Peter Galbraith, prvi ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Hrvatskoj, ekskluzivno je za N1 televiziju komentarisao akciju "Oluja" i prisjetio se ratnih dana.

Hrvatska slavi 20. godina od vojne operacije Oluja. Vi ste lično svjedočili tim događajima. Kako je to izgledalo?

“Ljudi su se pojavili da se prisjete jednog od najvažnijih događaja u historiji Hrvatske, to je bila jedna velika pobjeda, uz velike žrtve. Vidio sam zemlju koja je iznimno jako napredovala i koja je postala prava demokratska zemlja koja pokušava imati dobre odnose sa Srbijom. Da ste me prije 20 godina pitali vidim li ovakvu Hrvatsku u budućnosti, ne znam bih li vam mogao odgovoriti potvrdno”

Nakon svih tih i dalje se povlači pitanje jesu li Sjedinjene Američke Države dale zeleno svjetlo Hrvatskoj vojsci. Večernji list koji je prije dva dana objavio CIA-ine dokumente iz kojih proizilazi da vlada SAD-a nije znala za pripremu akcije. S druge strane godinama se govori o umirovljenim američkim časnicima koji su došli obučavati Hrvatsku vojsku. Što je istina?

“Znali smo, ne zbog CIA-e, jer je 19. jula dogodio ručak sa Šuškom i on mi je rekao za operaciju Oluja. Rekao mi je da će se raditi o operaciji koja će stvoriti koridor do Slunja. Naša pozicija je bila oblikovana onime što se dogodilo šest dana ranije u Srebrenici”

Poznato je vaše stajalište da su SAD morale odobravati akciju nakon onog što se dogodilo u Srebrenici. Rekli ste: “Razmjeri ubijanja postali su očigledni oko 25. jula. U isto vrijeme naši ljudi na terenu, baš kao i hrvatski dužnposnici, su me uvjerili da Mladić i Martić kreću na Bihać. Da Bihać padne to bi bilo puno gore nego u Srebrenici. Pred nama se nalazi težak izbor – dozvoliti novu Srebrenicu ili dozvoliti Hrvatima da napadnu Krajinu.

“Da. Morate upamtiti da nakon što je Srebrenica pala, Mladić usmjerio pozornost na Bihać i da je i tamo operirao na isti način, mogli smo očekivati novih 40.000 mrtvih mladića i muškaraca. NATO nije bio spreman umiješati se da bi spasio Bihać. Jedina alternativa je bila da Hrvati krenu u akciju i spase Bihać. Ako želite znati ko je odgovoran za operaciju Oluja, to je Ratko Mladić zbog onoga što je učinio Srebrenici”

Bili ste sa srpskim izbjeglicama koji su odlučili napustiti svoje domove. Kako ste se osjećali u tim trenucima… Strašno je za bilo kojeg civila kada mora napustiti svoj dom.

“Znamo da je 700 starijih ljudi koji nisu otišli zapravo ubijeno. Jasno je da Hrvatska nije učinila dovoljno da zaštiti civilno stanovništvo i dopustila je palež srpske imovine u Krajini. Bila je to tragedija za Hrvatsku jer je umanjila ono što je trebala biti veličanstvena pobjeda. Kada sam se popeo na traktor imao sam upute da odem na sastanak s Tuđmanom i da mu kažem da zaštiti izbjeglice. Tog jutra sam čitao što se dogodilo s izbjeglicama u Petrinji i Sisku – bila je jedna priča o tome kako su napadnuti”

Kod etničkog čišćenja vojska protjeruje civile s određenog područja. U ovom slučaju civili su pobjegli prije nego što je vojska stigla. Prema tome međunarodno pravo nije prekršeno i u prvim danima operacije Oluja nije bilo značajnijih kršenja humanitarnog prava?

“Etničko čišćenje može provesti bilo ko. Kada takve postrojbe dolaze na neko mjesto i proganjaju ih, to je etničko čišćenje. Nije bilo etničkog čišćenja”

Također ste ustvrdili da tokom operacije Oluja nije bilo prekomjernog granatiranja Knina. Topnički napadi su bili kratki i unutar grada nije bilo previše štete. Objasnili ste da je granatairanje Knina bilo značajno drugačije od uništavanja Vukovara, Sarajeva i Dubrovnika.

“Želim biti jasan – general Gotovina je optužen za prekomjerno granatiranje Knina, a moj iskaz je bio da nije bilo prekomjernog granatiranja Knina. SAD je vidio što se događa i u Kninu nismo vidjeli puno učinjene štete. Ne može se uspoređivati Knin i sistematsko uništavanje Vukovara i Sarajeva”

Je li tačno da ste pobunjenim Srbima u Istočnoj Slavoniji preko generala Jacguesa Kleina poručili da se ne šale s Hrvatima jer da bi Hrvatskoj vojsci trebalo samo tri sata da izbije na Dunav?

“Bila je riječ o pregovorima između hrvatske Vlade i pregvora sa Srbima u Slavoniji. Rekao sam im “ako ste realni, hrvatska vojska može biti na Dunavu za tri sata”. To nije bila prijetnja. Otišli smo u Knin i predstavili plan koji je davao veliku autonomiju, a to se Tuđmanu nije svidjelo. A taj idiot Martić nije htio niti čuti za to”

Bili ste svjedok na sudu u Haagu na suđenju generalima Gotovini, Markaču i Čermaku? Nekoliko godina kasnije Hrvatska je izručila svoje generale sudu u Haagu. Nije li to presedan u međunarodnim odnosima?

“Hrvatska je ispravno postupila i pokazala da je zemlja koja poštuje zakone. Generali su optuženi i morali su biti predani Haagu. Ideja da je pravda za gubitnike ne pripada današnjem vremenu. Hrvatska je ispravno postupila i pravda je provedena”

U novembru 1994. Sjedinjene Američke Države Hrvatskoj su zabranile napad na Krajinu?

“Imate dobre informacije. 12. novembra 1994. godine bio sam u Lovranu i dobio sam hitni poziv da se sastanem s Granićem i Šuškom. Rekli su mi da žele otvoriti koridor prema Bihaću i zanimalo ih je želi li SAD uvesti sankcije. Rekao sam da, ali da moram dobiti odluku svoje Vlade, koja je odbila moju preporuku. Dan kasnije sam se sastao s Tuđmanom i rekao mu da ne želimo da proširuje rat. Isto pitanje se pojavilo i nakon Srebrenice – tada se stav SAD-a okrenuo za 180 stepeni.

Mislim da su SAD bile jako dobro informirane, stalno smo slali izvješća, ali ljudi u SAD-u su imali različita razmišljanja o tome što treba učiniti”

S kim ste najbolje sarađivali?

“Od saradnika Franje Tuđmana bila su četiri čovjeka koji su bili najvažniji. Mate Granić je bio pravi humanitarac, puno je brinuo o ljudima u Bosni. Moj dobar prijatelj je bio i Gojko Šušak, koji je bio dobro organiziran. I Ivo Sanader, s njim je bilo jako lako raditi, bio je jako pametan i sposoban čovjek, zatim Zlatko Mateša…”

Uprkos vašim zalaganjima u zaštiti civila u određenim radikalnim krugovima u Srbiji na vas se gleda kao na saučesnika u ratnom zločinu?

“To su besmislice. Osobe koje su odgovorne za odlazak Srba su Martić, Mladić i Milošević. U zadnjem trenu ja sam se u Beogradu sastao s Milanom Babićem i postigao dogovor. Milošević i Martić su to odbijali. Oni su sami uzrokovali tu katastrofu”

Carl Bildt, nekadašnji posebni izaslanik Europske unije je u to vrijeme snažno osudio Oluju, jučer je na Twitteru objavio prilično pristran stav o operaciji. Postoji li u međunarodnoj zajednici ikakav zajednički stav oko tog vremena?

“Ne znam za ikakav konsenzus. Bitno je da je niz NATO zemalja bilo ovdje, SAD su trebale sudjelovati na mimohodu i mislim da mi prepoznajemo Oluju kao legitimnu vojnu operaciju i reakciju na napade na Bihać, jer su krajinski Srbi napadali Bihać, ne samo Mladić. Problem je ono što se događalo nakon operacije – Hrvatska je mogla zaustaviti palež, ali Tuđman je htio da se takve stvari događaju.

Mislim da povratnici nisu bili dobrodošli u Srbiji, ali tragedija je u tome da su žrtve bile dragi ljudi, nevini ljudi, koji nikome nisu ništa skrivili. Bili su žrtve ciničnih srpskih vođa”

Kako vidite odnose u regiji danas, dvadeset godina kasnije?

“Hrvatska je lider u regiji, Vesna Pusić je puno toga učinila da uvede Srbiju u europski proces, da ojača institucije u Bosni i Hercegovini”

Sada ste često u Iraku gdje traju sukobi između arapskih Sunita i Šiita te Kurda. Postoje li paralele sa sukobima u ovoj regiji?

“Irak je već podijeljen – kada govorimo o bivšoj Jugoslaviji, možemo govoriti o bivšem Iraku. Kurdistan je neovisna država, oni imaju vlastitu vojsku, parlament, predsjednika. Ona je neovisna zemlja”