Auto koje stoji na suncu ne hladi se najbrže klimom, nego postupkom koji traje petnaest sekundi

Prvo treba razumjeti zašto se auto uopšte toliko zagrije.

Sunčeva svjetlost prolazi kroz staklo i pada na tablu, sjedišta i volan. Ti predmeti je upiju i pretvore u toplotu.

Toplota koju oni onda zrače ima drugačiju valnu dužinu od svjetlosti koja je ušla, i ta toplota kroz staklo više ne može izaći. Zato auto radi kao staklenik: svjetlost ulazi, toplota ostaje.

Prema mjerenjima, tabla i volan mogu doseći temperature na kojima nastaju opekotine.

Petnaest sekundi mahanja vratima

Najbrži način hlađenja ne košta ništa i ne troši gorivo.

Postupak je ovakav. Otvorite prozor na suvozačevoj strani i spustite ga do kraja. Ostali prozori ostaju zatvoreni.

Zatim stanete uz vozačeva vrata i otvorite ih pa zatvorite, više puta zaredom, deset do petnaest puta.

Time pravite mijeh. Svako zatvaranje vrata gura vreli zrak kroz otvoreni prozor s druge strane, a svako otvaranje uvlači nešto hladniji zrak izvana.

Nekoliko ponavljanja spusti temperaturu osjetno, i to prije nego što je klima uopšte proradila.

Zašto klima na najjače u zatvorenom autu ne pomaže odmah

Ovdje je greška koju gotovo svi prave.

Kada uđete u vreo auto i odmah uključite klimu na recirkulaciju, uređaj počne hladiti zrak koji je već unutra, a taj zrak ima pedeset stepeni.

Klima tada radi punom snagom protiv same sebe, jer stalno prerađuje isti pregrijani zrak.

Ispravan redoslijed je drugačiji. Prvo se izbaci vreo zrak, pa se onda hladi ono što je ostalo.

Zbog toga se prvih nekoliko minuta vozi s otvorenim prozorima i s klimom na dovod vanjskog zraka, a ne na recirkulaciju. Tek kada iz otvora počne izlaziti zaista hladan zrak, prozori se zatvore i uključi recirkulacija.

Zrak u noge, a ne u lice

I usmjerenje otvora ima veze s fizikom.

Topao zrak se diže, hladan pada.

Ako hladan zrak puštate prema nogama, on gura vreli zrak prema gore i kroz otvorene prozore van. Ako ga puštate u lice, hladite samo sebe, a vreli zrak ostaje u autu.

Zato prvih par minuta vrijedi zatvoriti gornje otvore na tabli i usmjeriti sav protok dolje. Kada auto postane podnošljiv, otvori se vraćaju na uobičajeno.

Šta uraditi prije nego što izađete iz auta

Najbolji način je da se auto uopšte ne pregrije.

Sjena je najvažnija, i vrijedi je tražiti i po cijenu nekoliko minuta hoda.

Ako sjene nema, folija za vjetrobran pravi razliku. Prema jednom mjerenju, spušta temperaturu zraka unutra za desetak stepeni, a temperaturu same table i više od toga.

Volan okrenite za pola kruga, tako da gornji dio, onaj koji hvatate rukama, ostane u sjeni donjeg dijela.

Preko sjedišta prebacite peškir ili laganu tkaninu, jer materijal sjedišta upija toplotu. Isto vrijedi za dječja sjedišta i za metalne kopče pojaseva, koje se zagriju najviše i najlakše ostavljaju opekotinu.

Ono što se ne smije raditi nikada

Jedna stvar nije savjet nego pravilo.

U parkiranom autu se ne ostavljaju djeca ni životinje, ni na nekoliko minuta, ni sa spuštenim prozorom.

Temperature koje se u tom prostoru dosežu su opasne po život, a rastu brže nego što se očekuje. Već u prvih deset minuta temperatura se digne za blizu dvadeset stepeni, i to i kada je prozor odškrinut.

Uz to, spuštanje prozora dok je auto parkiran nosi i drugu vrstu rizika, pa vrijedi procijeniti gdje se auto ostavlja.

I još jedna sitnica koja pomaže: bocu s vodom ne ostavljajte na tabli ili na sjedištu na direktnom suncu, jer se plastika zagrijava, a puna providna boca može djelovati kao sočivo.