Pustio je 24 zeca da bi imao šta loviti, a devedeset godina kasnije bilo ih je 600 miliona

Austin je bio bogat stočar. Na imanju Barwon Park kod Winchelsea držao je 29.000 jutara zemlje i imao sve osim jednog, a to je lov kakav je poznavao iz Somerseta.

Zečeva je u Australiji bilo i ranije. Doveli su ih još 1788, ali su ih držali u torovima i uzgajali za meso, pa se nisu razmnožavali izvan kontrole.

Ove je poslao Austinov nećak iz Engleske, kao božićni poklon. Bila je to mješavina divljih i domaćih, i pušteni su u prirodu.

Sedam godina

Zapisano je da je Austin tada rekao kako nekoliko zečeva ne može napraviti veliku štetu, a donijelo bi komadić doma i priliku za lov.

Lovci su bili slabiji nego što je očekivao.

Sedam godina nakon puštanja, samo na njegovom imanju ubijeno je preko 14.000 zečeva. Populacija je nastavila rasti i širiti se prema unutrašnjosti kontinenta.

Austin je umro 1871, nekoliko mjeseci nakon što je dovršio veliku kamenu kuću na tom imanju. Nije dočekao da vidi šta je pokrenuo.

Sto kilometara godišnje

Brzina širenja je ono što stručnjake i danas zbunjuje.

Prema istraživanju objavljenom 2022. u časopisu PNAS, koje je genetskom analizom povezalo današnje australijske zečeve s tom jednom pošiljkom, u pojedinim krajevima su napredovali oko 100 kilometara godišnje.

To je izuzetno brzo za malog kopnenog sisara. Do zapadne obale stigli su za nekoliko decenija.

Razlog je bio i u samim životinjama. Ženka može okotiti nekoliko legala godišnje, po četvero do dvanaestero mladih, uz skotnost od tridesetak dana.

Ograda duga 3.200 kilometara

Kraljevska komisija osnovana da riješi problem predložila je rješenje koje zvuči nemoguće.

Trebalo je podići ogradu preko cijele zapadne Australije i tako zaustaviti nadiranje.

Završena je 1907. i bila je duga preko 3.200 kilometara, tada najduža ograda na svijetu.

Nije uspjela. Zečevi su kopali ispod nje i prolazili kroz oštećenja, a održavati toliku dužinu pokazalo se gotovo neizvedivim. Usporila ih je, ali ih nije zaustavila. Ta ograda i danas stoji, pod imenom Državna barijerna ograda.

Šta je ostalo

Zečevi su ogolili pašnjake, ubrzali eroziju tla i takmičili se za hranu s ovcama i domaćim torbarima, pa se povezuju s propadanjem više domaćih vrsta.

Šteta poljoprivredi procjenjuje se na preko 200 miliona dolara godišnje.

Nakon ograde pokušavano je sve, od otrova do namjerno unesenih virusa, i svaki put bi broj pao pa se vratio, jer preživjeli razviju otpornost.

Sto šezdeset godina nakon što je 24 zeca pušteno u travu jednog imanja, oni su i dalje jedna od najskupljih štetnih vrsta u toj zemlji.