Za jedne je Robin Hud, na putu da porobi bogate, udijeli sirotinji, za druge galamdžija bez pokrića.

Politički oponenti ne biraju pogrdne riječi za njega, često ga omalovažavaju. No, Nebojša Vukanović, istoričar, na putu od novinara do narodnog tribuna, ne mijenja smjer.

Nakon hapšenja u Trebinju zbog prekršajne prijave i verbalnog obračuna sa tamošnjim čelnicima u pravosuđu, o Vukanoviću su rekli:

Jelena Trivić: “Nemam ni jednu dilemu da je gospodin Vukanović postupio kako bi svaki čovjek na njegovom mjestu postupio. Jer je u njemu proradio inat, bunt na toliku nepravdu. Ljudi misle da su mali bogovi, da mogu da rade šta hoće. Ovim je gospodin Vukanović pokazao da niko ne smije biti nedodirljiv”.

Mirko Šarović: ”Sramota da se stavljaju lisice na ruke narodnom poslaniku jednom od najaktivnijih, najagilnijih, nekog koga s pravom možemo nazvati borcem protiv kriminala i korupcije”.

Draško Stanivuković: ”Evo da budem iskren, prolazimo sve te situacije nas dvojica zajedno, gdje dobijamo krivične i prekršajne, zato što smo glasno uzvikavali. Pa, kao da postoji neka sprava da mjeri decibele da li u Trebinju ili Banjaluci!”

Nenad Stevandić: ”Meni je iskreno žao što je gospodin Vukanović uhapšen. Bez želje da nekoga uvrijedim, a Nebojša je uvredljiv, odmah vam svašta poslije izgovori, ne zna da analizira i proguta. Možete da vidite da ta njegova galama je u stvari jedan vrisak“. N1: Vi sada kao psihijatar, kako mislite? – “Ne, ne. On, taj vrisak, on traži neku vrstu pomoći. On se ne slaže sa sistemom, ali on nije ponudio rješenje. Ne može biti rješenje da napadneš sudiju, govoriš mu ružne riječi koji je tebe osudio”.