Društvo bez empatije
Kristić za N1: Svoja prava najbolje branimo braneći prava drugih, izgubili smo sposobnost da čujemo patnju ljudi

U vremenu sve izraženijih društvenih nejednakosti, ratova, ekološkog uništavanja i sve slabije solidarnosti, postavlja se pitanje koliko smo kao društvo izgubili sposobnost da prepoznamo patnju drugih. Ko danas štiti dostojanstvo siromašnih, bolesnih, migranata i svih onih čiji se glas gotovo ne čuje? O ovim pitanjima, ali i odgovornosti vjerskih zajednica, međureligijskom dijalogu i naslijeđu svetog Franje Asiškog, u emisiji "Novi dan" na N1 govorio je Alen Kristić, voditelj Pokreta za ekološko obraćenje i programski menadžer Centra za mirovno obrazovanje.
Povod za razgovor je simpozij "Vapaj zemlje, vapaj siromašnih", koji će u subotu biti održan u Sarajevu, povodom obilježavanja 800. godišnjice smrti svetog Franje Asiškog.
Kristić je istakao da cilj simpozija nije samo podsjećanje na historijsku ličnost, nego preispitivanje vrijednosti savremenog društva i odnosa prema najranjivijima.
"Ne želimo romantizirati svetog Franju i ne želimo idealizirati ni franjevačku tradiciju. Jednostavno, želimo zajedno propitati šta mi danas, u vremenu kada su ratovi normalizirani, kada svjedočimo tehnokratskoj samovolji, migracijama i ekološkoj degradaciji, možemo naučiti od tog čovjeka", kazao je Kristić.
Prema njegovim riječima, poruke svetog Franje danas nadilaze granice vjerskih zajednica i predstavljaju izazov za cjelokupno društvo.
"Franjo nas vraća na abecedu ljudskosti. Zadaća svakog čovjeka, svake vjerske zajednice i svake državne, ekonomske i političke strukture jeste odbrana dostojanstva svakog čovjeka, ali istovremeno i odbrana dostojanstva svakog Božijeg stvorenja, svake rijeke, svake šume, svake životinje i biljke", poručio je.
"Ne mogu ja biti dobro ako je moj komšija loše"
Govoreći o Bosni i Hercegovini kao prostoru susreta različitih kultura i religija, Kristić je naglasio da različitost može biti izvor bogatstva, ali i podjela, zavisno od odnosa koji društvo prema njoj izgradi.
Podsjetio je na historijski susret svetog Franje sa sultanom Al-Kamilom 1219. godine, čija poruka, smatra, ima poseban značaj za današnju Bosnu i Hercegovinu.
"Naša zemlja je na razmeđu Istoka i Zapada. Naša zemlja počiva na zagrljaju i dodiru kultura. To nije uvijek jednostavno. Teško se nositi s različitošću, teško je biti na granicama. To može biti dar ili prokletstvo, zavisno od toga šta mi izaberemo", rekao je.
Upozorio je da građani Bosne i Hercegovine, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost, dijele zajedničku sudbinu.
"Ne mogu ja biti dobro ako je moj komšija loše. Ne mogu ja biti dobro ako moj komšija zagađuje rijeku koja dolazi do mene. Ali ne može ni moj komšija nizvodno biti dobro ako ja zagađujem rijeku koja teče prema njemu. Ne možemo mi biti dobro ako posiječemo sve naše šume. Ne možemo biti dobro ako sva naša polja pretvorimo u rudnike", istakao je.
Dodao je da se društvo mora osloboditi podjela koje ljude svode na nacionalne, stranačke ili klasne etikete.
"Hrvati, Bošnjaci, Srbi, ostali, svi mi građani, imamo jednu jedinu sudbinu. Mi smo u istom brodu, u istoj arci. Ili ćemo svi zajedno opstati ili ćemo svi zajedno propasti", poručio je Kristić.
"Ljudi su toliko zastrašeni da više ne znaju tražiti svoja prava"
Na pitanje ko su danas najnevidljiviji ljudi u bosanskohercegovačkom društvu, Kristić je upozorio na rastući jaz između bogatih i siromašnih te koncentraciju političke i ekonomske moći.
"Sve je veći jaz između onih u čijim je rukama koncentrisana sva moć, i ekonomska i politička, i onih koji su bez bilo kakve moći. A što je najgore, ti ljudi su toliko zastrašeni i ušutkani da više ne mogu i ne znaju tražiti svoja prava", kazao je.
Posebno je izdvojio lokalne zajednice koje se suočavaju s posljedicama hidroenergetskih i rudarskih projekata, kao i sve izraženije probleme urbanizacije.
"Koliko je rudnika iz kojih dobit odlazi ko zna gdje u svijet, a lokalnim zajednicama ostaju opustošena zemlja i zatrovana voda? Sve je više nasilnog urbanizma koji produbljuje socijalne razlike, prostornu segregaciju i zagađuje zrak", upozorio je.
Smatra da vjerske zajednice moraju biti mnogo glasnije u zaštiti onih koji nemaju političku, ekonomsku ili društvenu moć.
Među njima je naveo penzionere, samohrane majke, žene izložene iskorištavanju, migrante, strane radnike i stanovnike lokalnih zajednica koje se bore za očuvanje okoliša.
"Mi smo puni predrasuda i straha. Nekako smo zabrinuti samo za sebe. A zapravo svoja prava najbolje branimo braneći prava drugih", naglasio je.
Prema njegovim riječima, vjerske zajednice trebale bi biti mjesta na kojima ljudi ponovo pronalaze dostojanstvo, hrabrost i sposobnost da se bore za svoja prava.
"Bog je najviše u bolesniku kojeg muče u psihijatrijskoj ustanovi"
Jedan od najupečatljivijih dijelova razgovora odnosio se na postupanje prema najranjivijim članovima društva, posebno pacijentima u zdravstvenim ustanovama.
Voditeljica je podsjetila na onkološke pacijente koji godinama čekaju terapije, ali i na nedavno objavljene snimke postupanja prema pacijentima u psihijatrijskim ustanovama u Jankomiru i Zenici.
Kristić je ocijenio da takvi slučajevi pokazuju koliko je oslabjela sposobnost društva da saosjeća s drugima.
"To govori koliko se sposobnost solidarnosti i empatije, sposobnost da se stavimo u položaj drugih, urušila u našem društvu", rekao je.
Naglasio je da odgovornost nije isključivo na vjerskim zajednicama, nego na svim društvenim akterima, uključujući roditelje, novinare, nastavnike, političare i ekonomiste.
"Moramo se zapitati gdje smo izgubili sposobnost da se odreknemo dijela vlastite dobiti, vlastitog profita, komfora i uživanja. Da vidimo da neko drugi nema ono što mi imamo", kazao je.
Govoreći o Franjinoj viziji jednakosti i dostojanstva svakog čovjeka, iznio je snažnu poruku o odnosu prema ljudima koji najviše pate.
"Ako je Bog igdje, ako je negdje prisutniji nego na drugom mjestu, onda je najviše u tom vezanom bolesniku kojeg muče u psihijatrijskoj ustanovi. Bog je najviše u migrantu koji nema gdje nasloniti glavu. Bog je najviše u penzioneru koji plače i stidi se tražiti pomoć. Bog je najviše u ženi koja se izrabljuje, a šuti kako bi barem nešto mogla odnijeti svojoj kući", poručio je Kristić.
Dodao je da se ljudskost jednog društva najbolje ogleda u tome koliko je spremno čuti patnju onih koji su najranjiviji.
"Trka za novcem i uspjehom ubila je empatiju u nama"
Kristić smatra da savremeni ekonomski sistem, zasnovan na neprestanom rastu, potrošnji i takmičenju, dodatno potiskuje solidarnost i saosjećanje.
Prema njegovim riječima, težnja da se stalno ima više i živi brže udaljava ljude jedne od drugih.
"Mislim da su ta brzina, žeđ i žudnja za sve većim posjedovanjem u nama ubile sposobnost da zastanemo, čujemo druge, vidimo kako je drugome i pokucamo komšiji na vrata", kazao je.
Istakao je da je društvo izgubilo sposobnost da primjećuje i jednostavne stvari u prirodi, ali i vlastite potrebe.
"Izgubili smo sposobnost da vidimo izlazak i zalazak sunca, da se divimo rijeci. Izgubili smo sposobnost da čujemo vlastito tijelo", rekao je.
Posebno je upozorio na to da se u svakodnevnoj borbi za materijalni uspjeh sve manje čuje glas onih kojima je pomoć najpotrebnija.
"Izgubili smo sposobnost da čujemo krik siromaha, krik penzionera, čak i kada je nijem, krik bolesnika, onkoloških pacijenata, rudara, radnika, žena, krik ubijenih žena i žrtava femicida", naveo je.
Jesu li vjerske zajednice uz siromašne ili uz moćne?
Govoreći o poruci pape Franje o "siromašnoj Crkvi za siromašne", Kristić je postavio pitanje kome zapravo služe društveni utjecaj, bogatstvo i autoritet vjerskih zajednica.
Naglasio je da nije problem da vjerske zajednice imaju vlastite medije, obrazovne ustanove ili imovinu, nego je ključno kako koriste te resurse.
"Kome služi politički, simbolički i moralni kapital vjerskih zajednica? To je pitanje koje sebi mora postaviti svaki vjernik i vjernica, svaki vjerski službenik i svaki vjerski lider", rekao je.
Kao primjere društvenih borbi u kojima očekuje snažnije prisustvo vjerskih zajednica spomenuo je Vareš i Zenicu.
"Gdje su vjerske zajednice? Gdje su vjerski lideri? Gdje je svaki vjernik i svaka vjernica u borbama koje se događaju u Bosni i Hercegovini? U Varešu? U Zenici? Osjećaju li se ljudi napuštenima ili znaju da se imaju na koga osloniti?", upitao je.
Dodao je da vjerski lideri imaju posebnu odgovornost da se suprotstave nepravdi, naročito u društvu u kojem se, kako smatra, ljudi sve više zastrašuju i ušutkavaju.
"Ljudi se boje za ono malo što imaju", upozorio je.
Međureligijski dijalog ne smije biti predstava za kamere
Govoreći o međureligijskom dijalogu u Bosni i Hercegovini, Kristić je naglasio da se njegova vrijednost ne može mjeriti samo zajedničkim fotografijama, protokolarnim susretima i deklaracijama.
Smatra da bi saradnja različitih vjerskih zajednica trebala biti usmjerena na konkretne društvene probleme, posebno zaštitu okoliša i socijalnu pravdu.
"Jedna od temeljnih namjera ovog simpozija jeste da međureligijski dijalog ne bude samo protokolarna stvar. Da ne bude predstava za medije i kamere", istakao je.
Prema njegovim riječima, upravo zajednička borba za prava najranjivijih i očuvanje prirode može dati stvarni smisao međureligijskoj saradnji.
"Braneći dostojanstvo najslabijih u našem društvu i braneći dostojanstvo naših rijeka, planina, šuma, jezera, biljaka i životinja, međureligijski dijalog postaje konkretan i opipljiv. Postaje društveno-politički i socijalno relevantan", objasnio je.
Podsjetio je da socijalne enciklike pape Franje i pape Lava, kao i islamski ekološki dokument Mizan, pružaju zajednička etička i duhovna polazišta za djelovanje.
"Moramo izgraditi odnos u kojem će svaki čovjek, svaki muškarac i žena, sve u prirodi, biti nešto sveto, pred čim moramo biti skromni, oprezni, obazrivi i nježni", zaključio je Kristić.
Simpozij u subotu u Sarajevu
Simpozij "Vapaj zemlje, vapaj siromašnih" organizuju Centar za mirovno obrazovanje i Pokret za ekološko obraćenje, u saradnji s Franjevačkom provincijom Bosnom Srebrenom.
Skup je posvećen naslijeđu svetog Franje Asiškog, povodom 800. godišnjice njegove smrti, a okupit će učesnike koji se bave teologijom, društvenim pitanjima, mirovnim djelovanjem i zaštitom okoliša.
Kristić je pozvao građane da se pridruže simpoziju u subotu, u devet sati, u dvorani svetog Franje Asiškog na Kovačićima u Sarajevu.
"Pozivam sve da nam se pridruže i da zajedno osmišljavamo strategije izgradnje bolje Bosne i Hercegovine, ali i čitavog svijeta", poručio je na kraju gostovanja u Novom danu.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare