, nadmašujući sve što je tada ili poslije bilo na površini.

S obzirom da vjerovatno nikada niste čuli za njega, ne bi trebalo biti iznenađenje da je ideja brzo napuštena. Ali koncept je bio i zabavan i fascinantan.

IJN Zipang - flota u jednom brodu

Ideja jednog poručnika Hidetara Kanede, IJN Zipang ulazi u historiju kao jedan od najambicioznijih brodova ikada zamišljenih. Sa pola miliona tona deplasmana, brod bi imao efektivnu vatrenu moć cijele flote u jednom brodu.

Poređenja radi, u to vrijeme, prosječni bojni brod težio je između 25.000 i 30.000 tona. Također bi nadmašio poznate japanske super-bojne brodove, klasu Yamato, koji su težili 72.000 tona.

S obzirom na to, Zipang bi bio skoro 7 puta teži od Yamata. Da je ikada izgrađen, bio bi stariji od Yamata za nekoliko decenija.

Zamišljen sa širinom od 90 metara, brod bi bio dug preko 609 metara. Da bismo to stavili u perspektivu, najveći ratni brod ikada izgrađen, USS Gerald R. Ford, dug je samo 342 metra. Pisali smo ranije o najvećem brodu ikad koji se koristi za demontažu naftnih paltformi.

Veličina je bitna

295 stopa je, igrom slučaja, prosječna dužina talasa u tom dijelu svijeta. Ali njena veličina je samo početak priče. Trup ove veličine bi, teoretski, omogućio Zipangu da montira preko 100 teških topova. Potencijalno kalibra i do 20 inča (51 cm).

Brod je također bio zamišljen da bude vrlo okretan, sa potencijalnom maksimalnom brzinom od 42 čvora; zaista ambiciozan dizajn.

Japan nije bio jedina nacija koja je sanjala o ratnim brodovima golijatskih razmjera. Poznato je da je Ujedinjeno Kraljevstvo imalo ambicije za vrlo veliki nosač aviona pod nazivom HMS Habakkuk, o čemu je pisao CNN.

Planiran da bude dug oko 600 metara, ovaj gigantski brod bi bio napravljen od mješavine drvene pulpe i leda. Na kraju odbačena, ideja je bila da se od njega napravi nepotopivi brod za suprotstavljanje njemačkim podmornicama na srednjoatlantskom ratištu.

Kolosalni brod nikada nije prošao dalje od nacrta

Prvo što treba napomenuti je da IJN Zipang nikada nije bio ozbiljan prijedlog Kanedinog projekta, već više kao eksperiment. Razmišljao je da bi Japan možda želio usmjeriti svoje ograničene resurse na manji broj većih i snažnijih brodova, a ne na mnogo manjih i slabijih.

IJN Zipang je, u tom smislu, krajnji zaključak ove linije razmišljanja. Iako nam ovo danas može zvučati ludo, morate se staviti u način razmišljanja pomorskih dizajnera tog vremena.

Prije dominacije nosača aviona, dreadnoughti (kasnije bojni brodovi) bili su središnji dio svake ozbiljne mornarice. Sa masivnim topovima i debelim oklopom, ko god je imao najveći, teoretski je imao najveću kontrolu nad morima.

Dodajte tome činjenicu da je japanska mornarica naučila neke vrlo teške lekcije iz Rusko-japanskog rata o snazi ​​dreadnoughta, i stvari počinju dolaziti na svoje mjesto (barem konceptualno).

Japan se oduvijek borio s nedostatkom prirodnim resursima poput čelika i nafte i (barem u to vrijeme) nije bio velika industrijska sila. I stoga, Japan nikada nije mogao parirati drugim velikim silama u smislu brojnosti.

Dakle, Kaneda je vjerovao da bi možda bilo najbolje da "mi (Japan) ne možemo da ih nadmašimo u izgradnji, da ih nadmašimo u oružju jednim čudovištem".

Da li bi Japan mogao izgraditi IJN Zipang?

Ukratko, ne. U to vrijeme, Japanu su nedostajali i resursi i fizička sposobnost da se nosi s projektom ovih razmjera.

Godine 1912., nacija je jedva imala dovoljno brodogradilišta za izgradnju vlastitih dreadnoughta, a kamoli diva poput Zipanga. Njihov najveći ratni brod u to vrijeme, Kongo, morao je biti prepušten britanskim brodogradilištima, na primjer.

Čudovište od 500.000 tona ove vrste zahtijevalo bi najveće suhe dokove koje je svijet ikada vidio u to vrijeme. Također bi zahtijevalo podjednako ogromne dizalice, kapacitete za proizvodnju čelika i transportne sisteme za upravljanje.

A to je samo za izgradnju trupa. Da bi se brod zapravo kretao, bile bi mu potrebne ogromne parne turbine, daleko veće čak i od najvećih izgrađenih u to vrijeme.

Potrošnja goriva za takav brod vjerovatno bi dovela japansku mornaricu do bankrota. Čak i da su to mogli izvesti, diskutabilno je da li bi takav brod uopće bio koristan u borbi.

Sve ili ništa

U borbi bi se vjerovatno prilično loše pokazao na moru, posebno u smislu radijusa okretanja. Brod bi također bilo gotovo nemoguće sakriti i bio bi idealna meta za podmornice.

Kanedin osnovni koncept da se Japan treba više fokusirati na kvalitet nego na nadmoćnu silu inspirisao je Yamato i Mushashi 1930-ih.

Kako će kasnije saznati njegov poznatiji potomak, Yamato, bio bi također nevjerovatno ranjiv na napad aviona. Zanimljivo je da će Yamatov dizajner, Yuzuru Hiraga, kasnije pripisati zasluge Kanedi za njegove ambicije, objašnjavajući da je bio na pravom putu, samo je razmjera bila malo pogrešna.

Iako IJN Zipang na kraju nikada neće biti odobren, nije bio toliko lud koncept koliko se na prvi pogled čini. Kada se stavi u perspektivu tadašnjeg pomorskog strateškog razmišljanja, ideja o jednom brodu koji vlada svima odjednom ima smisla.

Međutim, kako je pomorska historija kasnije pokazala, ulaganje u uravnoteženiju silu, umjesto klađenja na superoružje, pokazalo se kao bolja ideja.

Što se tiče veličine, Kanedov san će se kasnije ostvariti, samo za trgovinu, a ne za rat. Supertanker Seawise Giant, koji je prikladno izgrađen u Japanu i nosivosti preko 500.000 tona (kada je potpuno natovaren), isplovio je 1979. godine.

┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad