U sedmnicama koje su prethodile ruskoj invaziji, visoki ukrajinski oporbeni političari i bivši ministri pucali su od frustracija. Molili su predsjednika Volodimira Zelenskog da se sastane s njima, a to je nešto što on nikad nije učinio još od svoje uvjerljive pobjede na izborima više od dvije godine prije.

Također su ga mjesecima pozivali da poveća financiranje oružanih snaga zemlje, tražeći da se ‘dignu‘ ukrajinski rezervisti, dok su se intenzivirala američka upozorenja o invaziji, koju je Zelenski tada i dalje smatrao malo vjerojatnom. Željeli su, kako piše Politico, intenzivno planiranje rata, uključujući izradu i objavu zapovijedi civilne obrane, kako bi ljudi znali što učiniti kad zagrmi oružje.

“Ukrajina je zaglavila s nacionalnim vođom koji ne razmišlja strateški”, kaže Lesia Vasilenko, zastupnica i članica liberalne i proeuropske političke stranke Holos, pet dana prije invazije.

“Mislim da je to ono za što će ga kasnije kriviti. Ne radi se o tome da znate sve. Radi se o odbijanju da u svojoj pratnji imate stručnjake koji znaju koja pitanja postaviti i savjetnike koji vam mogu proturječiti i suočiti vas s izazovima, a možda ćemo platiti cijenu za to”, dodala je ljutito.

Pogrešni potezi Zelenskog – kako ih vide Vasilenko i mnogi drugi oporbeni zastupnici – u međuvremenu su, dakako, oprošteni, ali nisu zaboravljeni i oni su temelj njihovih briga u vezi poslijeratne Ukrajine. Oni, naime, primjećuju obrazac za koji smatraju da će postati još više zabrinjavajući jednom kada oružje utihne, tvrdeći da snaga Zelenskog kao ratnog vođe ‘lavljeg srca‘ nije prikladna za mirnodopsko vrijeme.

Posrnuo kao mirnodopski predsjednik

Rat nije učinio ništa da ublaži njegovu nestrpljivost kada su složenost upravljanja ili institucije – za koje smatra da ne djeluju ili se ne mijenjaju onoliko brzo koliko bi on želio – u pitanju. Zelenski preferira širu sliku, zanemaruje detalje i voli se oslanjati na uži krug prijatelja od povjerenja.

No, dok se tog komičara koji je postao predsjednik sada hvali na sva usta i čak obožava kao heroja od strane fasciniranog Zapada zbog njegove inspirativne ratne retorike, očaravajućeg govorništva i vještine osvajanja srca publike od Washingtona do Londona i Bruxellesa do Varšave, Zelenski je posrnuo kao predsjednik prije ruske invazije, u mirnodopsko vrijeme. Rijetki su mu davali velike šanse da bude ponovno izabran 2024. godine jer su njegovi rezultati u anketama padali – do kraja 2021. godine podržavalo ga je 31 posto birača. Obećavao je mnogo – vjerojatno i previše – a postigao je malo.

“Ukrajina ima dva glavna problema – rat u Donbasu i strah od ljudi koji ulažu u zemlju”, izjavio je Zelenski nedugo nakon pobjede na izborima. No, njegovi antikorupcijski napori su zapeli i sporo su djelovali, dok se njegovo obećanje da će riješiti problem Donbasa nije ispunilo. I u njegovoj ranoj želji da postigne mirovni sporazum s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, koji nije samo promatrao kako se situacija odvija, neki su kritizirali Zelenskog da previše razmišlja o svojoj moći uvjeravanja i karizmi.

“Mislio je da će mir biti lako uspostaviti jer sve što trebate učiniti je ‘pogledati Putina u oči‘ i iskreno razgovarati s njim”, kaže ukrajinski zastupnik Mikola Knjažicki. “Postao je predsjednik bez ikakvog političkog iskustva, pa niti iskustva u upravljanju državnim strukturama. Mislio je da je vođenje države zapravo prilično jednostavno. Vi donosite odluke i one se moraju provesti”, navodi on. A kada bi stvari krenule po zlu, njegova je reakcija uvijek bila, “krivi su prethodnici, njih treba zatvoriti”, navodi Knjažicki.

No, transformacija Zelenskog iz razočaravajućeg mirnodopskog vođe u – preuveličanim riječima francuskog javnog intelektualca Bernard-Henrija Lévyja rečeno – “novog, mladog i veličanstvenog utemeljitelja” slobodnog svijeta, bila je zapanjujuća i fascinatna. Čak mu i njegovi domaći kritičari ‘skidaju kapu‘ zbog njegove snage kao vrsnog komunikatora – njegova svakodnevna obraćanja Ukrajincima ustabilila su ih, dala im smjernice i podigla moral, čak i kada bi duh posve razumljivo posustao. I oni mu priznaju da je vjerojatno spasio zemlju odbivši ponudu američkog državnog tajnika Antonyja Blinkena da bude ‘odvezen‘ iz Kijeva.

Uvjerljiv vođa koji ‘pada‘ u normalnim uvjetima

“Postao je uvjerljiv vođa”, kaže Adrian Karatnycky, viši suradnik u američkom think tanku Atlantic Councilu i autor knjige “Battleground Ukraine: From Independence to the Russian War” (Bojno polje Ukrajina: Od neovisnosti do ruskog rata), koja će uskoro biti objavljena. Prema njegovim riječima, snaga Zelenskog kao komunikatora odgovara vremenu. “On je dobar u kanaliziranju javnog mnijenja, ali sada je učinkovitiji jer je zemlja mnogo ujedinjenija i sigurnija u pogledu svog identiteta, interesa i ciljeva. On je još uvijek isti tip kakav je bio – glumac i izvođač – ali to ga čini idealnim ratnim vođom jer je u stanju utjeloviti javni impuls”, dodaje Karatnycky.

No, kada je u igri uobičajena politika, a javnost nije ujedinjena, Zelenski je nedosljedan vođa koji mijenja scenarije i preoblikuje priču kako bi se borio protiv promjena raspoloženja javnog mnijenja. “Kada je javna svrha jasna, on ima veliku snagu, a u ratnim uvjetima iza sebe ima apsolutnu moć države. No, kada se kočija ponovno pretvori u bundevu, morat će se nositi s posve drugačijim svijetom”, zaključuje Karatnycky.

A taj svijet zapravo nije ni nestao – kritike na domaćem političkom planu rastu, iako to međunarodni mediji, zaneseni karizmatičnom privlačnošću Zelenskog i opčinjeni jednostavnom pričom o Davidu protiv Golijata, slabo primjećuju.

U međuvremenu, u Vrhovnoj Radi, ukrajinskom parlamentu, rastu frustracije dok se neki zastupnici žale da ih zanemaruje vlada koja je još prije rata bila nestrpljiva kada je njezino nadziranje u pitanju, a sada ih gotovo u potpunosti izbjegava. Zelenski se samo jednom sastao s najvišim oporbenim čelnicima otkako je Rusija izvršila invaziju na zemlju – i to prije gotovo godinu dana.

“Napuštena je rutina da se ministrima postavljaju pitanja u Radi”, kaže oporbena zastupnica Ivanna Klimpuš-Cintsadze, članica stranke Europske solidarnosti i bivša potpredsjednica vlade u prethodnoj vladi bivšeg predsjednika Petra Porošenka.

“Ratno vrijeme zahtijeva brzo donošenje hitnih odluka i zahtijeva skraćene procedure. I to je donekle razumljivo”, navodi ona. “No, vidimo da su odluke sve više centralizirane i koncentrirane u sve manje ruku, a to utječe na ravnotežu političkih snaga i šteti sustavu upravljanja koji pokušavamo razviti te jačanju naših demokratskih institucija u skladu s kriterijima koje je postavila EU”.

‘Antikorupcijska uhićenja – pokazna vježba za EU‘

Klimpuš-Cintsadze je zabrinuta da je nedavni val antikorupcijskih uhićenja bio više pokazna vježba uoči summita EU-Ukrajina u veljači, koja bi se mogla iskoristiti kao prilika za još veću centralizaciju vlasti. “Ako neko misli da je centralizacija vlasti odgovor na naše izazove, taj neko nije u pravu”, dodaje. “Mislim da je važno vrlo pažljivo pratiti kako se razvijaju antikorupcijski slučajevi, hoće li biti transparentnih istraga i hoće li se pomno poštovati vladavina prava”.

Prema Knjažickom, ne treba gubiti iz vida činjenicu da je Zelenski populistički političar i da dijeli sve mane ljudi koji su usmjereni na sebe. Međutim, ono što raduje ovog oporbenog zastupnika jest to što je ukrajinsko civilno društvo procvjetalo tijekom rata, što je lokalna samouprava ojačala zahvaljujući ratnom volontiranju i međusobnoj pomoći te kako se ponašaju određena državna tijela – posebice željeznice i energetski sektor.

Upravo će to, zajedno sa snažnim osjećajem nacionalne pripadnosti iskovanim sukobom s Rusijom, činiti temelj snažne poslijeratne Ukrajine, zaključio je Knjažicki.