Mladi ljekari još jednom su pisali nadležnim u Kantonu Sarajevo nakon prekida ugovora o radu. U doba Covid krize bili su prijeka potreba zdravstvu na izdisaju i pacijentima na umoru. Bili su heroji. Sada su ponovo brojka na birou. Tražili smo reakcije na pismo od premijera Vlade KS, ministra zdravstva, direktorice Javne ustanove Dom zdravlja KS. Za sada to nismo dobili.

N1 je razgovarao sa jednim od potpisnika pisma, jednim od 37 mladih ljekara, doktorom Vedadom Dedićem.

Brojka na birou

N1: Kada ste završili Medicinski fakultet i koliko ste dugo bili na birou ? Koliko je ljekara uopšte na birou?

Dedić: Ja sam dio prošlogodišnje generacije diplomanata Medicinskog fakulteta UNSA i svoju diplomu doktora medicine sam stekao 22.septembra 2020. Na evidenciji JU zavod za zapošljavanje KS sam proveo oko 6 mjeseci, prije nego sam dobio svoje prvo zaposlenje u JU Dom zdravlja KS. U ovom trenutku ja nemam tačnu informaciju koliko doktora medicine je prijavljeno na biro, ali ako uzmem u obzir sve kolege koje poznajem, a koje trenutno jesu, mislim da je taj broj oko 50.

N1: Da li ste prvi put pozvani sa biroa za vrijeme najveće Covid krize, gdje ste bili angažovani, na koliko dugo ste potpisali ugovor i koliko vas?

Dedić : Da, moje prvo zaposlenje je bilo pred sami početak drugog vala pandemije COVID-19. Raspoređen sam bio u Dom zdravlja Novo Sarajevo. Osim rada u ambulantama porodične medicine, od samog početka sam se upoznao i sa radom u COVID ambulanti, u kojoj sam i proveo najveći dio svog tromjesečnog angažmana. Mislim da je oko 30 kolega potpisalo ugovor u istom trenutku kada i ja (januar 2021.) dok je oko 12 kolega svoj ugovor potpisalo u novembru.

“Ljuti smo, razočarani, obespravljeni, beznačajni”

N1 : Je li bilo ‘obećanja’ tada kad ste najviše trebali zdravstvenom sistemu u Kantonu Sarajevo?

Dedić: Vidite ono što je bilo najveća zabluda mojih kolega i mene samog je što smo mislili da u našem sistemu, kao u svakom normalnom, postoji nešto što se zove pozitivna preporuka i nagrada za dobro odrađeni posao. Mi nismo ni tražili obećanja u početku, jer smo mislili da je sve što nam treba prilika da se pokažemo i dokažemo, jer je deficit ljekara na nivou primarne zaštite i više nego evidentan. Obećanja su svakako dolazila u svojoj indirektnoj formi, gdje nam je govoreno da zbog samog obima deficita kadra je nemoguće da nam se ugovori ne produže.

N1: Kako se Vi i Vaše kolege sada osjećate, izgarali ste kada je najviše trebalo, a sada nemate posla?

Dedić: Ljuti, razočarani, obespravljeni, svaki od nas nepojmljivo beznačajan. Bilo koji od tih epiteta bi u svakom slučaju opisao dijelom ono kako se osjećamo, ne u potpunosti. Mislim da nam ujedinjenost daje mnogo plemenitije osjećanje borbenosti i želju da se nešto promijeni. Spoznaja da ste dio sistema u kojem nešto ne funkcioniše i spremnost na djelovanje da se to ispravi je pozitivna. Bojim se da će problem biti onda kada nam bude svejedno.

Poziv iz kadrovske – dođite po papire, prijavite se na biro

N1: Da li ste uopšte, bilo ko od vas, uspio kontaktirati direktoricu JU DZ KS, ministra, premijera , da li je bilo reakcija nakon prvog pisma mladih ljekara?

Dedić: Niko od nas lično nije uspio stupiti niti sa jednim od navedenih funkcionera direktno u kontakt, iako to mnogi od nas jesu tražili. Prema generalnoj direktorici naše ustanove su upućene molbe, kako od nas samih, tako i od direktora Organizacionih jedinica i šefova porodične službe. Koliko je rađeno na tom problemu, ja ne znam, ali mi nikada odgovor lično nismo dobili. Sedam dana nakon isteka ugovora smo dobili poziv iz kadrovske, kratak i jasan, birokratski automatizovan: dođite po svoje papire da se prijavite na biro. Nisam zaboravio “hvala”, nije ga bilo.

N1: Očekujete li nakon ovog vašeg , vrlo direktnog, pisma bilo kakvu konkretnu reakciju?

Dedić: Opreznost potaknuta prethodnim neuspješnim apelima mi ne dozvoljava da kažem da očekujemo. U svakom slučaju se nadamo, inače se ne bi ni upuštali u ovaj izazov. Svaki uspjeh počinje sa odlukom da se pokuša, a dostiže sa upornošću. Volio bih da se promjena desi, pa da gostovanja naših ljekara ubuduće budu praćena pričama velikih dostignuća, što će na svojoj koži osjetiti prije svega naši sugrađani.

N1: Postavili ste zahtjeve – da li su oni ‘obavezujući’ za nadležne – ili?

Dedić: Mislim da sama veličina javnozdravstvenog problema koja je pristuna čini da ovi zahtjevi, a prije svega zahtjev da se po hitnom postupku zaposle ljekari koji su na birou, budu obavezujući. U protivnom, mislim da bi se mogli suočiti sa urušavanjem zdravstva kojim nam je prijetio COVID, a koji smo sami izazvali. Naše je da na problem ukažemo, a na vladajućoj strukturi da za njega nalazi rješenja.

Mašinu je lako zamijeniti, čovjeka teško

N1: ‘Prijetite’ li odlaskom?

Dedić: Naprotiv, mislim da bi se prije moglo reći da nas oni tjeraju. Ne vidim drugog razloga za ovakvo postupanje prema nama. Mi smo ti koji smo se zdravstvu koje je umorno ponudili da ga osvježimo. Mi se nudimo kao rješenje problema. Mislim da to svakako ne bi radili da nam je namjera da odemo. Jer naša prijetnja odlaskom sigurno ne bi dovela da već sutra imamo zdravstveni sistem koji je adekvatan. Ne, ovdje su potrebne dugoročne reforme. Kriva našeg napretka je još u opadanju. Mi samo tražimo jedan znak da je sve ovo vrijedno borbe.

N1: Kakvu štetu odlazak mladih ljekara iz jednog kantona može nanijeti BiH?

Dedić: Ogromnu, a tu prije svega mislim na stanovništvo. Priča o ogromnom trošku koji to predstavlja za državu BiH je drugi par cipela. Ovdje se prije svega treba govoriti o narušenom kvalitetu zdravstvene zaštite koju bi trpili naši sugrađani, jer svaki dijagnostički i terapijski proces je utoliko koristan koliko i umni ustroj onoga ko se njime koristi. Mašinu se da zamijeniti, čovjeka teško.