Ko je kriv za uništenje nekadašnjeg centra industrije? "Gašenje željezare moglo bi uzrokovati ekonomski slom BiH"

U kratkom vremenskom periodu urušio se čitav industrijski lanac – od lukavačke koksare, preko rudnika Ljubija, do zeničke željezare. Riječ je o sistemu koji nije bio važan samo lokalno, već je imao značaj za cijelu državu.

Željezara gasi pogone, lanac posljedica već počeo

Zenička željezara jutros je najavila gašenje pogona za proizvodnju čelika. Već je ugašena aglomeracija, a tokom dana planirano je i gašenje visoke peći, dok bi kompletan proizvodni proces trebao biti zaustavljen najkasnije sutra.

Ova odluka izazvala je zabrinutost za sudbinu desetina povezanih firmi i hiljada radnih mjesta koja direktno i indirektno zavise od ovog industrijskog sistema.

Dan ranije, Vlada Federacije BiH najavila je niz mjera za podršku kompanijama od posebnog značaja, među kojima je i željezara. Kao ključni nosilac potencijalne konsolidacije naveden je Energoinvest, uz obrazloženje da ima iskustvo u vođenju složenih industrijskih sistema i nedavne rezultate u stabilizaciji poslovanja.

“Zakašnjela i iznuđena reakcija”

Profesor emeritus Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Aziz Šunje ocjenjuje da je reakcija vlasti stigla prekasno.

“Vlada je trebala znatno ranije reagirati ako je imala namjeru da reagira. Ovo sada djeluje kao iznuđen potez kada se vidjelo u kakvoj su se situaciji našli”, rekao je Šunje.

Ističe da je problem mnogo dublji i da se odnosi na globalne promjene u industriji čelika.

“Industrija čelika prolazi kroz velike transformacije i više nije atraktivna kao nekad. Postoji snažna konkurencija jeftinog čelika iz Turske i Kine, kojoj zenička željezara ne može parirati. Uz to, sve više se koriste alternativni materijali poput aluminija i plastike, kao i reciklirani čelik”, pojašnjava.

Dodaje da je opstanak moguć, ali uz ozbiljno restrukturiranje i drugačije strateško pozicioniranje, što je, kako kaže, trebalo započeti mnogo ranije.

Ugroženo i do 11.000 radnih mjesta

Gašenje željezare ne pogađa samo direktno zaposlene.

“Tragedija je što ostaje bez posla najmanje 1.200 radnika, ali ukupno je ugroženo oko 10 do 11 hiljada ljudi kada se uzme u obzir cijeli lanac – od koksare, rudnika, željeznica i drugih povezanih djelatnosti”, upozorava Šunje.

Posebno ističe povezanost industrijskog sistema.

“Ljubija je bila naslonjena na željezaru kao dobavljač rude, koksara kao ključni input, a sve to je međusobno povezano. Kada jedan dio sistema padne, ruši se cijeli lanac”, navodi.

“Komunikacija ne postoji, sve izgleda neozbiljno”

Profesor Mašinskog fakulteta u Zenici i gradski vijećnik Ernad Bešlagić upozorava na nedostatak komunikacije između vlasti i lokalne zajednice.

“Sve to izgleda vrlo neozbiljno. Komunikacija praktično ne postoji. Umjesto direktnih razgovora, sve se svodi na saopćenja”, rekao je.

Situaciju opisuje sportskom analogijom.

“Djeluje kao da je Vlada u sudijskoj nadoknadi vremena izjednačila rezultat i odvela utakmicu u produžetke. Ali to je samo produženje agonije i pitanje je kako će se završiti – jer penali su uvijek lutrija”, kazao je.

Naglašava i da trenutna vlast nije jedini krivac.

“Ovo traje 30 godina. Ova Vlada je naslijedila probleme, ali sada mora donositi radikalne poteze. Pitanje je da li je spremna i sposobna za to”, dodaje.

Podijeljena Zenica: Između zdravlja i egzistencije

Građani Zenice različito gledaju na gašenje željezare.

“Grad je podijeljen. Jedni žele zatvaranje zbog ogromnih zdravstvenih i ekoloških posljedica, dok drugi, koji su direktno vezani za industriju, žele njen opstanak”, kaže Bešlagić.

I jedni i drugi su, kako ističe, zabrinuti.

“Jedni se boje gubitka egzistencije, a drugi neizvjesnosti jer nemamo alternativu. Zenica je stalno dovedena u situaciju da bira između loših opcija”, upozorava.

Ogroman udar na ekonomiju države

Šunje procjenjuje da će posljedice biti dalekosežne za cijelu Bosnu i Hercegovinu.

“Mittal je bio jedan od najvećih izvoznika. Gašenje će značajno smanjiti izvoz i dodatno pogoršati ionako lošu spoljnotrgovinsku bilansu”, kaže.

Dodaje da je odluka o povlačenju takve globalne kompanije signal ozbiljnih problema.

“Takva korporacija ne donosi odluke bez detaljne analize. Ako su se povukli, to znači da je situacija bila alarmantna”, ističe.

Posebno upozorava na lančane posljedice.

“Željeznice, koje su već u lošem stanju, dodatno će biti pogođene, kao i niz drugih sektora. Ovo je sistemski udar”, navodi.

“Nema industrijske politike ni vizije”

Jedan od ključnih problema, prema Šunji, jeste potpuni izostanak strateškog pristupa.

“Bosna i Hercegovina nema industrijsku politiku. Nema strategije za energiju, nema strategije za poljoprivredu. Sve se radi ad hoc, bez jasne vizije kakvu ekonomiju želimo”, kaže.

Dodaje da se ključni infrastrukturni projekti godinama razvlače, bez jasnog ekonomskog efekta.

“Bez strategije nema ni smjernica razvoja. Zato dolazimo u situaciju da se sistemi urušavaju jedan po jedan”, upozorava.

Nema pobjednika

Na pitanje ko je pobjednik u ovakvoj situaciji, odgovor je jasan.

“Nema pobjednika, svi su gubitnici”, kaže Šunje.

Ističe da bi čak i eventualne zaštitne mjere za domaću industriju bile samo privremeno rješenje.

“Restrukturiranje ovakvog sistema traži vrijeme, novac i kapacitete koje je pitanje da li imamo”, dodaje.

Između pesimizma i nužnog optimizma

Ipak, uprkos teškoj situaciji, Bešlagić poziva na oprez prema potpunom pesimizmu.

“Nemamo pravo na pesimizam. Moramo se pokrenuti i tražiti rješenja. Situacija jeste teška, ali nije bezizlazna”, poručuje.

Podsjeća da su trenutne okolnosti rezultat dugogodišnjih političkih izbora.

“Ovo su posljedice naših odluka. Ali isto tako možemo napraviti drugačije izbore i pokušati promijeniti pravac”, kaže.

Šunje zaključuje da je ključ u odgovornosti onih koji odlučuju.

“Ovo što se dešava je još jedan razlog da ljudi odu iz zemlje. Ali rješenje nije u odustajanju, nego u insistiranju da oni koji vode procese rade odgovorno svoj posao”, poručio je.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad