Alarm u tuzlanskim školama: Zbog vršnjačkog nasilja policija reaguje više puta mjesečno, djeca i roditelji traže rješenja

Vršnjačko nasilje među djecom i mladima sve je prisutniji problem, pa je tako samo u jednoj školi u Tuzli policija ovaj mjesec pozvana tri puta. Zakonski i institucionalni mehanizmi postoje, ali pitanje je koliko su efikasni. Omladinski resursni centar Tuzla pokrenuo je u školama inicijativu pod nazivom "Nasilje nije rješenje", a sve kako bi se spriječili svakodnevni incidenti.

Oglas

Psovke, ismijavanje, ogovaranje, fizičko i seksualno uznemiravanje, fizički sukobi i digitalno maltretiranje postali su skoro svakodnevni oblici ponašanja u školama. Školsko nasilje namjerno i neopravdano nanosi štetu drugome, čega su svjesni i učenici. Odgovoriti istom mjerom na nasilje nije rješenje.

"Što se tiče nasilja, kada vas neko maltretira ili tako nešto, trebate se obratiti starijoj osobi, pedagogu, nastavniku ili razredniku jer oni to trebaju riješiti, a ne vi, kako ne bi došlo do nekog sukoba ili ozljeda", rekla je Vanesa Omerović, učenica.

"To znači da, kada se jedan učenik potuče sa drugim, treći učenik ili učenica to prijave nastavniku ili razredniku", dodao je Emir Pezić, učenik.

Škole posjeduju protokole u slučaju nasilja među učenicima. Veliku ulogu u svemu imaju školski pedagozi i nastavno osoblje. Škola, roditelji i zajednica trebaju biti na istoj strani, odnosno raditi na prevenciji.

"Ja se u svojoj školi stalno trudim da se to suzbije, da ne dođe do toga. Kada dođe do nasilja, kasno je. Mi trebamo raditi, učiti djecu da poštuju jedni druge, da šire prijateljstvo i ljubav, da se baziramo na te pozitivne vrijednosti. Puno se u zadnje vrijeme priča o nasilju i tome nečem negativnom", navela je Alma Ibišević, pedagoginja OŠ "Simin Han" u Tuzli.

"I ministarstvo je poduzelo niz mjera da se to spriječi i ublaži koliko je moguće. Mi nismo svemoćni. Međutim, dajemo sve od sebe da se to ne dešava. Nijednoj školi nije prijatno kad čuje da se nešto dešava i da neko ima običaj da to zataškava. Ne znam iz kojeg razloga bi to trebalo biti", istakao je Senad Osmanović, direktor OŠ "Simin Han“ u Tuzli.

Kroz rad s učenicima, roditeljima i školama, te kroz saradnju s institucijama, Omladinski resursni centar pokušava uspostaviti jasnije načine postupanja u situacijama koje prethode nasilju.

"Istina je, škole imaju svoje pravilnike, ali svi ti pravilnici se tiču toga da reaguju kada se već nešto dogodilo. Naš cilj je da probamo doći do toga da spriječimo da se situacije dogode, da oni usvoje pravilnike prema kojima će znati na šta da reaguju, kako da reaguju i da spriječimo nasilje u školama", rekla je Mirela Biković Blagovčanin iz Omladinskog resursnog centra Tuzla.

Prema stručnom mišljenju, programi razvoja komunikacijskih vještina pomažu djeci u rješavanju socijalnih problema i poboljšavaju interakciju između učenika.

"Ima nekih učenika kojima smeta kada nešto radite, iako vi radite dobro. Ako učiš, govori ti 'šta učiš, zašto si luzer' i tako to", pojasnila je učenica Vanesa Omerović.

"Učenici trebaju da se druže, da se slažu, da pomažu jedni drugima. Kada imaš kontrolni iz historije, matematike, bilo čega, uvijek treba da se pomaže, da se priča, razgovara", poručio je učenik Emir Pezić.

Zvanični podaci o broju slučajeva nasilja u školama su nedostupni i nedefinisani, što pokazuje koliko institucije rade svoj posao. Ali prema podacima UNICEF-a, svako treće dijete u našoj zemlji doživjelo je neki oblik vršnjačkog nasilja. Nažalost, više to nije samo uvreda ili odgurivanje već i sve češća upotreba oružja.