Historija i budućnost jednog "prijateljstva": Čović i Dodik

Osam dana nakon glasanja, delegacije SNSD-a i HDZ-a BiH, predvođene Dodikom i Čovićem, trebale bi se sastati danas u podne u Palati Republike Srpske u Banjaluci. Termin i mjesto SNSD je potvrdio u saopćenju upućenom medijima, a nakon razgovora najavljena je konferencija za novinare.

Od prošlog oktobra Dodik je nakon pravosnažne presude izgubio funkciju predsjednika Republike Srpske, ali je njegov SNSD na izborima ponovo pokazao snagu. Čovićev HDZ osvojio je hrvatsko mjesto u Predsjedništvu BiH i i dalje traži izmjene Izbornog zakona. Prije Banjaluke Čović se u petak u Mostaru sastao s federalnim premijerom Nerminom Nikšićem, a u subotu u Sarajevu s liderom SDA Bakirom Izetbegovićem.

Savezništvo traje gotovo dvije decenije. Preživjelo je političke krize, međusobna razočaranja i pokušaj da se državna vlast formira bez SNSD-a. Osim zajedničkih političkih poruka, drže ga i institucionalni mehanizmi koje su dvije stranke naučile koristiti. U proteklom sazivu državnog Doma naroda njihovi delegati mogli su zaustaviti rad tog doma koristeći pravila o kvorumu, za koji su potrebna najmanje tri delegata iz svakog konstitutivnog naroda. Tako je bilo i poslije krize iz 2025: u martu i aprilu 2026. delegati SNSD-a i HDZ-a nisu dolazili na sjednice Doma naroda na kojima su se trebale razmatrati izmjene Zakona o akcizama, uključujući mogućnost smanjenja akciza na gorivo. Hoće li tu prednost zadržati u istom obimu, zavisi od sastava novog Doma naroda, čiji se delegati tek trebaju izabrati.

Kako je nastao savez

Početak se obično veže za Prud. U novembru 2008. Dodik, Čović i tadašnji lider SDA Sulejman Tihić potpisali su u tom posavskom selu sporazum o državnoj imovini, popisu, ustavnim promjenama i statusu Brčkog. Tadašnji visoki predstavnik Miroslav Lajčák nazvao ga je domaćim rješenjem. U januaru 2009. trojica lidera potpisala su i deklaraciju o državi s tri nivoa vlasti, u kojoj bi srednji nivo činile četiri teritorijalne jedinice. Svako je dogovor ubrzo počeo tumačiti na svoj način i konkretni koraci nikada nisu provedeni.

Iz tog perioda ostao je obrazac trajniji od samog sporazuma. Mediji su tada prenosili Dodikov stav da je preuređenje BiH moguće samo ako Republika Srpska ostane u postojećim granicama, dok je hrvatska strana tražila jaču teritorijalnu i institucionalnu poziciju Hrvata. Krajem 2010. to je postalo još jasnije. Radio Slobodna Evropa je u decembru te godine zabilježio da Čović zagovara četiri federalne jedinice na srednjem nivou vlasti, od kojih bi jedna imala hrvatsku većinu i sjedište u Mostaru. Dodik je takvu jedinicu podržavao uz uslov da Republika Srpska ostane neupitna i da se njene granice, uključujući dijelove Bosanske Posavine, ne mijenjaju. Čović je tražio drugačiji institucionalni položaj Hrvata, Dodik očuvanje teritorijalnog statusa RS-a. Ti ciljevi su se mogli dopunjavati sve dok zahtjev jedne strane nije zadirao u ono do čega je drugoj najviše stalo.

Nakon izbora 2018. dvije stranke su u Banjaluci formalno dogovorile koaliciju, koju je Čović nazvao programskom i vezao za izmjene Izbornog zakona. Najavljeno je i da HDZ dobije mjesto u Vladi RS, ali u vladi izabranoj u decembru 2018. ministra iz HDZ-a BiH nije bilo, i savez je opstao i bez te funkcije.

Šta će dobiti

Svaka strana u savez ulaže ono što drugoj nedostaje. Dodik dobija zaštitu na državnom nivou: dok HDZ ostaje uz SNSD u državnim institucijama, većina iz Sarajeva teško može izbaciti njegovu stranku iz Vijeća ministara. Čović dobija saveznika u dugoj borbi za Izborni zakon i takozvano legitimno predstavljanje.

Bilans ipak nije simetričan. Saradnja s HDZ-om pomogla je da funkcioneri SNSD-a 2025. ostanu na pozicijama u državnim institucijama. Čović je, s druge strane, još daleko od jednog od svojih najvažnijih ciljeva, izmjene načina izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Dodik taj zahtjev podržava, ali reforma zasad nije provedena.

Kako je savez zaštitio SNSD 2025.

Najozbiljniji test došao je 2025. Nakon prvostepene presude Dodiku u februaru, Narodna skupština RS donijela je seriju zakona kojima se osporavaju državne nadležnosti. Stranke Trojke proglasile su SNSD nepoželjnim partnerom i pokušale u Domu naroda PSBiH smijeniti njegove kadrove. Čović je u martu otvoreno pregovarao o novoj većini, a Dodik je javno priznao da je razočaran. U maju je Čović za Fenu rekao da situacija prerasta u „klasični separatizam”.

U Domu naroda se, međutim, ništa od toga nije promijenilo. Delegati SNSD-a u proljeće su više puta napuštali sjednice i rušili kvorum. Na hitnoj sjednici 26. juna kvorum su srušili delegati HDZ-a: Čović, Marina Pendeš i Zdenko Ćosić. Posljednje tačke dnevnog reda bile su upravo smjene SNSD-ovih kadrova u Domu naroda i Vijeću ministara. Prije prekida dom je usvojio da se HDZ-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona razmatra po hitnom postupku. Čovićevi pregovori s drugim strankama nisu promijenili državnu vlast.

Dodik tu epizodu danas umanjuje. U intervjuu za Euronews BiH uoči sastanka rekao je da SNSD i HDZ BiH imaju dokazano partnerstvo, uz „neke male ekskurzije” kada je HDZ pokušao nešto s opozicijom. Prema njegovim riječima, sve se svelo na jedan sastanak na Kupresu.

U oktobru 2025. lideri su se ponovo sastali u Banjaluci. Dodik je rekao da vjeruje kako će partnerstvo trajati i nakon izbora, a Čović da će ga poštovati do izbora. U aprilu 2026. Dodik je opet govorio o partnerstvu nakon izbora, dok je Čović rekao da postoje teme oko kojih se ne mogu potpuno uskladiti, ali da ih one ne opterećuju. U julu, nakon sastanka u Mostaru, Čović je rekao da bi za sve bilo najrealnije staviti van snage sve odluke koje su donosili visoki predstavnici. Dodik to zastupa godinama.

Jedna od najvažnijih odluka visokog predstavnika posljednjih godina bila je Schmidtova intervencija u Izborni zakon i Ustav Federacije na dan izbora 2022. Tom odlukom broj delegata u klubovima konstitutivnih naroda u Domu naroda FBiH povećan je sa 17 na 23, a promijenjena su i pravila izbora predsjednika i potpredsjednika Federacije. Čović nije precizirao da li njegov prijedlog obuhvata i te odluke, iz kojih je HDZ, prema političkim procjenama, imao korist.

Današnji sastanak, dakle, nije prvi nakon krize, i dvojica lidera dobro znaju put jedan do drugog. Otvoreno je pitanje mogu li raniji dogovori postati nova parlamentarna većina.

Šta su izbori promijenili, a šta nisu

Kandidatkinja HDZ-a Darijana Filipović osvojila je hrvatsko mjesto u Predsjedništvu, ispred Slavena Kovačevića iz DF-a. HDZ to predstavlja kao legitimno predstavljanje Hrvata, koje mu je izmicalo nekoliko izbornih ciklusa zaredom. Željka Cvijanović iz SNSD-a osvojila je novi mandat u Predsjedništvu, a Savo Minić je prema preliminarnim rezultatima pobijedio u utrci za predsjednika RS.

Moglo bi se pomisliti da je Čoviću Dodik sada manje potreban, ali Čović to ne misli. Nekoliko dana nakon izbora, za RTV Herceg-Bosne, izmjene Izbornog zakona nazvao je „prioritetom svih prioriteta” i dodao da će ih pravi partneri odmah staviti na stol. Pobjeda Filipović rezultat je jednog izbornog ciklusa. Čović traži sistemsko rješenje koje ne zavisi od izlaznosti i raspoloženja birača, a za to mu trebaju glasovi u parlamentu.

Dodik bez funkcije, ali ne bez moći

Sud BiH osudio je Dodika na godinu dana zatvora i izrekao mu šestogodišnju zabranu obavljanja dužnosti predsjednika Republike Srpske. Sud je pojasnio i da osuda po Krivičnom zakonu BiH ima šire pravne posljedice. One nastupaju po sili zakona i obuhvataju zabranu obavljanja i sticanja službene dužnosti u zakonodavnim, izvršnim, sudskim i upravnim organima, kao i u drugim organima koji se finansiraju iz javnih sredstava.

Promijenio se i Dodikov međunarodni položaj. Američko ministarstvo finansija skinulo ga je s liste sankcija 29. oktobra 2025, a u izbornoj noći Dodik je svoj politički opstanak pripisao Donaldu Trumpu i zahvalio Vladimiru Putinu. Grupa senatora i kongresmena iz obje stranke ipak je u martu 2026. pozvala administraciju da mu ponovo uvede sankcije. Vijeće EU je 30. marta 2026. produžilo pravni okvir za sankcije protiv onih koji ugrožavaju suverenitet i ustavni poredak BiH, uz napomenu da trenutno niko nije sankcionisan po tom režimu. Čović, dakle, pregovara s Dodikom koji više nije pod američkim finansijskim sankcijama, čiji je međunarodni položaj i dalje sporan ali nesporno popravljen.

Razlika u odnosu prema Evropi vidi se u datumima. Čović je nakon izbora razgovarao sa SDA o reformama i euroatlantskom putu. Dodik je 7. oktobra poručio šefu Delegacije EU Luigiju Soreci da Republici Srpskoj nije hitno i da može čekati sljedeći sastav Evropske komisije. Dosadašnji evropski put nazvao je antisrpskim i ustvrdio da vodi ka unitarnoj BiH. Četiri dana kasnije, za Euronews BiH, ponovio je da SNSD ima rezerve prema evropskom putu, ali i da su se dvije stranke dogovorile da se zbog razlika „nećemo svakoga dana svađati”. Tako savez uglavnom i funkcioniše: neslaganje o velikim pitanjima ne smije ugroziti saradnju u institucijama. Elmedin Konaković iz NiP-a postavio je pitanje direktno: HDZ mora odlučiti hoće li „ponovo da štiti SNSD” ili mu je Evropa prioritet.

Parlamentarna matematika

Profesor Adnan Mašić za N1 kaže da su pobjednici izbora SDA, SNSD i HDZ BiH, i očekuje da će SNSD ponovo sarađivati sa istim strankama iz RS-a kao i do sada.

Što se brojki tiče, prema aktuelnoj projekciji, zasnovanoj na preliminarnim rezultatima CIK-a s približno 98,9 posto obrađenih biračkih mjesta, SDA, SNSD i HDZ BiH zajedno imaju 19 od 42 mandata u Predstavničkom domu PSBiH. Za apsolutnu većinu potrebna su 22.

CIK još nije potvrdio konačnu raspodjelu mandata. Liste DNS – NPS, Socijalistička partija Petra Đokića – DEMOS i Ujedinjena Srpska, čije su stranke ranije bile u vlasti sa SNSD-om u RS-u, prema istoj projekciji imaju po jedan mandat. S njima bi koalicija imala tačno 22 mandata, bez ijednog rezervnog: 13 iz Federacije (SDA 9, HDZ 4) i 9 iz RS-a (SNSD 6 i tri partnerske liste). Ako bi glasala jedinstveno, takva većina imala bi potrebnu podršku iz oba entiteta. Svaka od te tri liste ipak bi morala pristati, pa njihovi mandati nisu automatski dio buduće većine.

Većina u Predstavničkom domu nije dovoljna sama po sebi. Prema članu V/4 Ustava BiH, predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje Predsjedništvo BiH, a imenovanje potvrđuje Predstavnički dom. Zato je važan i odnos snaga u Predsjedništvu.

Dodik istovremeno radi i na drugoj većini. U večernjem intervjuu za Euronews BiH 11. oktobra govorio je o zajedničkom nastupu s opozicijom iz RS-a u Sarajevu, uz napomenu da se prvo mora dogovoriti politika. U državni Dom naroda iz RS-a bira se pet delegata. Dodik računa na najmanje četiri iz bloka koji predvodi, a za peto mjesto otvorio je mogućnost dogovora s opozicijom, pod uslovom da taj delegat radi u skladu s usaglašenim politikama umjesto da bude opozicija ostaloj četvorici. Ko će to biti, prepustio je dogovoru opozicije iz RS-a. Ishod zavisi od izbora delegata u Narodnoj skupštini RS-a i od međustranačkih dogovora. Ako uspije, Dodik bi dodatno učvrstio poziciju u državnom Domu naroda, što je važno i za Čovićevu koalicionu računicu.

Na pitanje hoće li naredni predsjedavajući Vijeća ministara biti Bošnjak, Dodik nije dao potvrdan odgovor. Rekao je da ne zna i da očekuje da će Borjana Krišto još neko vrijeme ostati na funkciji, a mogućnost brzog formiranja nove državne vlasti dočekao je s ironijom. Podsjetio je i da je, po njegovim riječima, SDA strankama iz RS-a „ukrala godinu i po mandata” kada Zoran Tegeltija nije postao predsjedavajući Vijeća ministara, i dodao da ga privlači da im to uzvrati.

Čović i Dodik su tokom gotovo dvije decenije pokazali da političko partnerstvo ne mora počivati na istim programima da bi trajalo. Dovoljno je da obje strane u njemu nalaze korist koju bi bez druge teže ostvarile.

Izbori su promijenili raspodjelu pojedinih funkcija i mandata, ali nisu uklonili pitanja zbog kojih su se dvojica lidera godinama dogovarala. Čović i dalje traži izmjene Izbornog zakona. Dodiku je i dalje važna podrška partnera u državnim institucijama. Zato je najvažnije pitanje nakon njihovog mogućeg susreta šta će nastavak saradnje značiti za formiranje vlasti, evropski put i rad institucija, a ne samo hoće li je nastaviti.

Historija ovog savezništva pokazuje da se njegova snaga nije uvijek mjerila brojem osvojenih glasova. Ponekad se mjerila brojem vrata koja je bilo moguće zaključati.