Dom naroda FBiH mjesecima u ladici drži zakon o pratnji na porodu: "Natalitet se ne rješava samo naknadama"

"Skidaju tačku s dnevnog reda jer se boje javnog mnijenja"

Glavni paradoks trenutne situacije leži u tome što se delegati uopšte ne izjašnjavaju o samom zakonu, već uporno blokiraju čak i otvaranje javne rasprave.

"Mislim da je to što niko nije ovdje danas da govori, posebno oni koji su protiv svega ovoga, dovoljno govori u stvari o situaciji. Dakle, oni apsolutno nemaju argumente, nemaju razlog zašto se tako ponašaju, nemaju bar neko realno, racionalno obrazloženje. A koji su razlozi iza svega toga su očito stvari o kojima oni ne žele govoriti. Očito nisu stvari koje su prihvatljive društvu. Iz tog razloga, ovako kada trebaju obrazložiti svoje mišljenje, šute. Nažalost, ovoliku opstrukciju nismo ni sanjali. Dakle, zaista smo mislili da će ovo ići vrlo jednostavno. Riječ je o nečemu što je jako lagano za implementirati, što ne traži nikakve preduslove, što ne košta ništa i što je standard u svijetu već desetljećima, a mi sada govorimo o uvođenju jedne osobe u porodilište. Otpor na koji smo naišli... Nama su obećavali u Predstavničkom domu još kada smo imali prvi sastanak: 'Mi ćemo to završiti za tri mjeseca.' Zamislite, tri mjeseca. To je bilo prije godinu dana na prvim sastancima. Mi nismo došli ni do nacrta, a kamoli do zakona. Dakle, nacrt je samo otvaranje javne rasprave“, pojasnila je Tatarević.

Ona upozorava da se u Domu naroda dešava svjesno i konstantno kršenje internih pravila, a sve sa ciljem da se izbjegne politička odgovornost pred predstojeće izbore.

"Oni se boje javnog mnijenja i, ako žele da obore nacrt, neće da ga obore, nego ga uporno skidaju sa dnevnog reda i postupaju suprotno svom poslovniku. Dakle, oni konstantno krše poslovnik i ne odgovaraju za to. U poslovniku stoji da se mora razmatrati u roku od 30 dana ono što je usvojeno na Drugom domu. Mora se ne samo razmatrati, nego usvojiti ili odbiti. A oni ga stave na dnevni red pa ga skinu sa dnevnog reda i kažu: 'Mi smo ga stavili na dnevni red.' Ne, ne piše u poslovniku 'staviti na dnevni red', nego piše prihvatiti ili odbiti. U januaru je Predstavnički dom usvojio nacrt. Od januara čekamo da Dom naroda konačno razgovara o tome, prihvati ili odbije. I vjerujte mi, ovo izbjegavanje... Ako ne bude sjednice uskoro i ako na narednoj sjednici, ako ih uopće budemo imali do izbora, ovo ne bude razmatrano, to znači da čekamo još jednu godinu. Za samo nacrt, zamislite“, istakla je Tatarević, dodajući da su izgovori o čekanju mišljenja Ministarstva zdravstva neosnovani jer ono pravno nije ni potrebno za fazu nacrta i javne rasprave.

Farsa u porodilištima: "Suprug uđe tek zadnjih 15 minuta"

Iako pojedine bolnice u Bosni i Hercegovini u javnosti tvrde kako već omogućavaju prisustvo pratnje, praksa na terenu pokazuje potpuno drugačiju, često diskriminatornu sliku koja nema veze sa svjetskim medicinskim standardima.

"Tu se najčešće dezinformiše javnost u kontekstu toga da imamo pratnju. Bolnice kažu da imaju pratnju, ali to što imaju pratnju samo tokom prirodnog toka poroda i samo na izgonu, u zadnjih 15 do 30 minuta poroda, nije pratnja kako to struka preporučuje. Dakle, žena bude 10 ili 12 sati sama u porodilištu, a suprug – i to po pravilu suprug, rijetko koja bolnica dozvoljava ikoga drugog osim supružnika – uđe tek na kraju. Šta ako nemamo supruga ili ako nije u mogućnosti da prisustvuje? I to je problem i diskriminacija na svoj način. Taj ulazak bude samo ceremonijalni, za svjedočenje rođenja djeteta. Tada ženi više nije potrebna podrška na način na koji joj je bila potrebna tokom 10 ili 12 sati kontrakcija i svega što je prošla prije toga. Zato se stvara osjećaj da bolnice kažu: 'Mi imamo pratnju i dozvoljavamo pratnju', ali niko ne dozvoljava pratnju onako kako medicinska struka preporučuje“, kazala je Tatarević.

Udruženje naglašava da standard podrazumijeva da žena sama bira osobu od povjerenja, kao i uvođenje pratnje prilikom carskog reza pod spinalnom anestezijom, što je u susjednom Zagrebu već uobičajena praksa, dok domaći ljekari na pomen operacione sale i dalje pružaju ogroman otpor.

Izolacija iza zatvorenih vrata generiše koverte i mito

Jedan od najmračnijih aspekata odbijanja sistemskog uvođenja pratnje jeste svjesno ostavljanje prostora za korupciju u zdravstvenim ustanovama. Kada porodica nema uvid u ono što se dešava unutar porodilišta, javlja se paničan strah koji ljude gura ka krivičnim djelima.

"Nepostojanje pratnje na porodu je i veća šansa za postojanje korupcije u porodilištima. Logika osobe koja sama nudi korupciju, odnosno supružnika koji ostavlja ženu iza zatvorenih vrata i ne zna šta se dešava, jeste da traži način da joj pomogne. Često nema ni mogućnost da bude u kontaktu s njom. I to je također vid kršenja ljudskih prava. On pokušava pomoći kroz mito, kroz traženje nekoga ko će pripaziti njegovu ženu, ko će joj reći lijepu riječ ili nešto slično. A onda imamo situaciju da ta osoba uzme novac i ode kući jer joj je završila smjena. Dakle, ni to nije garancija ničega. Nažalost, kao društvo moramo mijenjati i taj kontekst. Moramo tražiti svoja prava, uključujući pravo da žena nije sama. Ali moramo ih tražiti bez tog vida krivičnog djela. Korupcija nam samo stvara dodatnu diskriminaciju i ništa dobro iz nje neće izaći. Čak i kada mislimo da ćemo nešto dobiti zauzvrat, možemo izazvati dodatne intervencije koje možda nisu bile potrebne“, upozorila je Tatarević.

Natalitet se ne rješava samo jednokratnim naknadama

U predizbornom periodu politička usta biće puna pronatalitetnih politika i statistika o padu broja novorođenčadi. Ipak, istraživanja na terenu jasno pokazuju da finansije nisu jedini, pa čak ni ključni motiv zbog kojeg se žene odriču proširenja porodice.

"Novac nije jedini stimulans. Daleko od toga da je možda i najvažniji. Kada smo radili istraživanje, pitali smo žene šta misle o finansijskim naknadama. Dobro je da su nešto povećane, ali šta nakon godinu dana? Imam godinu dana naknade. Šta ću poslije toga? Dakle, super je, treba imati naknade. Niko ne kaže da ne trebaju biti veće. Apsolutno smo za to. Ali to nije jedina pronatalitetna politika. Možda čak nije ni najvažnija. Jer ono što mi čujemo od žena mnogo više se tiče trauma u porodilištu, manjka podrške sistema koji se ogleda i kroz pratnju na porodu, ali i podrške nakon poroda. Dakle, cijelog odnosa društva. I vjerujte mi da je pratnja na porodu jedna od glavnih stvari koje su žene navele kao vid pronatalitetne politike. Mnoge kažu da bi se odlučile na još jedno dijete jedino ako bi imale pratnju“, naglasila je Tatarević.

Gdje je nestala autonomija babica?

Kao jedan od dežurnih izgovora za loš tretman u salama često se navodi zamor materijala i drastičan nedostatak medicinskog kadra. Tatarević, međutim, odbacuje te teze kada su u pitanju sama porodilišta, navodeći da je problem u pogrešno postavljenoj hijerarhiji i gubitku nekadašnje uloge babica.

"Ono što jeste problem u porodilištima jeste to što nemamo babice u kontekstu babice koja ima svoju autonomiju da radi. Kod nas su babice postale samo podrška doktorima. Izgubio se onaj aspekt da babica vodi porod. Suštinski, babica bi trebala voditi porod, a tek kada se nešto zakomplikuje uključuje se ginekolog. I tu imamo problem na kojem se treba raditi. Moramo vratiti babicama ulogu koju su imale. Kada se vratimo 30 ili 40 godina unazad, babice su u našoj državi radile drastično drugačije. Kada pitate naše majke ko je bio s njima na porodu, rijetko ko će prvo spomenuti doktora. Svi će spomenuti babicu. Jer je babica imala svoju ulogu i autonomiju da vodi porod u medicinskom smislu“, objasnila je Tatarević.

Dok se čeka naredna sjednica Doma naroda, udruženje Baby Steps već je pokrenulo različite pravne i međunarodne mehanizme kako bi se sankcionisalo ponašanje delegata, a Tatarević poručuje da žene sigurno neće stati u borbi za svoja osnovna prava i dostojanstvo.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad