Umjetna inteligencija preuzima poslove na kojima smo učili raditi: "Plašim se za svoju djecu“

Upozorenja da bi razvoj umjetne inteligencije mogao snažno utjecati na tržište rada sve su glasnija. Geoffrey Hinton, jedan od pionira moderne umjetne inteligencije, upozorava na mogućnost masovne nezaposlenosti i neizvjesnost koju donosi brzina razvoja ove tehnologije.

Ipak, Nermin Hadžić smatra da u ovom trenutku niko ne može sa sigurnošću tvrditi da je ogromna nezaposlenost neposredno pred nama.

„Apsolutno bih se složio s tvrdnjom da je neizvjestan period ispred nas, ali sad trenutno da je blizu neka izvjesna ogromna nezaposlenost, još uvijek ne može niko to sa sigurnošću tvrditi“, kazao je Hadžić.

Prema njegovim riječima, ljudi su i dalje veoma važni u dijelovima posla u kojima treba donositi odluke, reagovati na nepredvidive situacije i uzeti u obzir veliki broj različitih faktora.

S druge strane, tamo gdje posao slijedi jasan algoritam ili šablon, umjetna inteligencija već može obavljati veliki broj zadataka brzo i precizno.

Iskusni radnici imaju prednost, ali šta će biti s mladima?

Upravo tu počinje jedan od najvećih problema o kojem se tokom razgovora govorilo – šta se događa s ljudima koji tek trebaju ući u profesiju?

Vukojević smatra da se posljedice razvoja umjetne inteligencije ne mogu jednako posmatrati kada govorimo o iskusnim profesionalcima i mladima.

„Mi stariji, iskusniji, nemamo nikakvih problema. Ako ispravno koristimo alate, mi nemamo nikakvih problema da se izborimo s onim što je ispred nas. Problem, izazov su mladi“, kazao je.

Iskusan profesionalac već ima znanje, iskustvo i sposobnost da procijeni ono što mu umjetna inteligencija ponudi. Ako uz to nauči kvalitetno koristiti nove alate, njegova produktivnost može značajno porasti.

Vukojević je naveo i vrlo upečatljiv primjer.

„Danas jedan iskusan novinar, programer, full-stack developer, iskusan novinar s 20 godina iskustva, ako zna šta radi i kako da koristi nove AI agente, može samostalno da radi posao za koji mu je ranije trebalo 20 ljudi“, kazao je.

Problem, međutim, vidi na drugoj strani.

„On neće dobiti otkaz. Ali nemaju mladi, nemaju priliku da dođu u priliku da te neke stvari prođu kroz šablonske poslove, kroz repetitivne poslove“, upozorio je.

Upravo su takvi zadaci generacijama bili svojevrsna škola profesije. Mladi novinar, programer ili drugi profesionalac nije počinjao od najsloženijih zadataka. Znanje se gradilo kroz jednostavnije poslove, greške, ponavljanje i iskustvo.

Ako te prve stepenice sada može preskočiti umjetna inteligencija, postavlja se pitanje kako će nove generacije steći iskustvo potrebno da jednog dana obavljaju složenije poslove i nadziru upravo sisteme koji im danas pomažu.

„Plašim se za svoju djecu“

Vukojević je tu dilemu opisao kroz vlastito iskustvo.

„Ja se za sebe ne bojim. Imam 41 godinu. Sve što radim sa AI-em sam radio hiljadu puta ručno. Tako da se ne plašim toga, ali se plašim za moju djecu“, kazao je.

Potom je objasnio zašto.

„Moje dijete će prvu prezentaciju napraviti sa AI-em, a ja sam ih napravio na hiljade.“

Upravo ta razlika otvara veliko pitanje za obrazovanje. Šta se događa kada učenik ili student dobije alat koji može napisati tekst, napraviti prezentaciju, analizirati podatke ili riješiti drugi zadatak prije nego što je sam naučio kako se taj posao radi?

Vukojević kaže da upravo zbog toga u nastavi pokušava spojiti dva pristupa. Jedan dio semestra sa studentima radi „old school“, a drugi uz pomoć umjetne inteligencije, kako bi usvojili i jedno i drugo.

Umjetna inteligencija u novinarstvu: Problem nije alat

Razgovor je posebno otvorio pitanje novinarstva.

Dok traje Sarajevo Film Festival i novinari razgovaraju s autorima iz cijelog svijeta, sve lakše se mogu prepoznati pitanja koja djeluju kao da su nastala prema istom predlošku – „Koja je vaša poruka publici?“, „Šta želite da ljudi zapamte?“ ili „S kakvom emocijom želite da izađu?“.

Šta se događa ako alat počne zamjenjivati upravo ono što bi trebalo biti srž novinarskog posla – radoznalost, kontekst, lični kontakt i dobro potpitanje?

Vukojević smatra da problem nije u samoj umjetnoj inteligenciji, nego u načinu na koji je koristimo.

„Odgovorno tvrdim da nisu problem alati, nije problem AI, nego je problem što ne znamo kako se to radi“, kazao je.

Prema njegovom mišljenju, pravilna upotreba umjetne inteligencije novinarima bi zapravo trebala omogućiti da imaju više vremena za ljude.

Ako tehnologija može pomoći u transkripciji, provjeri činjenica, pripremi nacrta teksta, ilustracijama ili analitici, novinar dobija vrijeme koje može iskoristiti za teren, razgovore, izgradnju odnosa s izvorima i postavljanje boljih potpitanja.

„Jedina stvar koju ispravni AI agenti danas ne mogu da rade, niti trebaju da rade, jeste odlazak na teren. Dakle, prikupljanje primarnih informacija“, rekao je Vukojević.

Kada količina zamijeni kvalitet

Hadžić upozorava na još jednu opasnost – činjenica da uz pomoć umjetne inteligencije možemo proizvesti mnogo više sadržaja ne znači da je taj sadržaj kvalitetniji.

Kako je kazao, kvantitet je postao jedna od metrika dobrog korištenja umjetne inteligencije, iako to ne bi smio biti.

Poseban problem predstavljaju takozvane halucinacije – situacije u kojima sistem proizvede netačnu informaciju, ali je predstavi toliko uvjerljivo da je korisniku teško prepoznati grešku.

„Vrlo je teško razlikovati halucinaciju, odnosno neke apsolutno nevalidne stvari od pravog članka, pošto to AI tako fino upakuje da on vas manje-više ubijedi da to što piše u tom članku da je istina“, kazao je Hadžić.

Zbog toga će, smatra, profesionalci morati podići ljestvicu kada je riječ o kvalitetu, ali i kritičkom razmišljanju.

Koji bi poslovi mogli prvi biti pogođeni?

Kada je riječ o poslovima koji bi mogli biti među prvima na udaru automatizacije, Hadžić izdvaja one koji se zasnivaju na šablonu i jasno definisanom slijedu koraka.

Kao primjere naveo je određene poslove korisničke podrške i serijske prodaje.

Riječ je o poslovima u kojima radnik praktično dobije unaprijed definisan scenarij: ako korisnik kaže jedno, odgovara se na jedan način, ako kaže drugo – slijedi drugi unaprijed pripremljeni odgovor.

„Tu u biti vi pretvarate čovjeka u nekog, manje-više, bota, mašinu koji ima jasno algoritam funkcionisanja“, objasnio je.

S druge strane, duboku ekspertizu mnogo je teže zamijeniti.

Hadžić je kao primjer naveo stručnjaka za visokonaponske mreže s dvije decenije iskustva. Umjetna inteligencija može imati veliki broj podataka, ali konkretne situacije mogu biti specifične od slučaja do slučaja, dok odluke mogu imati i sigurnosne posljedice.

Zato ne očekuje da će konsultantska profesija jednostavno nestati, ali smatra da će se promijeniti očekivanja od takvih stručnjaka.

Ono što umjetna inteligencija ne može uzeti

Hadžić smatra da će iskustvo, kontakti i ličnost profesionalca postati još važniji.

„Vama niko ne može uzeti vaše kontakte, vama niko ne može uzeti vašu ličnost“, kazao je govoreći o novinarstvu.

Umjetna inteligencija može napraviti simulaciju intervjua, ali ne može promijeniti činjenicu da novinar do određene osobe može doći ili ne može, niti može sama izgraditi povjerenje izvora i odnose koji nastaju godinama.

„Ne može neko simulirati kroz AI neki intervju sa osobom do koje je teško doći. Znači, vi ili možete doći do te osobe ili ne možete doći do te osobe“, objasnio je Hadžić.

„Soft skills više nisu soft skills“

Što tehnologija bude sposobnija obavljati tehničke i repetitivne zadatke, ljudske sposobnosti mogle bi postajati vrednije.

Vukojević zato smatra da komunikaciju, empatiju, razumijevanje i sposobnost tumačenja više ne možemo posmatrati kao sporedne vještine.

„Soft skills više nisu soft skills, to su sada hard skills“, kazao je.

Upravo će na tim „ljudskim dimenzijama“, smatra, mlađe generacije morati mnogo više raditi.

„Sklapam pakt sa đavolom“

Posebno snažno upozorenje Vukojević je uputio mladima koji umjetnu inteligenciju koriste kao prečicu kroz obrazovanje.

Ako učenik ili student koristi isti alat da bez stvarnog učenja prođe kroz obrazovni sistem, mora se zapitati šta će se dogoditi kada jednog dana dođe kod poslodavca koji ima pristup istoj tehnologiji.

„Ako imaš AI koji može da te lansira kroz obrazovanje, sutra kad meni pokucaš na vrata, umjesto tebe će da sjedi Mac mini koji radi tvoj posao“, kazao je.

Logiku takvog odnosa prema tehnologiji opisao je riječima:

„Ako ja imam alat koji mi pomaže da završim nešto čime ću sutra da se bavim bez da se oznojim, pa neću imati posao sutra. Dakle, sklapam pakt sa đavolom.“

Umjetna inteligencija, dakle, ne znači automatski nestanak ljudskog rada. Ni sagovornici N1 nisu tvrdili da je masovna nezaposlenost izvjesna – naprotiv, naglasili su da je budućnost neizvjesna i da se ne može sa sigurnošću tvrditi koliki će biti gubitak radnih mjesta.

Ali jedna promjena već je vidljiva: tehnologija može preuzeti dio zadataka kroz koje su ljudi nekada učili kako postati stručnjaci.

Za iskusnog profesionalca umjetna inteligencija može biti alat koji mu omogućava da radi brže i više. Za mladog čovjeka koji tek treba steći iskustvo ista tehnologija može postati prečica koja mu pomaže – ali i prepreka da ikada izgradi znanje koje ne može biti zamijenjeno.

Zato pitanje više nije samo koje će poslove umjetna inteligencija moći raditi umjesto nas.

Možda je važnije pitanje: šta moramo nastaviti učiti raditi sami?

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad