BiH sjedi na 200.000 tona metala čija je cijena za dvije godine skočila pet puta, a strane kompanije već kopaju

Antimon je srebrnkastosiv, krt metal koji se u prirodi najčešće nalazi u mineralu antimonitu.

Sam po sebi nije naročito upotrebljiv, ali je gotovo nezamjenjiv kao dodatak drugim materijalima.

Zbog toga se rijetko spominje. Nema ga u proizvodima pod svojim imenom, ali ga ima u mnogima.

Municija, naočale za noć i usporivači gorenja

Najveći dio antimona u svijetu odlazi na dvije namjene.

Prva su usporivači gorenja. To su tvari koje se dodaju plastici, tekstilu i izolaciji da bi teže planule. Nalaze se u kablovima, namještaju, tapetama i u zaštitnoj opremi.

Druga je vojna industrija. Antimon se koristi u upaljačima municije, u legurama olova za streljivo, i u optici za naočale za noćno gledanje.

Uz to ide i sve ostalo: poluvodiči, staklo za solarne panele, baterije i legure za akumulatore.

To je razlog zbog kojeg se svrstava u kritične sirovine, dakle one bez kojih industrija staje, a koje se ne mogu lako zamijeniti.

Kina je zatvorila slavinu

Ono što je pokrenulo skok cijene nije bila potražnja nego jedna odluka.

Kina proizvodi između pedeset i šezdeset posto svjetskog antimona. Slijede Rusija i Tadžikistan. Zajedno drže oko osamdeset posto svjetske ponude.

U augustu i septembru 2024. Kina je uvela izvozne kontrole na antimon i proizvode od njega, a u decembru iste godine potpuno zabranila izvoz u Sjedinjene Države. Kao razlog je navedena nacionalna sigurnost.

Učinak je bio trenutan. Kineske isporuke u Sjedinjene Države pale su za 97 posto. Ukupan kineski izvoz antimona pao je na najniži nivo u pet godina.

Do početka 2025. evropski proizvođači imali su zalihe za manje od šezdeset dana.

Od dvanaest do šezdeset hiljada dolara po toni

Cijena je krenula naviše i nije stala.

Godine 2023. tona je koštala oko 12.000 dolara. Tokom 2024. cijena je udvostručena, a četvrtog jula 2025. dostigla je rekord od oko 59.750 dolara po toni.

Do početka 2026. prešla je 60.000.

Prema podacima analitičke kuće koja prati to tržište od 1980, riječ je o najstrmijem rastu ikada zabilježenom za taj metal.

Zapad je pritom u nezgodnom položaju. Sjedinjene Države su tek 2025. pokrenule prvi domaći rudnik, u Montani, a Evropska unija nema nijedan aktivan.

Dvjesto hiljada tona u bosanskom podzemlju

Tu na scenu dolazi Bosna i Hercegovina.

Procjenjuje se da u zemlji ima oko 200.000 tona tog metala, a nalazišta se vezuju uz srebrenički rudni distrikt i područje Vareša.

Kompanija Terra Balcanica saopštila je da je na lokalitetima Čumavići i Brežani kod Srebrenice utvrdila srebrno-antimonsku mineralizaciju, uz prisustvo cinka, olova i zlata.

Predsjednik te kompanije Aleksandar Mišković izjavio je da žele postati jedan od rijetkih dobavljača kritičnih metala, prije svega antimona, za evropsko tržište.

Prva preliminarna procjena resursa najavljena je za narednu godinu. Tek tada će se znati koliko je od te brojke stvarno isplativo vaditi.

Uz Srebrenicu, kao perspektivno se navodi i područje Rupica kod Vareša, gdje se danas kopa srebro, cink i olovo.

Šta ta brojka zapravo znači

Ovdje treba biti precizan, jer se ovakve vijesti lako pretjeraju.

Procjena od 200.000 tona nije isto što i potvrđena rezerva. Procjena govori koliko se pretpostavlja da ima u zemlji, a rezerva koliko se od toga može izvaditi po cijeni koja se isplati.

Razlika između te dvije brojke zna biti ogromna, a utvrđuje se bušenjem i studijama koje traju godinama.

Uz to, otvaranje rudnika je dug proces koji uključuje dozvole, procjenu uticaja na okoliš i ozbiljna ulaganja. Iskustva iz regije, prije svega ono s litijumom u Srbiji, pokazuju da takvi projekti izazivaju i otpor u lokalnim zajednicama.

Ono što je izvjesno jest da su strane kompanije već tu i da istražuju. Ostalo tek treba da se pokaže.