Od viralnih videa do glasova na izborima: Kako političari koriste društvene mreže za osvajanje birača

O tome su u Novom danu govorili sociolog Vladimir Vasić i aktivistica i politologinja Dženita Hasečić.

Mladi odlaze, a politika im je određuje život

Hasečić je govorila o odlasku mladih ljudi i činjenici da političari sve teže dopiru do generacije koja je, kako je navela, već alienirana od politike.

„Ja gubim prijatelje. Mi gubimo, doslovno. To je jedno novo ubijanje mladih ljudi i novo ubijanje ovog stanovništva, ove zemlje, ali i regiona“, kazala je.

Navela je i primjer najveće plate isplaćene prethodne godine od 615.000 KM, poredeći je s prosječnom platom u Federaciji BiH od oko 1.600 KM.

Prema njenim riječima, mladi svakodnevno vide velike razlike i povezanost novca i političke moći, čak i ako možda ne ulaze u dubinu takvih analiza.

„I njihov odabir je da odu“, kazala je.

Političari su shvatili šta je viralno

Vasić smatra da političari vrlo dobro razumiju kako doprijeti do mladih ljudi.

Prema njegovim riječima, političar koji iznosi statistike i programe teško može privući pažnju kao neko ko je prisutan u viralnim sadržajima.

Kao primjere naveo je Ramu Isaka i Draška Stanivukovića, ali i Raju Perovića iz Crne Gore, člana DPS-a, koji na specifičan i humorističan način rješava određene probleme u društvu.

„Ništa spontano nema“, kazao je Vasić, govoreći o pojavljivanju političara u sadržajima koji djeluju neformalno.

Kao primjer naveo je i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji obilazi sela i pojavljuje se u situacijama u kojima građani prilaze da ga zagrle.

„Šalje se poruka da su oni dio nas, da su dio naše svakodnevnice. Dopiru do mladog čovjeka“, rekao je Vasić.

Spomenuo je i ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića i njegov viralni video s ružičastim flamingom.

„Na stranu možemo da komentarišemo kvalitet sadržaja, šta mi danas gledamo i čime se danas zabavljamo. Ali je poenta viralnosti, poenta taj čovjek je u medijima“, kazao je.

„Ljudima treba reality“

Vasić smatra da se političari sve više prilagođavaju načinu na koji mlađa publika konzumira sadržaj.

„Ko će sad čitati neka uštavljena diplomatska priča, pa onda nekakva saopštenja? Oni su skontali šta je, kako mladi kažu, šta je viralno. Kako doći do mladog čovjeka, kako doprijeti do njega“, rekao je.

Dodao je da TV duel političara poput Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića privlači pažnju upravo zato što, kako kaže, „ljudima treba reality“.

S druge strane, precizni podaci o odlasku mladih ljudi i ozbiljni politički programi teže dolaze do publike.

Mladi nisu izvan politike, već u svojim „eko-čemberima“

Hasečić smatra da je dio problema u tome što su ljudi zatvoreni u vlastite informacijske krugove.

Navela je da joj se dogodilo da mora pretražiti video Konakovića s ružičastim flamingom jer joj ga algoritam nije ponudio.

„Mislim da smo svi jako zatvoreni u svojim nekim eko-čemberima koji već postoje“, kazala je.

Zbog toga, dodala je, i mladi koji kažu da su apolitični mogu itekako pratiti političare, ali im sadržaj dolazi zavisno od toga kako je podešen njihov algoritam.

Govoreći o američkim primjerima, Hasečić je spomenula Zorana Mamdanija i Abdullaha Al-Sajjada, za koje je kazala da su svoje kampanje na društvenim mrežama koristili i za edukaciju birača, kroz infografike i objašnjenja problema.

Nije dovoljno biti blizu ljudima – treba rješavati njihove probleme

Kao jednu od ključnih razlika u kampanji Zorana Mamdanija, Vasić je izdvojio neposredan kontakt s građanima.

Govorio je o njegovom prilasku taksistima u New Yorku, razgovoru o njihovim problemima i pitanjima šta im nedostaje.

„I ono što je najveća razlika, on je riješio te probleme. Dakle, i sad, to je suština“, rekao je Vasić.

Hasečić je dodala da su Mamdani i Al-Sajjadske kampanje imale programske sadržaje i volontere, dok se u BiH, kako je kazala, često oslanja na plaćene stranačke strukture i botove na društvenim mrežama.

„Rijetko kad su to zaista pravi oduševljeni ljudi njihovim svim, svim, ili medijski neinformisani građani ili doslovno armija malih botova“, rekla je.

„On je samo čovjek“

Vasić je kao primjer političkog marketinga naveo i emisiju emitovanu nekoliko dana pred izbore, u kojoj je tadašnji kandidat za predsjednika Republike Srpske Milorad Dodik govorio o porodici i unucima.

Prisjetio se reakcije svojih roditelja koji su, kako kaže, tada rekli: „Pa vidi, on je samo čovjek.“

Sličnu reakciju, dodao je, izazivaju i slike političara u čizmama tokom poplava i drugih kriznih situacija.

„Naš mentalitet je takav da mi negdje zaboravljamo te neke aktuelne probleme, kad se oni na trenutak spuste na taj nivo da su samo ljudi“, kazao je.

Hasečić je, međutim, upozorila da političare ne treba posmatrati samo kroz njihovu privatnu stranu.

„Mi zaboravljamo da su oni političari, da oni nisu influenceri. Njihova primarna dužnost je služba svim građanima“, kazala je.

Društvene mreže omogućavaju kontrolu poruke

Govoreći o razlikama između klasičnih medija i društvenih mreža, sagovornici su istakli da političari na društvenim mrežama imaju veću kontrolu nad sadržajem.

Hasečić je ukazala na to da viralni sadržaji političara zaobilaze medije i omogućavaju direktnu komunikaciju s publikom.

Vasić je rekao da političari na društvenim mrežama sami pišu scenarije i imaju mogućnost da izbjegnu neugodna pitanja koja bi im novinari mogli postaviti u direktnom razgovoru.

„Društvene mreže prije svega daju potpunu slobodu, potpunu neodgovornost, potpunu anarhiju, možemo da radimo šta hoćemo“, rekao je.

Ružičasti flamingo i granica između privatnog i političkog

Govoreći o jednom od viralnih videa, u kojem se pojavljuje ministar Elmedin Konaković, otvoreno je i pitanje granice između privatnog života političara i funkcije koju obavlja.

Vasić smatra da takvi sadržaji mogu biti pokušaj da se političari predstave kao „dio nas“, ali upozorava da to ne opravdava takav način komunikacije.

„Njihov svakodnevni život je vaš posao“, kazao je, uz ocjenu da je odgovornost političara veća upravo zbog funkcije koju obavljaju.

Dodao je da se u javnosti često miješaju lična i institucionalna odgovornost.

„Mi ovdje miješamo to institucionalnu odgovornost i ličnu odgovornost“, rekao je Vasić.

Mladi ipak pokazuju bunt

Na pitanje postoji li kod mladih neki drugi oblik revolta osim odlaska iz zemlje, Hasečić je kazala da vidi bunt protiv statusa quo.

Kao primjer navela je inicijative koje se organizuju „bottom-up“, među kojima je spomenula Karton revoluciju, ali i inicijative usmjerene na zaštitu prirodnih bogatstava.

„Mislim da previše podcjenjujemo mlade ljude“, kazala je.

Vasić je, s druge strane, ocijenio da je društvu još uvijek dovoljno udobno da ne dođe do ozbiljne promjene.

„Mi smo narod koji trpi. Nama mora postati pravo neudobno da možemo nešto promijeniti“, rekao je.

Govorio je i o protestima mladih u Sarajevu, navodeći da su ga posebno pogodili komentari dijela javnosti koji su omalovažavali mlade demonstrante.

„Nemoj talasa, desit će se nešto gore“

Vasić smatra da je društvo duboko traumatizirano i da postoji strah od promjene.

„Nemoj talasa, desit će se nešto gore“, opisao je stav koji, prema njegovim riječima, postoji među ljudima.

Takav strah posebno pogađa mlade koji, kako je rekao, mogu završiti pod „političkim jarmom“ kako bi dobili posao.

„Znam, dakle, mladih ljudi koji su bili najbolji studenti na svojim katedrama i ne mogu, zamislite čuda, ne mogu da dobiju posao“, rekao je.

Hoće li lajk postati glas?

Na kraju razgovora otvoreno je pitanje može li vidljivost političara na društvenim mrežama uticati na biračko ponašanje.

Vasić je postavio pitanje postoji li političar za kojeg bi mladi čovjek zaista rekao: „E, stvarno za tebe hoću“, umjesto da bira samo onoga za koga smatra da je „najmanje zao“.

Hasečić je ukazala na nedostatak konkretnih programskih sadržaja.

„Neka nam izađu sa konkretnim programima“, kazala je, navodeći kao primjer pitanja radnika, cijena nekretnina u Kantonu Sarajevo i kulturne politike.

Prema njenim riječima, problem je i politička i medijska nepismenost, odnosno nedovoljno prepoznavanje propagande.

„Nikad nećete biti dok zaista ne budete radili, čuli obične ljude i zaista nešto promijenili“, poručila je.

Oboje sagovornika saglasni su da viralnost može političaru donijeti vidljivost, ali ostaje pitanje hoće li ta vidljivost biti dovoljna da se pretvori u stvarnu političku podršku.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad