Tuzla dobila istraživački portal - osnivačice upozorile: Nasilje nad ženama se i dalje olako shvata

Istovremeno, Tuzlanski kanton posljednjih godina sve češće se spominje i u kontekstu femicida i nasilja nad ženama, što dodatno otvara pitanje ne samo odgovornosti institucija nego i načina na koji mediji izvještavaju o žrtvama i počiniocima.

Zašto Tuzlanskom kantonu treba istraživački medij

Jedna od osnivačica platforme Azra Husarić Omerović kazala je da je Tuzlanskom kantonu bilo važno pokrenuti medij koji će se baviti upravo onim temama koje ostaju u sjeni dnevnog informisanja.

“Tuzlanskom kantonu je bilo zaista važno da pokrene nešto što će se baviti istraživačkim novinarstvom i dati one odgovore koji su ostali negdje u propustu dnevnog informisanja, medija koji su ograničeni ljudskim resursima, brzinom vremena ili nekim drugim uslovima, finansijskim recimo, i nemaju priliku da izvještavaju malo više o određenim temama koje su bacile sjenu na Tuzlanski kanton u prethodnom periodu”, rekla je Husarić Omerović.

Dodala je da su među tim temama javne nabavke, korupcija, propusti u izvještavanju o djeci, kao i femicid i nasilje u porodici.

“Negdje nam je objema bio cilj zapravo da svo ono iskustvo koje smo imale u prethodnih desetak godina rada u novinarstvu pretočimo u nešto novo što će dati građanima nadu da se može izvještavati bolje i kvalitetnije i da možemo dati odgovore na ona pitanja koja su ostala neodgovorena, a u smislu da damo odgovore ko je kriv, ko je odgovoran, zašto se nešto desilo i da otkrijemo sve ono što se negdje pokušalo sakriti od građana”, navela je.

Azra Delmanović Avdić istaknula je da su manje sredine, poput kantona, često zapostavljene kada je riječ o ozbiljnom i dubinskom novinarskom radu.

“Mi zaista smatramo da kantoni i druge manje sredine zaslužuju da se i njima posveti pažnja na adekvatan način. Imamo medije koji se bave dnevnoinformativnim novinarstvom, različite formate, TV stanice, radio stanice i portale, ali svjesne smo u kakvim uslovima rade naše kolege, čime su često ograničeni, kako su povezani i na koji način se finansiraju”, rekla je Delmanović Avdić.

Dodala je da Tuzlanskom kantonu nedostaje upravo istraživačko novinarstvo.

“Tuzlanski kanton nije imao takav medij, a s druge strane ima niz problema o kojima se mora govoriti malo više, kontinuiranije i kojima se mora više posvetiti pažnja. Tako smo nekako i došle na tu ideju, shvativši koliko problema ima i da zaista postoji dosta prostora da mi kao novinari ukažemo na te propuste i pokušamo biti taj korektivni faktor”, istaknula je.

Pristup informacijama i prve reakcije građana

Govoreći o prvim iskustvima rada platforme, Husarić Omerović je naglasila da je pristup informacijama i dalje jedan od najvećih problema za novinare.

“Kao i u svakoj drugoj lokalnoj zajednici, ali i u bilo kojem drugom gradu, pristup informacijama jeste problem za novinare. Institucije su zatvorene onoliko koliko im se da prostora da budu zatvorene i koliko se to ne analizira i ne objavljuje javno kao problematično”, rekla je.

Navela je i da je platforma već u prvim danima rada dobila veliki broj poruka od građana.

“U ovih četiri dana koliko platforma živi online, koliko je dostupna javno, mi smo već dobili desetine poruka, desetine priča od građana i negdje mi se čini da su bili željni platforme ili mogućnosti da nekome podijele svoj problem iz svoje lokalne zajednice”, dodala je.

Prema njenim riječima, mnogi od tih problema nadilaze lokalni okvir i ukazuju na mnogo šire društvene slabosti.

Fokus na javne nabavke, zapošljavanje i nasilje

Na pitanje kojim će se temama portal najviše baviti u narednom periodu, Delmanović Avdić je rekla da je polazna tačka raskorak između izjava nadležnih i stvarnog života građana.

“Postoji jedan veliki jaz između onoga što nadležni tvrde i onoga kako građani žive. Kada slušamo nadležne, možemo slušati o boljim uslovima, ulaganjima i nekim pozitivnim vijestima, a s druge strane, kada razgovaramo s građanima, možemo vidjeti koji su to stvarni problemi koje oni žive svakodnevno. To nam je polazna tačka — da slušamo prvenstveno glas građana i da krećemo od njih”, navela je.

Istaknula je da će poseban fokus biti na javnim nabavkama, zapošljavanju u javnom sektoru, trošenju budžetskog novca, ali i na nasilju u porodici, zaštiti djece, osoba s invaliditetom, zdravstvu i obrazovanju.

“Sve su to segmenti kojima se želimo posvetiti i koji će zahtijevati i vrijeme i prostor”, rekla je.

Femicid u Tuzlanskom kantonu i propusti sistema

Govoreći o nasilju nad ženama, Azra Husarić Omerović podsjetila je da se Tuzlanski kanton često spominje u kontekstu velikog broja femicida i teških slučajeva nasilja u porodici.

Ona je ipak ukazala i na činjenicu da je riječ o najmnogoljudnijem kantonu u BiH, ali je naglasila da to ne umanjuje važnost problema.

“Važno je, naravno, da govorimo o tim stvarima koje su negativne za ovo područje”, rekla je.

Pozivajući se na ranije istraživanje presuda za nasilje u porodici, navela je da su uočeni obrasci koji su ukazivali na ozbiljne sistemske propuste.

“Vidjeli smo da su sudije i tužioci olako shvatali nasilje u porodici, nisu ga vidjeli kao teško krivično djelo, nego su ga gledali kao porodičnu nepriliku koja se može riješiti razgovorom. Najčešće se to rješavalo sporazumima o priznanju krivnje, gdje se počinilac kazni uslovno ili se izrekne vrlo mala kazna i zapravo se na neki način to nasilje opravdavalo”, podsjetila je Husarić Omerović.

Dodala je da su upravo takvi propusti često prethodili težim ishodima.

“Mi smo vidjeli u nekim slučajevima da je kontinuirano nasilje u porodici dovelo do prijavljivanja policiji, da policija nije pružila žrtvi podršku i zaštitu koju je tražila u tom trenutku i da je kasnije došlo do pokušaja ubistva ili ubistva. I to smo dokazali u više od 60 posto slučajeva, što govori da zaista postoji uzorak ponašanja koji može dovesti do ubistva i koji se može i mora spriječiti”, kazala je.

Posebno je upozorila na neadekvatne reakcije policije u pojedinim slučajevima.

“Žrtve su uglavnom dobijale odgovor od policajaca: ‘Neće on ništa, hajde vi to pokušajte razgovorom riješiti, pomirite se, riješite to međusobno, nemojte se svađati, nemoj je više udarati, pusti je nek ode kod majke.’ Dakle, grozne informacije koje su policajci govorili žrtvama ili partnerima u tom trenutku”, rekla je.

Loša sudska praksa i simbolične kazne

Husarić Omerović smatra da su sudske presude u ovim predmetima bile preblage i neadekvatne.

“Mislim da su presude jako loše. Govorimo o iskustvu sudske prakse u prethodnih deset godina, gdje smo dokazali da su uglavnom izricane uslovne kazne, da se djeca, koja su bila direktne ili indirektne žrtve nasilja u porodici, nisu tretirala kao otežavajuće okolnosti kada se uzimala visina kazne za počinitelja”, kazala je.

Navela je i da su pojedine sudije gotovo isključivo izricale uslovne kazne, uz obrazloženje da su im teže odluke padale na drugostepenim sudovima.

“To je tako prolazilo zato što, opet kažem, nisu društveno senzibilizirani za nasilje u porodici, ne razumiju taj problem i nikada nisu uspjeli povezati do kraja šta je moguća eskalacija, odnosno da je to jedan od mehanizama kako da se spriječi krajnji femicid”, rekla je.

Elektronske narukvice: zaštita ili dodatni teret za žrtvu

Komentarišući prijedloge da se ženama žrtvama nasilja daju elektronske narukvice, Husarić Omerović je rekla da podržava svaki mehanizam zaštite, ali upozorava da se i time ponovo teret prebacuje na žrtvu.

“Ja podržavam svaki oblik i mehanizam zaštite žrtve koji joj može pomoći da se zaštiti i spriječi ubistvo nad njom. Međutim, moram staviti otklon prema i tom segmentu zato što se ponovo stavlja teret i odgovornost na žrtvu da sama sebe zaštiti u trenutku kada sistem ima mehanizme da je zaštiti i mora da poštuje te pravne smjernice i odluke koje može da iskoristi”, rekla je.

Naglasila je da nasilnik mora biti taj koji će biti izdvojen iz nasilnog prostora i pod nadzorom.

“Moramo odvojiti nasilnika iz nasilnog prostora, ne voditi uvijek ženu u sigurnu kuću, nego odvojiti nasilnika iz porodičnog okruženja u kojem je počinio nasilje, obilježiti njega, natjerati ga da se javlja u policijsku stanicu i označiti ga elektronskom narukvicom i nanogicom kako bi se spriječilo da prekrši mjeru i približi se ponovo žrtvi”, poručila je.

Slično mišljenje dijeli i Delmanović Avdić.

“Mislim da opet stavljamo teret na žrtvu. Opet je ona ta koja mora da se krije, i kada je sakrivena i kada misli da je zaštićena, to nije dovoljno zato što institucije ne stavljaju fokus na nasilnika koji bi trebao, bar nakon što bude prijavljen, osjetiti pritisak institucija kako ne bi nastavio sa činjenjem krivičnih djela, zastrašivanjem, prijetnjama i slično”, rekla je.

Uloga medija: između javnog interesa i štete za žrtve

Delmanović Avdić istaknula je da istraživačko novinarstvo ne može zamijeniti institucije, ali može kontinuirano ukazivati na propuste i vršiti pritisak.

“Istraživačko novinarstvo ne može zamijeniti institucije, ali može ukazivati na propuste, obrasce i sistemske probleme koji se ponavljaju. Ne možemo sebi dozvoliti da se nešto desilo, izvijestili smo o tome i zaboravili temu. Moramo pratiti onoliko koliko je potrebno dok se zaista ne desi neka sistemska promjena”, rekla je.

Govoreći o greškama medija u izvještavanju o nasilju, posebno kada je riječ o otkrivanju identiteta maloljetnih žrtava, ona smatra da problem nije neznanje, nego manjak odgovornosti i trka za klikovima.

“Ja ne bih rekla da je u pitanju neznanje. Mislim da svi koji se bave novinarstvom vrlo dobro znaju kakvi su kodeksi i kakva su pravila. Ali mislim da tu zaista nedostaje odgovornost. Borba za klikovima danas svakako jeste ozbiljan problem. Imam osjećaj da od te želje da medij objavi nešto prvi i da dobije veći broj čitanja zaborave da iza toga stoje stvarne osobe o kojima se govori”, kazala je.

Naglasila je da novinarstvo ne smije zadovoljavati samo znatiželju publike.

“Mi moramo praviti razliku između javnog interesa i znatiželje. Ne možemo davati ljudima informacije samo zato da bismo zadovoljili njihovu znatiželju ukoliko u tome nema javnog interesa”, dodala je.

Sekundarna viktimizacija i odgovornost prema porodicama žrtava

Govoreći o šteti koju neadekvatno izvještavanje može nanijeti žrtvama i njihovim porodicama, Delmanović Avdić upozorila je na dodatnu stigmatizaciju i sekundarnu viktimizaciju.

“Zamislite da neko prolazi kroz takvu traumu i tešku situaciju i onda o tome još dodatno čita u medijima, detalje iz intimnog života, neke stvari koje zaista nemaju nikakvu vezu sa javnim interesom. To ostavlja višestruke posljedice na osobe”, rekla je.

Dodala je da je posebno opasna društvena klima u kojoj se i dalje vrlo često traži krivica žrtve.

“Mi nažalost njegujemo tu kulturu gdje je žrtva uvijek kriva i uvijek postoji ono ‘ali’. Ne možemo opravdavati nasilje i ne možemo opravdavati nasilnika, posebno”, poručila je.

Pokretanje novog istraživačkog medija u Tuzlanskom kantonu tako dolazi u trenutku kada su javni interes, odgovornost institucija i način na koji mediji tretiraju najosjetljivije društvene teme važniji nego ikada. A osnivačice platforme poručuju da bez istrajnog, odgovornog i etičnog novinarstva nema ni ozbiljnog pritiska na sistem da se mijenja.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad