Za neiskorišteni godišnji odmor dobio gotovo pola miliona eura, može li se to dogoditi u BiH?

Mossadek Ageli, koji se u sudskim dokumentima vodi kao Mohamed Ageli, počeo je raditi za kompaniju Sabtina Limited 1987. godine, prvo kao zamjenik generalnog direktora, a potom kao komercijalni menadžer. Firma je u vlasništvu libijskog državnog investicijskog kapitala i upravlja nekretninama, a on je radio u njenim kancelarijama u Londonu i Milton Keynesu.

U martu 2024. godine dobio je otkaz zbog navodnog teškog kršenja radnih obaveza i poruku da mu neće biti isplaćen nijedan od dana odmora koje je godinama vodio u evidenciji. Ageli je tužio firmu i dobio.

Sud: dogovor je postojao

Sudija George Alliott utvrdio je da je između Agelija i firme od početka postojao dogovor: neiskorišteni dani se bilježe i prenose iz godine u godinu, a isplaćuju se po potrebi ili na kraju radnog odnosa. Kao dokaz poslužile su ranije isplate. Ageli je, prema nalazima suda, dva puta dobio novac umjesto odmora, za periode od pet i četiri mjeseca, a britanski specijalizovani mediji navode da je riječ o iznosima od oko 15.000 funti 2001. i 2004. godine.

Ageli je tvrdio da odmor nije mogao koristiti jer firma nije imala dovoljno ljudi. Između 1987. i 1989. godine, prema iskazu pred sudom, samo su on i njegova lična asistentica radili puno radno vrijeme. Kako prenosi britanski HR Magazine pozivajući se na sudski dokument, direktori su mu između 1988. i 1996. godine odbili zahtjeve za ukupno 200 dana odsustva.

Stvari su se promijenile u maju 2022. godine, kada je smijenjen upravni odbor. Nova uprava mu je postepeno oduzimala dužnosti, a otkaz je, kako je zaključio sud, došao „potpuno iznenada“. Sudija je utvrdio da firma nije iskreno vjerovala da je Ageli teško prekršio obaveze, da nije provela razumnu istragu niti mu dala priliku da se brani ili žali.

Presuda nije bila u potpunosti jednostrana. Sud je osnovnu naknadu za nezakonit otkaz umanjio za trećinu zbog onoga što je ocijenio kao doprinos samog radnika.

Plata od 123.000 funti, dan odmora vrijedan 474 funte

U obrazloženju presude od 10. juna 2026. godine sud je precizno izračunao iznos. Ageli je stekao pravo na ukupno 1.518,75 dana odmora. Od toga je iskoristio 496, a za 195,5 dana ranije je dobio novac. Ostalo je 827,25 dana, što je sud pomnožio s njegovom bruto dnevnom platom od 473,79 funti.

Ageli je u trenutku otkaza imao godišnju bruto platu od 123.185,76 funti, odnosno 6.447,34 funte neto mjesečno. Iznos za odmor podliježe porezu i doprinosima.

Kada se dodaju naknada za nezakonit otkaz od 91.489,73 funte i osnovna naknada od 14.070 funti, Sabtina mu ukupno duguje 497.502,50 funti, što je po današnjem kursu oko 589.000 eura ili približno 1,15 miliona KM.

Poređenja radi, prosječna neto plata u BiH u junu 2026. godine iznosila je 1.706 KM, prema podacima Agencije za statistiku BiH. To je oko 78 KM po radnom danu. Ageli je samo u neto iznosu zarađivao oko 689 KM po danu, skoro devet puta više.

U BiH odmor „ističe“ 30. juna

Ključna razlika je u tome što je Ageli dobio spor na osnovu ugovornog dogovora s firmom. Britansko pravo dopušta da se dani iznad zakonskog minimuma prenose ako se tako dogovori. U BiH zakoni o radu takve dogovore uglavnom ne dopuštaju.

Zakon o radu Federacije BiH propisuje da radnik koji odmor koristi u dva dijela prvi dio od najmanje 12 radnih dana mora iskoristiti tokom kalendarske godine, a drugi najkasnije do 30. juna naredne godine. Ko to ne uradi, prema članu 50. „nema pravo prenošenja godišnjeg odmora u narednu godinu“.

Član 51. istog zakona zabranjuje odricanje od odmora i zabranjuje isplatu naknade umjesto korištenja odmora. Jedini izuzetak je prestanak ugovora o radu. Tada je, prema članu 52., poslodavac dužan platiti neiskorišteni odmor, ali samo ako ga radnik nije iskoristio krivicom poslodavca.

Poslodavcu koji radniku uskrati godišnji odmor ili mu umjesto odmora isplati novac zaprijećena je kazna od 1.000 do 3.000 KM, a u ponovljenom prekršaju od 5.000 do 10.000 KM.

U Republici Srpskoj pravila su slična. Zakon o radu RS u članu 79. propisuje da se radnik ne može odreći odmora niti mu se to pravo može uskratiti. Drugi dio odmora i ovdje se koristi najkasnije do 30. juna naredne godine. Naknadu štete u visini prosječne plate iz prethodna tri mjeseca, srazmjerno neiskorištenim danima, zakon izričito predviđa za radnika koji prelazi kod drugog poslodavca, odlazi u penziju ili mu ističe ugovor na određeno, ako odmor nije iskoristio krivicom poslodavca.

Brčko distrikt je izuzetak. Prema uporednom pregledu konsultantske kuće Unija ETL, koji je objavio portal Akta.ba, Zakon o radu Brčko distrikta dopušta da se poslodavac i radnik pisano dogovore o novčanoj naknadi umjesto korištenja odmora.

Zašto bi Ageli u BiH ostao bez većine novca

Da je Agelijev slučaj vođen u Sarajevu ili Banjoj Luci, prepreka bi bilo više. Prvo, dani stariji od godinu i po propali bi po sili zakona. Drugo, dogovor o povremenim isplatama umjesto odmora, na kojem je zasnovao tužbu, bio bi protivan zakonu. Treće, u FBiH sva novčana potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za tri godine od nastanka obaveze, prema članu 115. Zakona o radu.

Koliko su iznosi u domaćim sporovima skromni, pokazuju odluke Vrhovnog suda FBiH objavljene na portalu pravosuđa. U jednoj od njih naknada za 17 neiskorištenih dana iznosi 1.827,44 KM.

Evropa ide u suprotnom smjeru

Sud Evropske unije posljednjih godina pomjera teret na poslodavce. Presudama iz novembra 2018. godine u predmetima Max-Planck (C-684/16) i Kreuziger (C-619/16) utvrdio je da radnik ne gubi automatski pravo na odmor ni na novčanu naknadu samo zato što odmor nije zatražio. Poslodavac mora dokazati da ga je obavijestio i stvarno mu omogućio odmor.

U septembru 2022. godine, u predmetu C-120/21, isti sud je otišao korak dalje i zaključio da potraživanje za odmor ne može zastarjeti ako poslodavac radniku nije omogućio da ga iskoristi.

Ove presude ne obavezuju sudove u BiH, ali su dio pravne tekovine EU s kojom se BiH kao zemlja kandidat mora uskladiti. Prednacrt novog Zakona o radu FBiH, koji je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike u januaru 2026. uputilo Vladi FBiH, zadržava rok od 30. juna i zabranu isplate odmora tokom trajanja radnog odnosa, a ukida gornju granicu trajanja odmora od 30 dana, prenio je Paragraf pozivajući se na Nezavisne novine.

Šta ako vam poslodavac ne da odmor

U FBiH radnik koji smatra da mu je povrijeđeno pravo može u roku od 30 dana pisano zatražiti zaštitu od poslodavca, a ako poslodavac ne odgovori ili odbije, ima 90 dana za tužbu sudu. Za novčana potraživanja, uključujući naknadu za neiskorišteni odmor, prethodni zahtjev poslodavcu nije uslov za tužbu. U RS zahtjev poslodavcu se podnosi u roku od 30 dana od saznanja za povredu, a tužba najkasnije za šest mjeseci. U oba entiteta radnik se može obratiti i inspekciji rada.

Agelijev slučaj pokazuje koliko vrijedi papir. Sud mu je povjerovao jer je imao evidenciju dana i dokaze o ranijim isplatama. Radnicima u BiH stručnjaci savjetuju da zahtjeve za odmor podnose pisano i čuvaju odgovore poslodavca, posebno odbijenice.